Čičak: Kada danas netko govori kako su se u Domovinskom ratu borili za ljudska prava – to naprosto nije točno

"Međutim, ljudi koji su došli ovdje i pokušali ulagati, uglavnom su loše prošli. Oni nisu navikli na podzemne partijske tunele koji su omogućili nezamislivo bogaćenje pojedinaca iz bivših komunističkih struktura", nastavio je.

Na upit treba li za državu i državne službenike svih razina donijeti etički kodeks poslovanja i upravljanja, Čičak odgovara protupitanjem – da ga donesu i što s njim?

"Mi smo hajdučka država. No uz dužno poštovanje prema uskocima, kako mi veličamo hajdučki mentalitet. Nikad nismo imali svoju državu i uvijek smo se borili protiv svih oblika vlasti. I kako vi onda očekujete da ljudi prestanu razmišljati staviti sebi u džep?", kazao je. Izrazio je zabrinutost zbog korupcije koja nagriza samo tkivo društva.

"U zapadnom svijetu nezamisliva je situacija poput ove u Međimurju, gdje je izabran ponovno optuženi župan. Tako dugo dok traje istraga za kazneno djelo, bez obzira jeste li bili u pritvoru ili ne, nema obavljanja javnih funkcija i morate se povući. No, to se kod nas ne radi. Jer kod nas ne postoji javno mnijenje niti javni moral. Korupcija je u Hrvatskoj endemska bolest. Ne mogu reći da korupcije u svijetu nema, ima je, samo tamo su puno rigorozniji kada vas ulove, primjerice, u Americi i Njemačkoj utaja poreza je veliki grijeh.

Kod nas u državnim tijelima gonjenja postoje različiti kriteriji prema pojedincima i to je veliki problem. Ne postoji jedna stabilna politika DORH-a, MUP-a i sudova prema pojedincima. Uvijek se stvara dojam da postoji utjecaj sa strane, a podređeni osluškuju što će reći šefovi i hoće li biti zadovoljni ili ne. To je zapravo autocenzura. Naprosto to se sada događa i traje", ocijenio je Čičak.

Odlikovanje

Obljetnica i odlikovanje su prilika da se ožive sjećanja, ideje i vizije tadašnjih aktera, kao i ostvarenja tih ciljeva, od kojih je velik broj bio upravo ekonomski.

Ne znam je li priznanje predsjednika zakašnjelo, nastavio je Čičak, dodajući kako je istim odličjem predsjednik Franjo Tuđman '95. odlikovao dvadesetak osoba, a zatim je 2001.  godine predsjednik Stjepan Mesić odlikovao Gotovca, Tripala, Savku, Supeka i još neke. Tako da je uspostavljen kriterij različitih kriterija, pomalo cinično odgovorio je Čičak.

"To priznanje mojoj obitelji je puno značilo. Moja supruga Marija, osim što je bila udana za mene, imala je još dva brata koji su bili politički zatvorenici. Tako da ona nije imala snage doći u Predsjednički ured, kao što to nisu mogle doći supruge Marka Veselice i Ante Paradžika. To je njih kroz život uništavalo i nisu imale snage doći na svečanost", kazao je.

Stalno govorim da ne postoji komunizam s ljudskim licem – eksplicitno je odgovorio – kao što ne postoji ni fašizam s ljudskim likom.

"Dakle, za mene su i fašizam i komunizam ideologije zla, a najgori od svih je bio hrvatski komunizam, jer se on identificirao s nacijom, a to ne ide. Prema tome, permanentna čovjekova borba je borba protiv zla, zato je više nego apsurdno da, upravo u trenutku kada se u Hrvatskoj obilježava gašenje hrvatskog proljeća, se javljaju neki pametnjakovići koji predlažu povratak Trga Maršala Tita. Takvim ljudima nema mjesta u našoj javnosti, jer režimi koji su činili zločine jesu zločinački, ne mogu imati spomenike, bez obzira kakve imaju 'zasluge", smatra Čičak.

"Događaji 91. godine zapravo su diskontinuitet onoga što se događalo 71. godine. Zašto? Te godine u Hrvatskoj je vladao jedan zanos, jedno veliko zajedništvo i koliko god smo mi bili heterogeni, različiti – trudili smo se da ne idemo jedni protiv drugih. Prva stvar koja se dogodila '91. bio je jedan makijavelistički pristup politici kod dijela osoba, stigmatiziranje političkih protivnika, u čemu sam i ja tada sudjelovao. Kad sam to uvidio, maknuo sam se iz politike.

Drugo, mi nismo imali nikakva iskustva u demokraciji, morali smo o demokraciji učiti od tih partijaca, jer se demokracija sastojala u njihovim međusobnim sukobima. A literature o demokraciji nije bilo, a o ljudskim pravima da i ne govorimo. Prema tome, kada danas netko govori kako su se u Domovinskom ratu borili za ljudska prava – to naprosto nije točno.  Pojmovno  gledano, tada termin o ljudskim pravima u političkoj komunikaciji nije bio u upotrebi", ocijenio je Čičak.