BURE BARUTA Može li 'Balkansko proljeće' ugroziti Vučića i ostale balkanske lidere?

Arapska inačica prosvjeda je u nekoliko godina dovela do više smjena režima, pada dugogodišnjih čelnika država i diktatora, stvaranja Islamske države i emigracijskog "vala" koji je "zapljusnuo" Tursku i Europu s milijunima izbjeglica.

Prosvjedi na "politički trusnom" području pokazali su kako, bez obzira na početne namjere, može doći do nagle eskalacije i pretvaranja u sukobe pa i ratove. Rijetke su se države demokratizirale, a u nekima se ni nakon pola desetljeća ne može konsolidirati stanje. 

Uz Bliski istok i neka druga područja, Balkan spada među regije gdje konstantno postoji velik rizik za opasnosti. Bez obzira na to što su ratovi 90-ih uzrokovali stotine tisuća poginulih i na milijune raseljenih, svakim danom se potvrđuje kako postoji veliki potencijal za nove sukobe. Zapaljiva retorika kojom se političari služe, visoka razina nezaposlenosti i korupcije, neriješena teritorijalna pitanja i drugi tipični problemi balkanskih država lako mogu postati novo "bure baruta".

Veliki problem za države Zapadnog Balkana predstavlja činjenica da se radi o prostoru koji nije integriran u Europsku uniju, a s obzirom na probleme s kojima se suočava Bruxelles, teško je za očekivati kako će u sljedećih pet godina biti novih proširenja. Takvu situaciju koriste i druge geopolitičke sile kako bi pojačale svoj utjecaj na tom području, a i stopirale daljnje integracije u EU i NATO.

Prosvjedi su se u balkanskim državama događali i ranije. Vrijedi se podsjetiti i na pokušaj paljenja Predsjedništva u BiH, nasilja u kosovskoj skupštini povodom teritorijalnog razgraničenja s Crnom Gorom, nasilnog ulaska u Sobranje, prosvjede protiv izborne pobjede Mila Đukanovića, ali nikad se nisu događali u ovakvom masivnom obliku i gotovo u isto vrijeme.

Najviše pozornosti je na prosvjedima u Srbiji

Trenutno "vrije" u Srbiji, Crnoj Gori, ali i Albaniji, a sve donedavno su bili zabilježeni i masovni prosvjedi u Banjoj Luci zbog nerazjašnjene smrti Davida Dragičevića. 

Najviše pozornosti izazivaju prosvjedi u Srbiji. Prosvjedi nazvani 'Jedan od pet milijuna' su započeli kao reakcija na divljački napad na lidera Ljevice Srbije Borka Stefanovića u Kraljevu, a eskalirali su u potpunosti kad su prosvjednici na čelu s liderom Dveri Boškom Obradovićem nasilno upali u zgradu RTS-a i blokirali zgradu predsjedništva, u kojoj se nalazio srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić.

Vučić je naglo reagirao na uhićenje, oporbene čelnike naziva "lopovima", "tajkunima" i "fašistima", a uslijedila su i uhićenja. Iako sva istraživanja pokazuju kako SNS ima podršku gotovo polovice biračkog tijela u Srbiji, a politički analitičari upozoravaju kako je Vučić "akumulirao" veću moć nego režim Slobodana Miloševića, srbijanski predsjednik se vidljivo osjeća ugroženim.

Sve histeričniji javni nastupi koji se eskalirali patetičnim govorom u Nišu, s kojima bi se čak i govori Slobodana Miloševića teško mogli uspoređivati, znakoviti su jer izgleda kako se Vučić više ne osjeća sigurnim. Manifestacija u Nišu izgledala je kao jačanje svojih redova, a Vučić je u više navrata ranije suptilno poručio kako i on sam spreman izvesti vlastite ljude na ulicu, u slučaju nastavka prosvjeda oporbe.

Količina histerije se najbolje vidi u tome što Vučić detaljno analizira što izvještavaju hrvatski mediji o njemu, što misli Pavle Kalinić o prosvjedima, a detaljno je analizirao i kako su reagirala veleposlanstva na događaje u RTS-u. Vjerojatno mu je posebno zloguko djelovala najava Vuka Jeremića kako je "gotov do Uskrsa".

Zanimljivo je kako se više puta u medijima spominjalo kako je Vučić u privatnim razgovorima spominjao "bremenitu" srpsku prošlost u kojoj su rijetko koji vladari mirno silazili s vlasti. Srpska novija povijest puna je nasilnih prosvjeda, atentata i drugih raznih načina promjena vlasti pa postoji očekivan strah i od strane sadašnjeg lidera da mu se ne ponovi slična "sudbina". Sam Vučić često spominje i Zorana Đinđića, srpskog premijera koji je ubijen prije nedugih 16 godina.

Prosvjedi u Crnoj Gori kao sukob posvađanih ljudi 'režima'

Prosvjedi se događaju i u Crnoj Gori. Dugogodišnji lider susjedne države Milo Đukanović na glasu je kao neprikosnoven vladar, a ima dobre odnose i s Aleksandrom Vučićem, iako globalno gledano odnosi Srbije i Crne Gore nisu na dobroj razini.

Otkad je Crna Gora postala članica NATO-a događa se i pritisak Srbije na Crnu Goru, a koristi se nacionalistička retorika i uspoređivanja režima s "ustašama".

Ipak, razloge za prosvjede treba gledati prvenstveno u sukobu moćnog poslovnog čovjeka Duška Kneževića i crnogorske političke vrhuške. Knežević je dugo godina bio blizak vlasti u Podgorici, ali je ipak došlo do razlaza. Najavio je uskoro i pojavljivanje snimki na kojima daje mito Đukanoviću.

No Đukanovićeva vlast se čini trenutno najkonsolidiranijom. Veliku prednost Đukanović ima u tome što je uveo državu u NATO, a vodi je i u EU. Iako ga zapadni dužnosnici često kritiziraju zbog korupcije, slobode medija, pravosuđa i sličnih "boljki" istočnoeuropskih država, ipak se smatra puno prihvatljivijim od opozicije u kojoj glavnu ulogu ima četnički vojvoda Andrija Mandić.
 

Albanska oporba ne miruje, a Makedonija predstavlja potencijalnu opasnost

Veliki prosvjedi se događaju i u Albaniji. Oporbeni zastupnici su podnijeli ostavke u parlamentu zbog toga što premijera Edija Ramu proglašavaju korumpiranim. Ispred zgrade nacionalnog parlamenta došlo je i do nasilnih prosvjeda, bacanja su kamenja, a na kraju je policija reagirala suzavcem. Posebna opasnost za Albaniju leži u činjenici kako je u toj državi 1997. godine vođen građanski rat, a albansko društvo i danas muče slični problemi kao i prije.

Sa situacijom u Albaniji svakako se veže i situacija na Kosovu. Vlast Hashima Thacija i Ramusha Haradinaja se čini konsolidiranom, ali najveće probleme im izazivaju odnosi sa Srbijom. Iako se očekivao mogući dogovor o neslužbenom priznavanju pa i teritorijalnom razgraničenju, odnosi su na niskim razinama. Vučić ih nedavno nazvao "bandom", a Haradinaj ne želi popustiti u ogromnim taksama koje je uveo Srbiji. 

Ni situacija u Makedoniji nije manje opasna, iako se čini kako je dogovorom između Zorana Zaeva i Alexisa Ciprasa riješen veliki problem. Velik dio makedonskog društva je nezadovoljan dogovorom, za kojeg smatraju da narušava njihov identitet, a postoje naravno i tenzije između većinskog makedonskog naroda i manjinskog albanskog naroda. Iako je situacija trenutno mirna, Makedonija svakako spada u "potencijalna žarišta" u budućnosti. Više puta je sa Zapada naglašeno kako je uz Bosnu i Hercegovinu upravo Makedonija najveći sigurnosni problem za cijeli Zapadni Balkan. 

Hrvatska mora pratiti događanja u bližem i daljem susjedstvu

Bosna i Hercegovina za Hrvatsku zasigurno predstavlja "ključnu točku", ali i potencijalno najveći problem, iako svaki veći incident ili potencijalni sukob u zapadnobalkanskim državama predstavljaju sigurnosnu opasnost za Hrvatsku. Posebnu opasnost predstavlja i povratak stotina boraca iz Sirije i njihovih obitelji.  Pokušaj dijela vlasti u BiH za konstruiranje afere o navodnom naoružavanja selefija pokazuje i kako dio sigurnosnog aparata u susjednoj državi vodi svoje "privatne ratove" protiv Hrvatske.

Osim sigurnosnih problema, mogući incidenti i sukobi mogu izazvati i opasnost za hrvatsko gospodarstvo. Rat na Kosovu je tako krajem 90-ih izazvao velike probleme za hrvatski turizam i hrvatsko gospodarstvo koje se tek počelo oporavljati nakon rata, a za očekivati je kako bi bilo kakav sukob u navedenim državama imao veliki utjecaj na hrvatski turizam koji po nekim mjerenjima čini petinu domaćeg BDP-a. Iako se Hrvatska voli distancirati od zapadnobalkanskog društva,  balkansko "bure baruta" je više puta u modernoj povijesti pokazalo kako može "zapaliti" cijelu Europu pa Hrvatska treba budno promatrati što se događa u njenom bližem i daljem susjedstvu.