Čitatelji Direktnog pozitivno ocijenili rad ministra Medveda; pravi general o svojim se vojnicima brine i u miru

I najveći kritičari ministra Medveda ne osporavaju činjenicu da je Ministarstvo branitelja njegovim dolaskom to uistinu i postalo. Ministar je ispunio svoje obećanje da će s braniteljima uspostaviti dijalog i partnerski odnos te da će uvažavati njihove prijedloge za poboljšanje braniteljskog statusa i položaja u društvu.

Udruge proistekle iz Domovinskog rata sudjelovale su u donošenju novog Zakona o braniteljima i članovima njihovih obitelji kao i u nizu drugih projekata Ministarstva.

Radikalan pomak u odnosu na vrijeme Predraga Matića

Ministarstvo je dakle napokon postalo dostupno onima zbog kojih je i oformljeno, što je radikalan pomak u odnosu na stanje u vrijeme SDP-ova ministra Predraga Matića koji je s predstavnicima braniteljskih udruga ‘ratovao’ od prvog dana.

Ne ulazeći u to tko je koliko bio u pravu, a koliko u krivu, jedno je sigurno; Matić je u tim javnim polemikama i svađama s braniteljima dodatno štetio toj, ionako neopravdano marginaliziranoj populaciji koju se u dijelu medija i javnosti konstantno zlonamjerno proglašava parazitima proračuna i lovcima na privilegije.

Čak i da su istinite optužbe kako je iza prosvjeda branitelja u Savskoj stajala politika odnosno HDZ u cilju destabilizacije tadašnje SDP-ove vlasti i unatoč činjenici da neki predstavnici branitelja bolje da to nisu, Matićev način komuniciranja bio je i ostao ispod svake razine.

Prozivajući ih posprdno ‘šatorašima’ pa čak i teroristima, ismijavajući njihove zahtjeve, a s takvim izjavama ne prestaje niti danas kada ponovno otvaranje mogućnosti reguliranja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida (HRVI-a) komentira tako da će ih sada 'biti kao u priči jer će nagrnuti svi koji imaju i išijas’; bivši ministar nastavlja aktivno sudjelovati u stvaranju slike o braniteljima kao ‘zgubidanima’ koji se samo žele domoći raznoraznih povlastica.

To govori da niti u jednom trenutku nije bio dorastao poziciji na koju je bio postavljen jer očito nije shvatio odgovornost koju ona sa sobom nosi.

Umjesto svađama posvetio se rješavanju problema

Za razliku od Matića, ministar Medved se umjesto svađama i prepucavanjima posvetio rješavanju nagomilanih problema; od administrativnog kaosa koji ga je zatekao do stvaranja zakonskih preduvjeta za bolju skrbi i brigu o braniteljima. Uostalom, pravi se zapovjednik i general o svojim vojnicima brine i u ratu i u miru.

Ministar je i osobno dostupan svima i s braniteljima se i formalno i neformalno druži. Jedan je od njih. Stalo mu je, a to je glavni preduvjet za promjene nabolje.

Kritičari upozoravaju kako nije precizno predvidio koliko će biti zahtjeva za priznavanjem statusa HRVI-ja zbog čega će doći do prevelikog opterećenja mirovinskog i socijalnog sustava. Ministar pak tvrdi da niti jedan zakon nije temeljitije rađen od novog Zakona o hrvatskim braniteljima te da su sve mjere pomno analizirane, a financijska sredstva osigurana kako bi se iste mogle realizirati.

Kritikama je podvrgnut i sam postupak priznavanja HRVI-a koji je, smatraju neki, prekompliciran i predugačak što će ponovno izazvati ogorčenje branitelja i gubitak njihova povjerenja u sustav. Postupak priznavanja je pomno razrađen, pojašnjeno nam je, kako bi se izbjegla svaka mogućnost zlouporabe, čega je bilo u prošlosti.

Ocjene naših sugovornika

Od naših sugovornika koji su komentirali rad ministra Medveda ocjenu odličan dali su mu predsjednik zagrebačke HVIDR-e Ante Tandara i savjetnik predsjednice za branitelje Ante Deur.

Nezavisni saborski zastupnik i umirovljeni general Željko Glasnović ministru je dao čvrstu trojku te priznao kako je proaktivno pristupio rješavanju administrativnog kaosa naslijeđenog iz Domovinskog rata, no nije zadovoljan kako je riješen status pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji bi, prema njegovu mišljenju, isto trebali imati pravo na hrvatsku mirovinu, jer se Hrvatska branila i iz BiH. Tim više što isplaćujemo desetke tisuća mirovina u Srbiju, a nismo bili ‘škrti’ niti na partizanskim ‘penzijama’.

Najkritičniji od naših sugovornika bio je psihijatar dr. Herman Vukušić koji je svojedobno bio pomoćnik Jadranke Kosor u Ministarstvu branitelja i koji smatra kako su najveće nepravde spram branitelja ispravljene Zakonom iz 2004. te da je ministar novim Zakonom uvukao Hrvatsku u socijalno-medicinski eksperiment. Spočitnuo mu je i loš krizni menadžment, a zbog nedavne afere s novinarom portala Index, trebao je, uvjeren je, dati ostavku.

Konkretni rezultati

U protekle dvije godine i četiri mjeseca od kad je umirovljeni brigadni general stupio na čelo Ministarstva branitelja, raščistio se administrativni kaos, prvi put je napravljena temeljita analiza stanja u braniteljskoj populaciji; Ministarstvo je braniteljima postalo dostupno na cijelom teritoriju Hrvatske putem državnih ureda na županijskoj razini koji njihove zahtjeve rješavanju u prvom stupnju; izgrađen je partnerski odnos s udrugama proisteklima iz Domovinskog rata, otvaraju se veteranski domovi, krenulo se u digitalizaciju arhivske građe iz Domovinskog rata; novim Zakonom uvela se naknada za nezaposlene branitelje i mogućnost reguliranja statusa HRVI-a, omogućen je honorarni rad umirovljenim braniteljima kao i svim umirovljenicima, uvedeni su preventivni pregledi za branitelje, osmišljene su mjere za njihovo vraćanje i odlazak na tržište rada, potpisani su ugovori s velikim tvrtkama poput Podravke radi plasiranja braniteljskih proizvoda ...itd., itd.

Sasvim pristojan učinak za vrijeme provedeno u Ministarstvu. Branitelji su to, a očito i šira javnost, prepoznali a to pokazuju i rezultati naše ankete.

Branitelji dijele sudbinu svog naroda

I za kraj nekoliko vrijednih i aktualnih podataka o braniteljskoj populaciji. U Hrvatskoj 442.749 osoba ima status hrvatskog branitelja, od toga je 205 tisuća u radnom odnosu.

Prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja 52.345 ih je umirovljeno i prima braniteljske mirovine, dok 82.800 branitelja nema posao, ne prima mirovinu i nema nikakav oblik primanja (oni će prema novom Zakonu dobivati naknadu za nezaposlene).

Ostatak hrvatskih branitelja otišao je u mirovinu prema općem propisu (starosna i dr.), dok ih je čak 53 tisuće umrlo od 2006. godine. Samo je u 2017. godini umrlo 3 570 branitelja.

Ove podatke navodimo kako bi umirili one brižne ‘čuvare’ državnog proračuna koji samo računaju koliko nas branitelji ‘koštaju’. Dakle, gotovo polovica braniteljske populacije normalno radi, dio je nezaposlen kao što su i mnogi drugi u ovom društvu, dio je otišao u starosnu mirovinu, dok je u onih 50-ak tisuća koji primaju braniteljsku mirovinu dio ratnih vojnih invalida, a ostatak je potjeran u mirovinu iz MUP-a i MORH-a dolaskom SDP-a na vlast 2000. godine. Tada se dogodio najveći val umirovljenja čime su ljudi koji su još mogli raditi i pridonijeti društvu, bačeni u zapećak.

Razvidno je da hrvatski branitelji dijele sudbinu svog naroda i nisu nikakva privilegirana skupina. Štoviše, u društvu su se nametnuli neki drugi dok su branitelji većim dijelom ostali na marginama. Više ili manje suptilno, onemogućeno im je aktivno sudjelovanje u izgradnji i organizaciji društva u državi za koju su se borili.