'COVID-NACIONALIZAM' Vidmarović o borbi za procijepljenost: Europa je 'kiksala' i završila u pravno proizvodnom paklu

U fokusu se iz nekoliko razloga našla AstraZeneca, iako su probleme u isporuci prije nje već imali i Pfizer i Moderna. AstraZeneca se ugovorom obvezala da će u prva tri mjeseca EU-u isporučiti 120 milijuna doza cjepiva protiv Covida-19, ali će od toga isporučiti samo 30 milijuna.

U međuvremenu, zbog moguće povezanosti slučajeva embolije i stvaranja krvnih ugrušaka s cijepljenjem njihovim cjepivom, veliki broj zemalja privremeno je obustavio cijepljenje AstraZenecom, a dio njih ih nije pokrenuo i nakon što je EMA ocijenila cjepivo sigurnim i poručila da je korist od cijepljenja puno veća od mogućih šteta.

U četvrtak se održao i virtualni samit čelnika EU-a na kojem se u prvom planu raspravljalo o preraspodjeli 10 milijuna doza Pfizerovog cjepiva koje treba stići u europske zemlje u drugom tromjesečju ove godine. S tim dodatnim dozama mogla bi se donekle ublažiti neravnoteža u raspodjeli cjepiva među državama članicama do koje je došlo zbog problema s AstraZenecom.

Time su one zemlje koje su najviše naručile od AstraZenece, među kojima je i Hrvatska, ostale najviše zakinute jer su računajući na AstraZenecino cjepivo, odustale od količine doza drugih proizvođača koju su mogle naručiti u količini sukladno udjelu svoga stanovništva u ukupnoj populaciji u EU-u.

"Potvrđujemo načelo raspodjele cjepiva razmjerno broju stanovnika. Pozivamo Odbor stalnih predstavnika da se pozabavi pitanjem raspodjele 10 milijuna doza BioNTech/Pfizerova cjepiva u drugom tromjesečju 2021. u duhu solidarnosti", kaže se u izjavi čelnika EU-a koji su ipak veleposlanicima pri EU prepustili riješavanje kompleksnog pitanja raspodjele 10 milijuna doza.

Govoreći o AstraZeneci, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen još je jednom ponovila: "Mislim da ta kompanija prvo mora nadoknaditi zaostatak, poštovati ugovor koji ima s članicama Unije prije nego što ponovno počne izvoziti”.

Sukob Britanije i EU

Europska komisija je u srijedu odlučila pojačati nadzor nad izvozom cjepiva protiv Covida-19, uvodeći načela reciprociteta i proporcionalnosti kao nove kriterije koje proizvođači moraju poštovati da bi dobili odobrenje za izvoz. Time se na neki način odustalo od zabrane izvoza cjepiva u Veliku Britaniju o čemu se već neko vrijeme govorilo na razini viših tijela u Europskoj uniji. Naime, prema statistikama portala "Our World in Data", Velika Britanija je do 20. ožujka cijepila 43 posto svoje populacije, u odnosu na 12 posto cijepljene populacije unutar EU-a.

Prema pisanjima medija, EU je izvezla 41 milijun doza, a pri tom se spekulira da Velika Britanija, kao uostalom i SAD, nije izvezla gotovo pa ništa. Britanska vlada odbija otkriti tu brojku, ali FullFact navodi da je ona zaista vjerojatno - nula, ako se ne računaju sastojci za zajedničko cjepivo američkog Pfizera i njemačkog BioNTecha, koji su, navodno, izvezeni iz Velike Britanije u tvornice u EU.

Sve je izvjesnije da Velika Britanija ne izvozi cjepiva, zbog puno povoljnijeg ugovora koji je sklopila s proizvođačima cjepiva u odnosu na EU. I dok se ugovor s EU temelji na "predviđenom vremenskom rasporedu", britanski, sasvim suprotno tome, točno opisuje postupak koji jamči pravodobnu isporuku doza. Ovo bi mogla biti i pozadina izjave glavnog izvršnog direktora AstraZenece Pascala Soriota iz siječnja da ugovor s EU nije obvezujući, kada je ujedno pozvao europske vlade da ne budu toliko osjetljive.

Covid-nacionalizam

Analitičar međunarodnih odnosa Branimir Vidmarović u razgovoru za portal Direktno kazao je kako je jasno da svaka zemlja želi osigurati prvo cjepiva za svoju populaciju.

 "To je sasvim normalno i u tom kontekstu nema gotovo nikakve  suradnje ni razumijevanja za tegobe drugih zemalja, ne samo svojih prvih susjeda nego i trećeg svijeta. Rizik od pandemije je velik i nijedna zemlja se sada ne želi baviti filantropijom i altruizmom nauštrb sebe Osim toga političke elite shvaćaju da im svojevrsni 'cjepivni' nacionalizam odnosno taj pristup da se prvo mora sva populacija procijepiti donosi političke bodove, a bilo kakav neuspjeh je politički opasan", kazao je Vidmarović. 

"Naravno, nije ovo slučaj čistog nacionalizma da su zemlje sebične nego je problem manjka ponude odnosno tog ugovornog problema s AstraZenecom gdje je Europa kiksala na najgori mogući način, vrlo diletantski je pristupila tom pravnom definiranju odnosa sebe i proizvođača i završila u ovakvom pravno proizvodnom paklu kada zapravo imate sve potpisano, a ne poštuju vam se ugovori i zbog tog pomanjkanja ponude dolazi do nekakvog ponašanja kao u seriji 'Igre gladi' kada se svatko tuče da bi dobio komadić svojeg", nastavio je.

U isto vrijeme, iako je EU snažno kritizirana zbog sporog i lošeg odgovora na pandemiju s obzirom na neuspjeh u nabavci cjepiva, Vidmarović ističe da zapravo alternative Bruxellesu - nemamo.

"S EU je uvijek taj problem što je to velika politička i ekonomska integracija. Pravni mehanizmi i birokratski  mehanizmi, norme i regulacije koje EU ima ovdje su napravili 'dar mar' i vrlo unazadili europski proces.  Kada bi EU u ovoj situaciji rekla svojim članicama da svatko igra za sebe, tek tada bi ljudi osjetili da Bruxelles i ova integracija nemaju nikakvog smisla i, naravno, u takvom scenariju bi se bogate  zemlje procijepile u potpunosti, a za ostale bi bilo 'tko vas fućka'. Tako da je to nezgrapno jedinstvo i neučinkovito ipak neki zalog da Bruxelles ima nekakav legitimitet. On se pokazao nesposoban i to će biti predmet daljnjih diskusija u Parlamentu. Ta nesposobnost je problem koji će EU morati riješiti, ali da nije tog zajedništva, koliko god ono neučinkovito bilo, tek onda bi EU bila u pravim problemima. Mi zapravo nikad nećemo saznati alternativu", kazao je Vidmarović.

U isto vrijeme, Covid-nacionalizam kojem su sklone zapadne demokracije je destruktivan, na što posebno upozorava Svjetska zdravstvena organizacija tvrdeći da će se pandemija time samo produljiti.

"Za potpuni oporavak svijeta bit će potreban određeni postotak procijepljenih u svim zemljama jer su proizvodni pogoni, tvornice, globalni opskrbni lanci i usluge jako povezani i zbog te globalne  naravni poslovanja nije moguće postići oporavak jedne Njemačke bez oporavka u partnerskim zemljama, ne samo u blizini nego i šire, na Bliskom  Istoku, Africi, istočnoj Aziji, Latinskoj Americi itd. Ako sami sebe procijepite, super, a što dalje? Svejedno ne možete putovati, opet vam vaši  partneri ne mogu dostaviti robu, vi ne možete putovati njima, odnosno oni vama itd. Sve je to jako povezano i zato takav nacionalistički pristup nije dobar. Mislim da lideri  svuda po svijetu to shvaćaju i da će nakon neke kritične procijepljenosti svojih nacija doći ipak do daljnje raspodjele cjepiva po ostalim zemljama", optimističan je naš sugovornik.

Certifikacijski nacionalizam

Već se i na razini EU razgovara o uvođenju Covid-putovnica, odnosno certifikata koji će na europskoj razini ujednačiti mehanizam slobodnog prelaska granice i u sebi sadržavati potvrdu o cijepljenju, potvrdu da je osoba preboljela Covid ili potvrdu da je napravljen PCR test. Međutim, upozorava Vidmarović, već sada se na globalnoj razini planira uvođenje različitih certifikata za koje postoje različiti modeli.

"Tu se nazire i drugi problem koji je derivat Covid-nacionalizma, a to je potencijalni certifikacijski nacionalizam, koji je politički. Jedan od modela je imunološki, a drugi je vakcinacijski. Kada govorimo o tim vakcinacijskim certifikatima, postavlja se pitanje tko će ih verificirati, gdje će biti prihvaćeni, hoće li rusko i kinesko cjepivo imati pravo biti na europskom ili američkom certifikatu procijepljenosti i kako će sve to izgledati kasnije. I neće li se možda stvoriti situacija da će se dio Europe cijepiti i dobiti certifikate, a onda se neće  priznavati za stanovnike Latinske Amerike ili Bliskog istoka koji su bili cijepljeni nekim drugim cjepivom. To je derivat koji nas još čeka nakon što prebrodimo ovaj dio kaosa oko cjepiva u Europi", ocijenio je analitičar.

Smatra da bi se ovi mehanizmi itekako mogli koristiti kao sredstvo pritiska, ali prvenstveno kao društveni pritisak. Covid-kriza je na neki način ojačala nacionalne vlade, kaže, i proširila poimanje sigurnosti koje već neko vrijeme nije samo u prehrambenoj, vojnoj, energetskoj i slično, već je i društvena i zdravstvena.

"Dolazimo do situacije kada imate ideju certifikacija, uvođenja tehnologija, različitih mjera koje moraju prevenirati takve pandemije u budućnosti i kontrolirati stanovništvo, a to vam je onda jačanje nadzornih tehnologija, što je prirodno i neminovno.Pritom ne mislim utopijski, na način da će se kontrolirati naše umove, ali u određenoj mjeri je to porast moći države. To će se itekako odraziti prvenstveno na one ljude koji se nisu htjeli cijepiti od običnih bolesti. Njima će život postati svakako teži jer mislim da će se zdravstvena sigurnost doživljavati jako ozbiljno nakon pandemije korona virusa", zaključio je Vidmarović svoju analizu za Direktno.