Brkić o ocu: Moram ostati dostojan svojih riječi i koračati hrabro

[ SJEĆANJE NA MOGA OCA ]

Kada je otišao, shvatio sam da mi je bio najbolji učitelj i kao da je otišao najbolji dio mene. Bio mi je uzor, ponos i svjetlo u životu. Puno puta mi je pokazao koliko vjeruje u mene. Otišao je na bolje mjesto, gleda me i bodri na mom životnom putu.

Često mi je znao reći da uvijek imam na umu, gdje god budem živio i s kime god kuću budem dijelio, moram biti svjestan da se ne razlikujem od drugih ljudi. Govorio mi je da je moj život dar od Boga, a moje sposobnosti su dokaz da se neke stvari ne mogu kupiti.

Rekao mi je da novac možda ponekad i čini život lakšim i ljepšim, no ne i dužim te da budem to što jesam, da poštujem druge i da ono što obećam, obavezno i ispunim. Svojim životom i djelima me je učio poštenju i da uvijek treba imati dušu.

Znao mi je reći da budem ustrajan u činjenju dobra i koliko god me život iskušavao i ljudi povrijedili, moram ostati dostojan svojih riječi i koračati hrabro. Nikad ne mrzi čovjeka i nikada ne razmišljaj o osveti jer jednog dana, sve dobro će se isplatiti.

Sjedim na tvrdom hercegovačkom kamenu, topli zrak mi grije lice, a cvrčci kao da pjevaju najljepšu pjesmu o tebi moj ĆAĆA. Godine prolaze, iz daljine kao da očekujem tvoj blagi pogled i tvoj čvrsti dodir, a tebe više nema. Bio si čovjek stijena, hvala ti što si bio moja stijena !!!