Brodić za Direktno: Postavlja se pitanje čemu tržište ako će sve preuzeti HEP, hoće li to imati neke euro sudske epiloge?

Upravo je to sektor koji pozorno prati naš sugovornik, nekadašnji suradnik portala Direktno, urednik portala EnergyPress i energetski analitičar Ivan Brodić. 

Vlada je u četvrtak na svojoj sjednici pokrenula proces dokapitalizacije Hrvatske elektroprivrede. Mnogi su bijesni zbog te odluke jer se radi o 900 milijuna eura proračunskog novca. Kako to komentirate, upitali smo Brodića koji kaže da valja biti vrlo oprezan tumačeći ovu odluku vlade te treba izbjeći svaku ostrašćenost. Jer, pojašnjava, radi se o odluci koja ima za cilj kompaniji nadomjestiti štetu koju je posredno napravila politika kada je u situaciji nekoliko kriza, koje su se, u posljednjih nekoliko godina, zaredale, odlučila intervenirati na tržište te koristiti ovu javnu kompaniju kao polugu vlastite socijalne politike.

"U tom smislu ova pomoć, a radi se o zajmu koji će se koristiti za povećanje temeljnog kapitala, tj. dokapitalizaciju, ova je odluka za podržati, a nije za sumnjati niti to kako će stvar odobriti Europska komisija, premda se radi o dosta klizavom terenu direktne intervencije na tržište, ali i europski regulatori", govori nam Brodić.

Međutim, u problem treba ući nešto dublje, smatra. 

"HEP je javna kompanija koja u svom sastavu ima infrastrukturu, proizvodnju, distribuciju i opskrbu, dakle i određen dio tržišnih djelatnosti. Ovim činom, na liberaliziranom tržištu, poglavito distribucije plina i struje, Vlada zapravo bira pobjednike, pomaže direktno samo nekima.  Takvo se rješenje moglo i trebalo izbjeći još u inicijalnim fazama krize, kada se država trebala uzdržati od vlastitih apetita kojima sudjeluje u cijeni energenata, ali i od 'plafoniranja' cijena te je ne tržište trebala djelovati paternalistički, proračunskom pomoći građanima i gospodarstvu", pojašnjava.

Potom nastavlja: 

"Tada kompanije na tržištu ne bi došle u probleme u kakvima su sada pa ih ne bi trebalo spašavati na ovaj način, ne bi prošle godine neke tvrtke u sektor plina napuštale biznis, a pitanje GPZO-a i njegova mogućeg stečaja ne bi bilo na stolu. Kao niti potencijalno spašavanje plinare od strane HEP-a, prigodno pred superizbornu godinu", navodi urednik Energypressa.

"Politika! No postavlja se pitanje čemu tržište ako će sve preuzeti HEP. I što će reći na takvu kumulaciju tržišnih postotaka Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja? Hoće li to imati neke euro sudske epiloge?! Pitanje je što će na to reći europska HERA. Politika mora misliti na svoje glasače koji žive od proračuna, ali i na one koje može kupiti novcem tržišnih igrača, s time se treba pomiriti. Još će puno plina poteći cijevima dok izraste generacija političara kojoj jedina rješenja nisu vezana uz ideje ekonomski propalih sustava, a to se može dogoditi tek kad stasa generacija birača koji od njih nemaju takva očekivanja", nastavlja.

I još nešto, dodaje Brodić, HEP je uslijed bivanja socijalnom polugom došao u probleme likvidnosti, a ne kapitala, pa postoje i mišljenja kako je ove probleme, gubitke od oko milijardu eura, koji će se kada se objave bilance za prošlu godinu, uvjeren je, popesti i na dvije milijarde, mogao riješiti raznim hipotekarnim kreditima. 

"Nisam siguran koliko bi to bilo dobro rješenje, ako pogledamo iskustvo jedne druge kompanije u kojoj je napravljen financijski nered kada se političkom odlukom branila psihološka cijena goriva od osam kuna. No i to sve se moglo prevenirati da je HEP razdvojen, prema preporuci Europske komisije na sektorske horizontalne kompanije, pa da je država zadržala infrastrukturu, kao što imamo u naftnom i plinskom poslu, da je proizvodnju dala u koncesiju ili djelomično izlistala na burzi, a da je distribuciju, kao liberaliziranu tržišnu djelatnost, privatizirala u potpunosti", pojašnjava.

Uostalom, HEP je godinama dobro poslovao te osim - što je vraćao društvu kroz humanitarne akcije, sport i kulturu - politika ga je koristila kao proračunski bankomat, umjesto da je stvarala rezerve u kompaniji.  "Svaki račun dođe na naplatu, to vam je tako", navodi naš sugovornik. 

Cijene plina

Ovih su dana mediji objavili kako su se pojedini veletrgovci pobunili protiv nove metodologije za izračun cijene plina. Neki saborski zastupnici čak su ih optužili da manipuliraju svojim burzovnim troškovima. "Ne bih se puno osvrtao na političke napade na poslovni sektor, kada dolaze od dominantno neprijateljskih saborskih zastupnika, koji su inače izrazito dokazani u poslovima burzovne trgovine energentima", kaže. 

Ni tu nije stao.

"Valja reći kako sam i sam bio zagovornik promjene metodologije za izračun cijene plina za kućanstva, zbog toga što sam očekivao kako će država limitirati cijenu na prošlogodišnju razinu. Poučila nas je to dosadašnja praksa, odsustva ideje za bilo kakvo drugo tržišno prihvatljivije, ali i održivije rješenje. Naime, ako imate izračun cijene plina koji govori o godišnjem prosjeku cijena na svjetskim burzama, koja je 80 posto, a imate političku odluku o cijeni koja je niža, možete sa sigurnošću očekivati napuštanje poslovanja od strane mnogih subjekata, možete očekivati val stečajeva tvrtki koje moraju pružati zakonski zajamčenu uslugu i druge teškoće ovih poreznih obveznika i poslodavaca", pojašnjava.

Pokazalo se kako je metodologija promijenjena prekasno jer nitko nije ranije uračunao faktore rizika. "Treba biti pošten i reći kako su neki članovi uprave HERA-e još prije dvije godine predlagali drugačija rješenja, koja bi se sada pokazala održivijima, ali su preglasani, i u HERA-i i u javnosti. I sada imamo tvrtke koje su kupovale plin temeljem ugovora na svjetskim burzama po nekoj cijeni X, a distributeri taj plim, premda u ugovornoj obvezi, ne mogu od njih kupiti jer ga moraju prodavati po političkoj cijeni koja je niža. Činiti štetu vlastitoj kompaniji protuzakonito je, a raditi s gubitkom ekonomsko je ludilo", navodi.

"Prije nego li me prekinete s pitanjem o Prvom plinarskom društvu, valja reći kako se to na njih odnosi tek posredno, i to iz nekoliko razloga. Ta kompanija, naime, iako je sudionik javne rasprave o novoj metodologiji za izračun cijene plina, nije sudionik na tržištu opskrbe. I drugo, njihovo poslovanje ne može biti ugroženo jer se radi o tvrtki koja svoje prihode ostvaruje trgovinom na inozemnom tržištu i to s više od tri četvrtine", dodaje.

Val tužbi kompanija

Brodić kaže da očekuje val tužbi kompanija prema državi za nanošenje poslovne štete. "Jer ako se dokapitalizira HEP, koji je stvorio gubitke premda je Vlada prisilila INA-u da mu prodaje plin po vrlo ugodnoj cijeni od 41 euro po MWh, kolika će tek biti šteta tvrtki koje su kupovale plin na tržištu, a sada ga ne mogu prodati zbog političkih cijena?!", navodi.

Premijer Andrej Plenković prije par je dana bio u posjetu Sloveniji, među ostalim poslana je politička poruka o mogućnosti gradnje drugoga bloka nuklearke Krško, ali i zainteresiranosti za Slovenije za kapacitete na terminalu za ukapljeni plin.

"Upravo je NE Krško tj njeno proširenje razlog zašto treba, uz sve ograde koje sam ranije naveo, podržati dokapitalizaciju HEP-a. Naime, vrlo je logično da baš HEP bude tvrtka, kao što je to GEN I na slovenskoj strani, koje će biti involvirana u sedmogodišnji (jer to je realan rok) projekt gradnje novih kapaciteta nuklearke u Krškom. Za to nam treba jaki HEP, a naše ideje o razdvajanju kompanije i djelomičnoj privatizaciji ostaviti za godine konjunkture", kaže nam.

Niti jedna energija nije bez rizika, dodaje, pa tako i nuklearna energija ima svoje perceptivne rizike, u sjećanju na ljudske pogreške i havarije, ali i vezano na nuklearni otpad.

"Međutim, nuklearna energija je energija nultih emisija CO2 i kao takva vrlo prigodna svim klimatskim politikama, a u krizi opskrbe Europe, pa i svijeta plinom, kao prihvatljivim tranzicijskim gorivom prema zelenoj energiji, nije uopće ludo razmišljati o nuklearnoj energiji kao tranzicijskoj također", kaže.

Uostalom, Hrvatska i jest potpisnica francuske inicijative o oživljavanju nuklearne energije. "Što se pak tiče LNG- na Krku, povećanje kapaciteta na šest milijardi prostornih metara plina, u jeku europske borbe za nova uvozna tržišta plina, o čemu vjerujem ne trebam podsjećati vase čitatelje, više je nego hvale vrijedan potez europske i hrvatske administracije. Tim više što će hrvatski terminal postati infrastruktura preko koje će biti moguće opskrbljivati susjedne zemlje. Dobra je to vijest I za biznis koji će tada imati više kapaciteta za zakupiti, ne bi li trgovao plinom u RH, kojoj treba oko 2,7 milijardi prostornih metara minus hrvatska proizvodnja koja sada iznosi oko 0.8 milijardi, ali I u zemljama u okruženju, Mađarskoj, Sloveniji, Austriji, BIH. Uvjetno i prema Srbiji, ako ne budu imali dovoljno plina iz Aleksandropolisa", pojašnjava nam Brodić.

Ranije ste pisali o ulasku Yildirima u Petrokemiju, kako tumačite sadašnje stanje oko potencijalnog ulaska turskog investitora u ovu kutinsku industriju?

"Nisam u potpunosti upoznat sa sadašnjom situacijom, no nisam, nažalost, iznenađen kada investitor u našoj zemlji, s već dogovorenim poslom, ima problema s administracijom. Ne želeći ulaziti u političke i poslovne tračeve, oko nekih osobnih animoziteta koji odašilju strelice prema tom poslu iz ministarstva, kojih su kuloari puni valja se držati činjenica poslovne logike. Dubinsko snimanje je završeno, transakcija s vlasnicima je dogovorena, turski investitor je poslao project investicije, čekaju se samo okolišne dozvole. Očekivanje birokracije kako će bilo tko dati novac prije nego li dobije garancije u vidu ekoloških dozvola, čak i ako je od poslovično antiinvesticijske hrvatske birokracije, suludo je. Pogotovo kada se radi o tako ozbiljnim igračima kao što su ovi turski investitori", odgovara.

Spomenuo je još nešto, kada govorimo o Petrokemiji.

"U ovoj temeljito deindustrijaliziranoj zemlji, bez Petrokemije, koja u teoriji troši plin cijelu godinu, ne možemo govoriti o održivoj plinskoj infrastrukturi. Kolika je važnost te tvornice za kutinski kraj rekli su sindikati, a koliko je važna ta tvornica za poljoprivredni sektor ove zemlje, ali i šire, trebate upitati nekog od ljudi koji se bave tim sektorom. 

Afera obiteljsko srebro

"Iako su u tu priču involvirani ljudi koji se bave  energetikom, moram vas razočarati, ne mogu ući u dubinu problematike jer se ne radi o temama koje dubinski pratim", navodi naš sugovornik. 

"Pa, ipak, može reći načelno, obiteljsko je srebro sociološki fenomen, prema kojem svi imamo određene emocije, jer ga koristimo u obiteljskim prisjećanjima na tradiciju, obiteljsku povijest i na ljude koji više nisu s nama. "Nevolja nastane kada to postane mrtvi kapital ili kada postane hipotekarna zaduženost. Čini mi se kako je to ovdje slučaj. Uostalom, nije neka nova pojava da mnoga multinacionalne kompanije, opisano je to u stručnoj poslovnoj literaturi, ali i poslovnoj beletristici, amortizirane nekretnine prodaju te ih nastavljaju koristiti kroz najam, zbog toga što im takve operacije višestruko koriste. Rješavaju se amortizirane imovine, a imaju i razne fiskalne povlastice kroz najmove", naglašava naš sugovornik.

Nije pratio kako je stvar išla, no čini mu se da su prigovori investitoru, koji je ušao u višestruki rizik otkupljujući dionice malih dioničara, kada nitko nije vjerovao u kompaniju, kako ne gleda na to da stvori dodanu vrijednost i za svoje dionice bespredmetni. 

"Kao uostalom i prigovori o ranijem privatnomiI poslovnom poznavanju s poslovnim partnerom, u zemlji i okruženju gdje ti je potrebno otići na tri konferencije kako bi se rukovao sa svima koji nisu školarci ili nisu u mirovini, koliko smo mala tržišta. No to je druga tema", navodi Ivan Brodić, urednik Energypressa, u razgovoru za portal Direktno.