'Katalonska vlada okupljena oko petokrake ne može ništa, ljudima su razbijane glave jer im je politika lagala'

Referendum u Kataloniji te odlučna akcija španjolskoj premijera Rajoya otvorila je niz pitanja o budućnosti te zemlje. O pitanjima koja bi mogla usmjeriti budućnost Španjolske i njene najbogatije pokrajine razgovarali smo s  poznatim kolumnistom i političkim analitičarem Borislavom Ristićem.

Postoji li mogućnost da službeni Madrid krene u pregovore oko neovisnosti?

Nijedna vlada nema ovlasti pregovarati o kršenju zakona. Ne postoje ni politički razlozi koji bi vladu u Madridu primorali na takvo što. Kako vidimo, iza odluke o neovisnosti ne stoje čak ni oni koji su je promovirali kao svoj ultimativni cilj. Neovisnost kao neovisnost je plemenit cilj, protiv volje naroda se ne može. Ali ta volja mora biti većinska, a ne nategnuta na referendumu sumnjive regularnosti.

Sve oko ovog referenduma je od početka bilo opsjena. Referendum je bio obmana katalonskih vlasti servirana narodu. Oni su kompromitirali samu instituciju referenduma i narodne volje samo kako bi sačuvali tanku većinu u parlamentu. Uvjete su pritom diktirali politički amateri i aktivisti iz jedne radikalno lijeve stranke, koji su jezičac na vagi u regionalnoj vladi.

Katalonska vlada, okupljena oko petokrake, ipak će se morati još neko vrijeme strpjeti prije nego tu petokraku stavi na katalonsku zastavu. Rezultat čitave te farse najbolje se mogao vidjeti sinoć na licima razočaranih pristaša neovisnosti. Tim ljudima su razbijane glave jer im je politika lagala. Podignuli su njihova očekivanja na maksimum, da bi im sada poručili da se mirno raziđu i odu doma.

Sada su shvatili da im je obećano nešto što nije bilo politički pripremljeno, nešto s čim se nije ozbiljno ni računalo. Priča o katalonskoj neovisnosti je završena za ovu generaciju političara.

Je li ova odgoda nastala iz straha od aktiviranja članka 155. španjolskog ustava koji suspendira autonomiju pokrajina?

Današnja izjava španjolskog premijera koji od katalonske vlade traži da se jasno očituju jesu li ili nisu proglasili neovisnost, možda je najbolji komentar jučerašnjeg Puigdemontovog “odlučnog možda”. Ako kaže da je proglasio neovisnost, vlada u Madridu aktivirat će članak 155; ako kaže da nije, razočarat će sve one koje je pozvao na referendum kako bi ostao na vlasti.

Sada ga Rajoy poziva da povuče potez koji bi doveo u pitanje tu vlast, što Puigdemont ne smije učiniti. I to je jedini strah o kojem ovdje možemo govoriti. Kada ste sigurni u nešto i kada iza vas stoji volja naroda, onda vas prijetnje mogu samo još jače motivirati da ne odstupite u svojoj odlučnosti. Ovdje to očito nije bio slučaj. Nije bilo te snage niti narodnog konsenzusa da se ide u neovisnost.

Glasovanje za neovisnost je plebiscit, a ne natezanje tanke većine i muljanje s brojem izašlih. Zbog toga je sada koalicija koja se ovako amaterski upustila u priču oko neovisnosti postala ugroza čak i za očuvanje postojeće političke autonomije Katalonije. Izgubili su svaki politički kredibilitet s ovom referendumskom prevarom pa je pitanje kako bi nakon ovog fijaska mogli uopće braniti bilo kakve interese Katalonaca.

Puigdemont i koalicija koja ga podržava ne mogu više braniti Kataloniju ni u Barceloni, a ne u Madridu. Stoga mislim da ono što slijedi nisu pregovori s vladom u Madridu, nego politička kriza u Kataloniji i regionalni izbori.

Ako katalonski parlament ipak donese odluku da se regija odcijepi, kakva bi mogla biti reakcija Madrida, EU i Europske komisije?

Oni su tu odluku odgodili na neodređeno vrijeme jer shvaćaju da su udarili u zid i nemaju snage provesti ju. Da je postojala stvarna politička volja za neovisnošću, ne bi gurali narod da se obračunava s policijom, nego bi išli lobirati po svijetu za svoju stvar, pa onda organizirali referendum kao krunu tih svojih napora.

Kada je Hrvatska stavila tromjesečni moratorij na odluku Sabora o neovisnosti, to je napravila u dogovoru s velikim silama. Puigdemont i ekipa nisu napravili ništa od toga. Trump je dao snažnu podršku vladi u Madridu, pa je to već bio razlog za razmisliti o učinkovitosti samog referenduma. Što se Europske unije tiče, ona je katalonskim vlastima obećala samo propast.

Biznis je također rekao što misli o neovisnosti, pa je i na samu najavu odcjepljenja posao počeo bježati u Madrid i Francusku. Igralo se osjećajima ljudi dok im se iz džepova izbijao novac. Čista je manipulacija katalonske vlade bilo obećanje da će neovisna Katalonija ostati dijelom EU. To nije bilo točno, jer postoji tzv. Barrosovo pravilo, koje upravo za ovakve slučajeve predviđa proceduru ponovnog primanja u EU kakvu prolaze i svi drugi kandidati. Možete misliti kad bi Madrid ili Pariz dali svoj pristanak na članstvo Katalonije u EU.

Izolirana, osiromašena i politički podijeljena Katalonija bila bi dugoročno nerješiv problem u srcu EU. Da ovom prilikom ne spominjem sigurnosne izazove koji bi došli s neovisnošću u aktualnoj migrantskoj krizi zbog jakog proimigrantskog stava tamošnjih vlasti. Sve su to razlozi koji govore koliko je čitava ova melodrama bila izlišna, manipulativna i kontraproduktivna.

Najveća je šteta svakako to što je za tako prizemne ciljeve katalonskih vlasti upotrijebljena jedna plemenita ideja. Zato još jednom podvlačim, ljudima su razbijane glave jer im je politika lagala.