CRNI PETAK DUBROVAČKI 'U pamćenje mi se najviše urezalo kada smo na putu vidjeli poginule vatrogasce...'

Na 'crni petak dubrovački', 6. prosinca 1991. godine, u ranim jutarnjim satima srpsko-crnogorska vojska pokrenula je sveopći napad na Dubrovnik. Agresorska vatra na grad trajala je od rane zore, a najžešći napadi bili su usmjereni na tvrđavu Imperijal na brdu Srđ iznad grada, kao i na povijesnu jezgru, hotel Belvedere te naselja Nuncijata i Sustjepan.

Napad u ranim jutarnjim satima

Agresor je svim raspoloživim sredstvima, ljudstvom i oružjem rano ujutro, u 5.45 započeo topnički udar na tvrđavu Imperijal na Srđu. Uskoro je krenuo i kombinirani, pješačko-tenkovski napad srpsko-crnogorskih snaga. Malobrojni dubrovački branitelji povukla se se u unutrašnjost tvrđave, a neprijatelj je zauzeo istočno krilo i izbija na gornju terasu tvrđave. Nekolicina branitelja u tvrđavi Imperijal u jednom je trenutku zatražila od branitelja iz grada da se vatra otvori baš po tvrđavi, na čiji su gornji dio već kročili daleko brojniji pripadnici agresorske vojske. Bio je to učinkovit odgovor jer je agresor uz velike gubitke uskoro bio prisiljen povući se.

U jednom danu život je izgubilo 19 civila i branitelja, a ranjeno je njih 60. Tijekom Domovinskog rata na dubrovačkom području poginulo je više od 300 branitelja i civila, svoja ognjišta je bilo prisiljeno napustiti više od 30.000 stanovnika, a nanesena je i nemjerljiva materijalna šteta.

"U ranim jutarnjim satima 6. prosinca započeo je napad na Dubrovnik. Dobio sam hitan poziv te sam pošao u bazu gdje su svi ostali iz moje jedinice također bili. Od zapovjedništva je stigla obavijest da je Dubrovnik napadnut. Osim topničkog, dogodio se i pješadijski napad, napad iz zraka te topovnjača s mora. S obzirom da sam bio pripadnik specijalne policije, naš je zadatak bio da se penjemo na Srđ, jer su vojnici koji su bili tamo bili izloženi velikim napadima", prisjeća se za Direktno Robert Curić, jedan od najmlađih dubrovačkih branitelja.

Bitka za Srđ

Neprijateljski tenkovi prišli su samoj tvrđavi, tridesetak metara od samog ulaza, kad je jedan od branitelja uspio pogoditi kupolu tenka i tako ga onesposobiti. Istovremeno, iznad gradskog predjela Nuncijata, kako bi spriječili pokušaj branitelja da krenu u pomoć braniteljima na Srđu, s utvrde Strinčjera neprijatelj je otvorio minobacačku i mitraljesku paljbu po Nuncijati. Branitelji su uzvratili paljbu i izgubili dvojicu svojih vojnika, a neprijateljska vojska se povukla sa Strinčjere unatoč pojačanju od deset vojnika.

Istovremeno, trajale su borbe na Srđu, a iscrpljeni branitelji tražili su od zapovjednika obrane Dubrovnika Nojka Marinovića da izda zapovijed topništvu obrane da udara po tvrđavi u kojoj se nalaze. Oko 10.30 ujutro prema Srđu iz grada su krenule dvije skupine pripadnika Specijalne policije.

Prva grupa, sastavljena od šestorice ljudi, izbila je pod samu tvrđavu i minom uništila neprijateljsko uporište. Istovremeno, topništvo obrane udarilo je po tvrđavi, a branitelji su zapjevali 'Zovi, samo zovi' i posljednjim snagama odbili neprijatelja od utvrde. Neprijatelj se konačno, nakon gubitaka u ljudstvu i tehnici, počeo povlačiti.

U drugoj grupi Specijalne policije koja se popela na Srđ bio je i Robert Curić, koji se prisjetio kako je to izgledalo.

"Prvi vod iz jedinice Specijalne policije Dubrovnik popeo se na Srđ, a drugi vod u kojem sam bio i ja prilikom penjanja susreo je skupinu vojnika koji su nosili moga teško ranjenog prijatelja. Sve to se odvijalo pod velikim napadima na Srđ i na cijeli grad. Nas nekolicina uzela je ranjenika i pješice ga na nosilima spuštala niz padinu Srđa. Prvi vod koji se popeo, uz vojnike HV-a i HOS-a, odbio je četnički napad", prisjeća se Robert Curić.

Poginuli vatrogasci

Iako se glavna bitka vodila na Srđu, cijeli grad, a osobito stara gradska jezgra, bili su pod jakim topničkim napadom. Na nju je palo više od 1000 granata, a oštećeno je više od 45o zgrada i civilnih objekata. Poginulo je 19 branitelja i civila, a više od 60 ljudi je ranjeno.

"Grad se granatirao cijeli dan, sve, od stare gradske jezgre do ostalih dijelova grada. Osim na Srđu, velike borbe vodile su se u Sustjepanu i na Belvedereu gdje su također moji suborci odolijevali četničkim napadima uz hrabrost i veliko srce. To nije jedini dan kada su se vodile borbe za Dubrovnik, ali je bio jedan od najgorih", prisjetio se Curić te istaknuo što mu se od tog dana najviše urezalo u sjećanje.

"U sjećanje mi se najviše urezalo kad sam to jutro prije samog penjanja na Srđ dobio zadatak da gađamo topničke brodove, koji su bili veoma blizu kopna, mitraljezima i raketnim bacačima. Budući da naše naoružanje nije bilo toliko moćno da pogodi brodove, povukli smo se prema bazi, a na putu smo ugledali poginule vatrogasce koji su prije toga gasili požar na hotelu Libertas, današnjem Rixosu, u kojem su bili prognanici. Svo to vrijeme napadi su bili užasno velikog inteziteta, doslovno smo izbjegavali granate u vožnji. Dojavili smo ratnoj bolnici sv. Vlaho da smo pronašli tijela", prepričao je Curić.

'Da se ne ponovi...'

Bitka za Srđ smatra se jednom od najvećih pobjeda Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. Branitelji su tog 'crnog petka' na svetog Nikolu uspjeli odbiti sve napade agresora.

"Moji suborci su bili izuzetno hrabri, velikog srca u svim akcijama u kojima su sudjelovali diljem Hrvatske, pa tako i 6. prosinca i svih ostalih dana rata u Dubrovniku. Gledam na to s ponosom, ali ujedno i s mišlju da se to nikad više ne ponovi. Svake godine se na ovaj datum sastanemo, odemo na Srđ, družimo se i istodobno se prisjećamo ratnih dana", završava Robert Curić koji će i danas obilježiti ovaj dan sa svojim suborcima.

Malobrojna dubrovačka obrana tog je dana pobijedila daleko nadmoćnijeg agresora, a na prvim crtama obrane nalazila su se 163 branitelja, pa je već dogodine, 1992. osnovana 163. brigada HV-a.

U Dubrovniku će i ove godine cijeli blagdan svetog Nikole, koji i ove godine pada na petak, baš kao i tog 'crnog petka' biti posvećen sjećanju na poginule branitelje i civile, ali i na veliku pobjedu dubrovačkih branitelja koji su bili spremni položiti svoje živote za obranu grada i dubrovačke slobode.