Čitatelji Direktnog rad ministrice Divjak ocijenili poražavajuće negativnim

Rezultat od 17 posto (od ukupno 832 glasa) za palac gore je čak i dobar rezultat, s obzirom na kretanje rezultata kroz vremensko razdoblje. Početak je bio čak i gori u anketi za ministricu Divjak, jer je broj glasova za "palac gore" u nekim trenucima bio ispod 10 posto.

Velik broj čitatelja se u komentarima složio s ocjenama bivše ministrice prosvjete Ljilje Vokić, koja je ocijenila rad Blaženke Divjak kao "prodavanje" PR-a i razbacivanje novcem i sintagmama poput one o "školi za život".

Ljilja Vokić je uglavnom negativno ocijenila rad aktualne ministrice, dok je Vladimir Paar s druge strane spomenuo kako cijeni njenu energiju i veliku upornost, ali smatra da postoje neki propusti u radu. Neke slične druge ocjene o informatici i pristupu obrazovanju mogli su se čuti i od drugih poznatih intelektualaca, poput nekih prijašnjih ocjena Slavena Letice u javnosti oko uvođenja informatike.

Divjak se od početka našla u neuobičajenoj poziciji

Divjak se od samog svog početka na čelu ministarstva našla u neuobičajenoj poziciji. Preuzela je ministarstvo u ime HNS-a, u vrijeme kad je taj isti HNS doživio velike napade velikog dijela javnosti zbog ulaska u koaliciju s HDZ-om i kad je doživio prvi veći raskol u samoj stranci.

Negativan odjek tog političkog "salto mortalea" Ivan Vrdoljak je odlučio kompenzirati svojim odlaskom u političku mirovinu (barem nakratko) i guranjem teme obrazovanja i reforme školstva.

Zbog toga je HNS često optuživan i za "privatizaciju" teme kurikularne reforme i obrazovanja, što je ministrica Divjak upravo u odgovoru za Direktno demantirala rekavši kako se radi o sinergiji politike i stručnjaka gdje politika daje podršku stručnjacima u reformama.

Napada je dio ljevice, ali i dio desnice

Izbor Blaženke Divjak kao osobe koju se percipira kao velikog stručnjaka, ali i ideološke neopterećene osobe trebao je HNS-u poslužiti kao politički kapital za neke buduće izbore. Divjak je od početka imala naklonost dijela javnosti koja je željela da se reforma obrazovanja nastavi, ali i da se smanje ideološke konfrontacije oko kurikuluma.

Upravo je i sama ministrica na samom početku rekla kako nju zanima tehnologija, a ne ideologija, što je dobro došlo za veći dio javnosti koji se kloni pretjerane ideologizacije te teme.

Ministrici Divjak je išlo na ruku što je preuzela ministarstvo od Pave Barišića, koji je bio žestoko napadan od strane dijela medija, znanstvenika i javnih intelektualaca koji su ga optužili za plagiranje. Još od vremena Zorana Milanovića i njegovog savjetnika Nevena Budaka ljevica i lijevo-liberalne opcije na određeni način smatraju kako imaju "monopol" na kurikularnu reformu, pa žestoko napadaju svakoga tko "ugrozi" reformu koja bi se trebala provesti onako kako je Boris Jokić i njegov tim zamislio.

Tako se i stav ljevice prema Divjak uglavnom odnosi na njen odnos prema toj verziji kurikularne reforme.

Ljevica joj također zna prigovarati kako je ona samo javnosti prihvatljiva kulisa, dok bitne odluke o obrazovanju ipak donose političari. Najkritičniji u negativnim ocjenama su članovi i simpatizeri onih stranaka koji ciljaju na isto biračko tijelo kao i HNS.

S druge strane, dio desnice joj zamjera zato što smatra da je HDZ u ime koalicije prepustio lijevo - liberalnom HNS-u važan sektor obrazovanja i budućnost obrazovanja djece. 

Pozicija ministrice ovisi o političkim, ali i nepolitičkim faktorima

Pozicija ministrice Divjak će prvenstveno ovisiti o budućnosti ovakve koalicije HDZ-a i HNS-a. Gotovo je sigurno kako bi Divjak ostala na svojoj poziciji čak i da se dogodi neka veća rekonstrukcija vlasti na jesen. Pozicija ministrice Divjak je čak i sigurnija nego pozicija Predraga Štromara, iako je Štromar visokopozicionirani član stranke.

To dovoljno govori o važnosti koju ima u ovoj Vladi. No, glavno pitanje koje stoji pred ministricom nije sama pozicija već koliko će moći ostvariti svoje ideje i koliko dugo će imati "slobodne ruke" u svom resoru i budućim reformama.

Veći koalicijski partner se vjerojatno neće aktivnije uplitati u rad njenog ministarstva, osim u slučajevima kad bi procijenili da bi njihovi birači imali dojam da se kurikularna reforma dodatno ideologizira. No, bitnija je pozicija upravo stranke koja ju je i dovela na mjesto ministrice obrazovanja.

Drugi nepolitički faktori o kojoj bi njena pozicija mogla ovisiti su eksperimentalna faza kurikularne reforme, ali i ono što je posebno bitno u sektoru obrazovanja, a to su potencijalni štrajkovi učitelja i nastavnika.

Rezultati ankete: