Che Guevara Anke Mrak-Taritaš sitna je PR greška prema SDP-ovoj političkoj nekrofiliji

"Na prvi pogled, simpatična i kul objava političarke koja voli za sebe reći da je liberal. A onda, jedan sitan detalj s pankerove jakne upada u oko. Slika Che Guevare.'Riješio sam problem .32 kalibrom. U desnu stranu njegova mozga… Sve njegovo pripalo je meni.'; 'Ne trebam dokaz da bih ubio čovjeka. Trebam samo dokaz zašto ga ne bih trebao ubiti.'; 'Trebamo eliminirati sve novine. Ne možemo imati revoluciju sa slobodnim medijima.'

Ovo su izjave upravo tog lika sa slike. Monstruma koji je svojom rukom ubio preko 200 ljudi, mučio životinje, zatvarao i bez suda u logore otjerao tisuće, ubijao svoje neistomišljenike, ljude druge boje kože, svećenike, homoseksualce… Ne znam radi li se o slučajnom propustu ili klasičnoj subliminalnoj poruci ‘Mračnog’ PR-a, ali ponovit ću ono što sam više puta ponavljao: Liberalizam treba braniti od ovakvih ‘liberala'”, poručio je Bašić.

Ernesto Che Guevara simbol je marksističkih i komunističkih revolucija s velikom dozom antiimperijalizma i antikolonijalizma šezdesetih godina, bio je iznimno nemilosrdan čovjek, iako je postao pop ikona kojeg obožavaju isticati mladi ljevičari. S Fidelom Castrom izveo je revoluciju u Kubi te sudjelovao i u nizu revolucija po Južnoj Americi i Africi. Kubanska oporba smatra ga teroristom i zločincem koji je sudjelovao u nizu ubojstava i mučenja za vrijeme revolucije i nakon preuzimanja vlasti.  

Također ga smatraju i odgovornim za propast kubanskog gospodarstva, uzrokovanog kolapsom proizvodnje šećera i neuspješnom industrijalizacijom koju je pretjerano ambiciozno nastojao provesti kao ministar. Guevaru kritiziraju i mnogi ljevičari jer ga smatraju autoritarnim staljinistom čiji je konačni cilj bio stvaranje birokratskog i represivnog staljinističkog režima.

Bilo kako bilo, Che je danas dio popularne kulture, čija je slika izgubila prvotno značenje, jer marketing radi svoje, bez obzira na to što se radi o krajnje poremećenom liku i krvoločnom ubojici. 

No nije to prvi put da liberalne stranke i političari iz  Amsterdamske koalicije hvale diktatorske režime. To kod dijela njihovog biračkog tijela izaziva određenu nostalgiju. Krešo Beljak je više puta izlanuo se o bratstvu i jedinstvu ili je pokazao određenu privrženost prema Titu. Uzgred rečeno, Beljak se u svojim izjavama ogradio od zločina koje je Titov režim počinio, no svejedno je dijelu HSS-ovog biračkog tijela sigurno ostao gorak okus u ustima s obzirom na to da je upravo Titov komunistički režim po završetku rata ubijao, protjerao i u logore zatvorio brojne HSS-ovce, pa čak i one koji su sudjelovali u Narodnooslobodilačkoj borbi.

SDP-ova politička nekrofilija

Međutim, obožavanje Josipa Broza Tita koje čak prelazi granice bilo kakvog političkog dobrog ukusa do te mjere da čak prelazi u religijsko obožavanje, do vrhunca je doveo SDP pod vodstvom Davora Bernardića.

Njegova politička nekrofilija, kako u obliku obožavanja diktatora tako i njegovog propalog marksističkog režima, otišla je toliko daleko da je postao prvi predsjednik SDP-a u samostalnoj Hrvatskoj koji otvoreno odlazi na kumrovečki bal vampira u kojem se slavi čovjek koji je proglašen jednim od 20 najvećih diktatora na svijetu.

Jugoslavenski diktator Tito prema listi Daily Maila našao se na 13. mjestu najvećih diktatora 20 stoljeća. Britanski list naveo je kako je Tito odgovoran za smrt 570 tisuća ljudi, uglavnom političkih protivnika, nakon završetka Drugog svjetskog rata, a spomenuli su otvaranje političkih koncentracijskih logora, proganjanje homoseksualaca, latentni antisemitizam i slično. 

Međutim, ništa to ne smeta vodstvu SDP-a ili stranačkom pomlatku. Titove slike vraćaju se u velikom stilu kao ikona Partijske i Komadinine borbe protiv neoliberalnog kapitalizma. Čak i kandidati na listama za Europski parlament poput SDP-ovog Ranka Ostojića, koji je pohodio Titove dane u Fažani, ne kriju svoju zaluđenost jednim od najvećih diktatora 20. stoljeća.

No ljevica, licemjerna kakva jest, neće tu političku nekrofiliju osuditi. Dapače, neće se naći ni jedan političar s ljevice koji će jednako zdušno Tita i njegovih 40 godina ubijanja, pljačkanja, genocida i kulturocida osuditi jednako kao što će osuditi bilo što nije po njima 'civilizacijski', 'progresivno' i demokratski. Možda je to upravo jedan od razloga zbog kojeg cijela politička ljevica jedva prelazi 20 posto.