imenovanje hasanbegovića

Čast: Priznanje većinskoga naroda nevelikoj muslimanskoj zajednici

Autor

Direktno.hr

Unatoč nevjernim tomama i u "našim redovima", imenovanje doktora znanosti Zlatka Hasanbegovića ministrom u Vladi Republike Hrvatske, po mom najdubljem uvjerenju, jedan je od najsvjetlijih trenutaka muslimanske egzistencije u Republici Hrvatskoj od njezina osnivanja i samostalnosti, ocjenjuje dr. med. Gzim Redžepi, predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Zagreb.
16.02.2016. u 12:09
Ispiši članak

Naš Zlatko, bez navodnika, zacijelo je od najčasnijih, najlucidnijih, najintelektualnijih, najobrazovanijih i najautentičnijih insana koji su pripadali ili pripadaju zagrebačkom džematu. Toj ocjeni skloni su oni koji ga dobro poznaju, ali i njegovi neistomišljenici među nama kojima ne pada na pamet omalovažiti njegov znanstveni rad i intelektualno djelovanje, poštenje i ahlak, osjećaj za pravdu i pravednost.

Doktor Hasanbegović činjenicom pristanka na našu, budimo pošteni pa to recimo naglas, počesto malograđansku mjeru stvari, vrlo često, znam to iz prve ruke, bio je osamljen u svojim stavovima, neshvaćen i frustriran, ali sve to nadilazio je otmjenošću intelektualca i gospodina, insana dobrog kućnog odgoja. Zna on, čini mi se, da je to usud intelektualca jakih osobnosti koji se vazda "nadigravaju" s vjetrenjačama kolektiviteta.

Ako ćemo do kraja biti precizni: tako zaraznim predodžbama i opsesijama kolektivističnoga uma. Jedino na čemu je inzistirao u našem krugu bilo je da ga se čuje, ne nužno shvati i prihvati.

Najdubljeg sam uvjerenja da je riječ o iznimnom, rijetko i s kime usporedivom analitiku povijesnih, religijskih, političkih i kulturnih fenomena. Upravo o kulturnim fenomenima naš Zlatko, molim lijepo, u inat osporavateljima, može, ako mu je družba poticajna, divaniti satima, bez nelagode i "zamuckivanja".

Doktor Hasanbegović darovao nam je kapitalne knjige o nama, zrcalo u kojem se možemo ogledati, dao nam je na uvid genezu o početku, glas unutar šireg društveno-političko-kulturno-gospodarskog konteksta silovitih i strašnih mijena i potresa.

Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. Doba utemeljenja monografija je naše intime. Gotovo iznuđena razlozima obiteljske naravi njezina pisca, ona je dosad bez usporedbe u onome što se zove formativno doba muslimanske komponente u hrvatskom društvenom životu. Slagali se s njim u svjetonazornom smislu ili ne, on je vještinom posvećenog istraživača raskrčio šikaru i iz nje islučio smisao i istinu jednog davnog vremena, zamućenog različitim ideološkim stegama i "pravovjernim" sakrificijima Revolucije.

No nije to samo "muslimanska knjiga". Ona je slika političke i kulturne Hrvatske jednog turbulentnog doba, a napose duhovna i kulturalna kartografija jedne naročito kompleksne epohe. Po ocjeni struke, bez Zlatkova drugog kapitalca, Jugoslavenska muslimanska organizacija 1929. – 1941. (U ratu i revoluciji 1941. – 1945.), "ne može se razumjeti politička povijest međuratne Jugoslavije, pa ni dinamika bosanske politike u tom razdoblju, sa svim svojim etnopolitičkih sastavnicama". Čitajući ju nepovijesnim okom, iz znatiželje, doznao sam mnogo što o 20. stoljeću uopće, osobito o političkim idejama koje su bile djelatne na širem južnoslavenskom prostoru. Osobno znam koliko je Zlatko vremena proveo po sarajevskim, beogradskim i zagrebačkim arhivima.

Ni najmanje me stoga ne čudi autoritet koji je izgradio u stručnim krugovima. Mirne duše stoga mogu reći ne samo da se "Zlatkova čuje" i u Izvršnom odboru Medžlisa Zagreb, kojega je član u dva uzastopna mandata, nego i da se s osobitom pozornošću uzima na znanje svaki njegov prilog raspravi, svaka njegova minuciozna analiza.

Mene osobno podučio je što znači biti lišen manjinskoga sindroma, a prisnije prijatelje u našem džematu i da je islam tradicionalni sastavni dio hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta, te da, slijedom toga, muslimani u Hrvatskoj nisu vjerska manjina.

Činjenica da je dr. Hasanbegović imenovan ministrom kulture, a ne pomorstva ili poljoprivrede, začudan je simbolički i stvarni kapital zajednice iz čijih je redova potekao. Osim što je njemu osobno ukazana čast i povjerenje, na izvjestan način to je i priznanje temeljnoga, većinskoga naroda nevelikoj muslimanskoj zajednici da nije zanemariva i društveno nevidljiva u hrvatskom građanskom životu. Ne treba biti specijalno pametan niti kvalificiran analitičar da bi se uočila bitna razlika između negdanjih imenovanja ministara (rahmetli prof. dr. Osmana Muftića i Muhameda Zulića, članova prve Hrvatske vlade) i ovoga.

Imenovanje prve dvojice u mnogo čemu bilo je drukčije političke motivacije i inspiracije. Hasanbegović je dečko sa zagrebačkoga asfalta, rođen 1973. godine, nije došao sa strane da bi se ikamo morao vratiti, nego je činjenica hrvatske društvene stvarnosti otkako zna za sebe. To je, među ostalim, ta dubinska razlika, razlika koja upućuje na ukorijenjenost muslimana u hrvatskom društvu u (generacijskom) kontinuitetu.

Preostaje mi još poželjeti da mu Svemogući i Sveznajući poveća znanje i podari sabur, potpomogne zdravljem i zaštitom njegovu obitelj, a njega sačuva od stranputice te vidljivih i nevidljivih dušmana. Da Uzvišeni Bog bude zadovoljan s njim, i da naš ministar radi u općem interesu hrvatskih građana i hrvatske države.

Doktor Zlatko Hasanbegović samo je jedan od brojnih dokaza da ovdašnji muslimani vole Hrvatsku. Bili oni Bošnjaci ili Albanci, Hrvati, Romi, Turci ili Arapi – vole je bez fige u džepu. Vole je srcem, organski dakle. Vole je i zdravorazumski jer umiju objasniti svoju ljubav. Nekima je ona jedinim domom, a neki se skrasiše u njoj po Božjoj odredbi.

Naš kurra hafiz Aziz-efendija Alili prije 20-ak godina dođe i ostade, elhamdulillah, u Zagrebu. Otada Hafiz postade zaštitnim znakom Zagrebačke džamije svojim milozvučnim glasom, pronosivši glas o muslimanima u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini diljem zemaljske kugle.

U desetoj godini završivši hifz, naš je Hafiz, unatoč brojnim obavezama u Zagrebačkoj džamiji na poslovima imama, hatiba i muallima, te unatoč svom iznimnom doprinosu duhovnoj glazbi dosad potvrđenim s čak 14 audio albuma, kod znamenitog šejha Ahmeda Bateyyaha i dr. Ejmena Rushdi Suwejda s uspjehom studirao kiraete te je "vlasnik" idžazetname tedžvida i idžazetname iz kiraeta po Hafsovu rivajetu.

Osim toga, bez obzira što posljednjih deset godina radi na vjerojatno najodgovornijem mjestu u našem Medžlisu, na dužnosti glavnoga imama zagrebačkog, obranio je i magistarski rad na temu Kur'anska melodioznost i njene refleksije na kulturnu baštinu Bošnjaka te upisao doktorski studij na kojem će, ako Bog da, disertirati s temom Prozodija Kur'ana.

Još uvijek mladićke vanjštine i nevine, dječje ćudi, te po svemu što vidim – neupitna ahlaka, naš kurra hafiz nas nadahnjuje dok ga slušamo kako uči i kako govori, dok ga gledamo kao živi služeći islamu i muslimanima. Molim dragog Boga da našem Hafizu podari zdravlja i nagradi ga duhovnim visinama kako bi nam i ubuduće njegovo učenje Kur'ana Časnoga ili njegova ilahija budili srca i bili povod za suzu.

Ako je suditi po Ministru i Hafizu, muslimanima u Hrvatskoj Allah, dž. š., dao je veliku, baš veliku nafaku. Hvala Ti, Jedini!

 

P. S.

Ovom prigodom čestitam svima koji su dobili prizanje Medžlisa Zagreb za izniman doprinos u pokretanju natjecanja u učenju Kur'ana, njegovanje duhovne glazbe, predan rad i izvanredne rezultate našeg medžlisa. Za njihov trud i uspjeh molim Gospodara svjetova da ih nagradi dobrim zdravljem, dugim i lijepim životom te džennet firdeusom.

Ako Bog da, da novim generacijama budu primjer kako treba raditi za zajednicu – motivirano, iskreno i zajedno. Kako bismo upozorili na nemjerljiv doprinos muftije h. Ševke ef. Omerbašića, h. Ahmeda Ikanovića, h. Adnana Omanovića, h. Mirsada Srebrenikovića i h. Mustafe Pličanića, u ovom broju donosimo i iscrpniji prilog o dobitnicima priznanja Medžlisa Islamske zajednice Zagreb.

Bratski vas selamim,

dr. med. Gzim Redžepi, predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Zagreb

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.