BOMBARDIRANJE SLAVONSKOG BRODA Za smrt najnevinijih među nama još nitko nije odgovarao

Najmlađa žrtva bio je Marinko Marinković koji je imao samo 20 mjeseci. Te kobne nedjelje bio je u kući sa svojom obitelji kad je na nju pala  'krmača' ispaljena iz zrakoplova JNA. Osim malog Marinka tada su poginuli i njegova majka Željka i baka Kata te devetogodišnja sestra Andrijana i petogodišnji brat Dalibor, ali i njihovi mali susjedi; četverogodišnja Ivana i sedmogodišnji Marko Petrović. Kuća u kojoj se dogodila ta neviđena tragedija nalazila se na Jelasu pokraj škole Hugo Badalić u Kuhačevoj ulici u Slavonskom Brodu.

U zračnim napadima izbačeno je 12 avio-bombi, takozvanih "krmača“, koje su uz velike ljudske žrtve, prouzročile i znatnu materijalnu štetu.

U znak sjećanja na nevinu žrtvu sve poginule djece u Slavonskom Brodu je podignut spomenik "Djevojčica”, rad akademskog kipara Antuna Babića. Spomenik je podignut 2000. godine, na inicijativu udruge Hrvatska žena, a postavljen je ispred OŠ "Hugo Badalić”, jer je samo iz te škole tijekom rata poginulo ukupno 16 učenika. 

Za vrijeme Domovinskog rata samo je u Slavonskom Brodu život izgubilo 29 djece, što je najviše među svim hrvatskim gradovima. 

Javnosti je 2010. godine "Radna skupina za izradu Registra djece poginule uslijed ratnih razaranja u Republici Hrvatskoj“ iznijela podatak o 402 smrtno stradale djece, ali kasnije je taj popis korigiran u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata čiji je ravnatelj dr. Ante Nazor iznio podatak o 323 poginule djece jer je s popisa uklonjeno njih 29 za koje je utvrđeno da su u trenutku pogibije navršili 18 godina, za njih 23 nije utvrđen identitet niti okolnosti stradanja, dok je za  27 djece utvrđeno da nisu poginula uslijed ratnih djelovanja.

Najveći broj djece, njih 127, stradao je na području Slavonije i Baranje; u Slavonskom Brodu i bližoj okolici njih 29-ero, u Vukovaru 25, u Vinkovcima 8, u Osijeku 19…no taj se popis i dalje revidira i dopunjava te još nije konačan.

Za vrijeme Domovinskog rata ranjeno je 1044 djece. S različitim stupnjem invalidnosti od ranjavanja živi 188 djece, odnosno danas odraslih ljudi. Čak 5497 djece ostalo je bez jednog roditelja tijekom srpske agresije, dok je 74 mališana ostalo bez oba roditelja.

Rat je sam po sebi strašan, a dječja nevina žrtva i stradanje nemjerljiva je tragedija.

Roditelji poginule djece ništa od države nisu dobili za svoju poginulu djecu, niti primaju ikakvu naknadu. Sve ih dodatno traumatizira nepoštivanje civilne žrtve rata, a najviše od svega nesankcioniranje krivaca. Za smrt te djece nitko nije odgovarao.

Roditelji i rodbina poginule djece okupljali su se godinama kod spomenika 'Djevojčice' podignute u Slavonskom Brodu u znak sjećanja na njihove nevine žrtve, dok su 2016., poginula djeca u Domovinskome ratu napokon dobila svoje spomen-obilježje: nedovršenu slagalicu koja označava kraj dječjeg života, dječje igre i prekinutog djetinjstva.

"Mali križ – velika žrtva“ naziv je Susreta sjećanja na djecu poginulu u Domovinskom ratu u Slavonskom Brodu.