Proslava svetog Tripuna

Boka je dala sv. Leopolda Mandića, akademika Pečarića, ministra Božinovića, a sada nam Crnogorci otimaju baštinu Bokeljske mornarice

Autor

Marijan Opačak

Odluka Vlade Crne Gore da Bokeljsku mornaricu, najstariju pomorsku instituciju na svijetu, uvrsti na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva bez spominjanja kako je riječ o baštini hrvatske nacionalne manjine podigla je nemalo nezadovoljstvo u hrvatskoj kulturnoj i vjerskoj javnosti. Crna Gora samostalno je podnijela nominaciju, premda su Crna Gora i Hrvatska planirale zajednički je nominirati.

03.02.2018. u 08:17
Ispiši članak

Crna Gora je, međutim, proces pokrenula samostalno te u nominaciji ne spominje kult svetog Tripuna i hrvatski narod koji ga baštini. Na ovo su snažno reagirala hrvatska udruženja u Crnoj Gori, smatrajući kako kandidaturu moraju zajednički podnijeti države Crna Gora i Hrvatska, uvažavajući povijesne činjenice koje nedvojbeno potvrđuju da ova značajna memorijalna institucija pripada autohtonom hrvatskom narodu u Boki kotorskoj. U zaštitu hrvatske baštine stala je i hrvatska europarlamentarna zastupnica Marijana Petir koja je Europskoj komisiji pisala da zaštiti nematerijalnu kulturnu baštinu hrvatskog naroda u Crnoj Gori kao zemlji koja stremi pridruživanju Europskoj uniji.

"Bokeljska mornarica dio je katoličke tradicije u Boki kotorskoj, što se očituje i u samom statutu mornarice, koju su, u najvećoj mjeri, od 1860. godine, sačuvali i baštinili kao nematerijalno kulturno i duhovno nasljeđe pripadnici katoličke crkve i hrvatskoga naroda, ne umanjujući značaj i doprinos svih ostalih”, stoji u zastupničkom pitanju koje je Europskoj komisiji uputila zastupnica Petir.

Kulturocid nad Hrvatskim narodom

Kotorski biskup mons. Ilija Janjić govorio je o povezanosti Bokeljske mornarice s hrvatskim nasljeđem i Katoličkom crkvom, napomenuvši kako sv. Tripun na svom srcu nosi grad Kotor, čiji je zaštitnik, a iznad njega su napisane riječi 'Fides et honor'. Da sveti Tripun nije imao vjeru i ponos, Bokeljska mornarica koja traje duže od 1200 godina ne bi doživjela današnje dane. On bi mogao biti primjer mladima i drugima, ali malo tko zna za taj biser mučenika, koji po cijenu života kao 18-godišnjak nije htio odustati od svoje vjere, ustvrdio je mons. Janjić. 

"Ako netko želi odvojiti Bokeljsku mornaricu od vjere i Crkve - neće dugo trajati, nećemo dozvoliti da ona postane crnogorska Bokeljska mornarica, može biti Bokeljska mornarica u Crnoj Gori, ali ne i crnogorska jer bismo se tako istopili", istaknuo je.

Neraskidivu vezu Bokeljske mornarice i sv. Tripuna kao dijela hrvatske kulturne baštine utvrdio je i dr. sc. Vinicije Lupis. "Svaki pokušaj krađe identiteta je kulturocid, a kulturocid na takav način ne može ući na UNESCO-ov popis. Znači, oko ovih pitanja mora doći do suglasja između Crne Gore i Hrvatske", poručio je Lupis za Direktno.

Ivo Škanata, predsjednik Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809 Zagreb, za Direktno je rekao kako se po sličnom obrascu sv. Tripun slavi i u ostalim gradovima u Hrvatskoj, gdje djeluju bratovštine Bokeljske mornarice – u Rijeci, Puli, Splitu i Dubrovniku. Te i takve Tripundanske svečanosti, kao tradicija bokeljskih Hrvata u Hrvatskoj, upisane su u Registar zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Kako su nastali svečanost i Bokeljska mornarica

Bokeljska mornarica nastala je, prema predaji, 809. godine kada je, kako predaja kaže, mletački brod, u siječnju te godine, prevozeći tijelo sv. Tripuna iz Carigrada u Veneciju zbog oluje uplovio u bokokotorski zaljev. Nevrijeme je potrajalo, a mletački su mornari to protumačili željom sveca da ne nastavi put. Brodski časnici upoznali su s tim kotorsku vlastelu.  Dobili su odgovor: ako svetac ne želi nastaviti put, neka ostane ovdje i uvijek bude slavljen. Tako je i bilo. Kotorski mornari prenijeli su brodom svečevo tijelo u Kotor, gdje ih je dočekao razdragani puk. Tom prigodom mornari su u luci otplesali kolo svecu u čast, koje je nazvano kolom sv. Tripuna, a budući da ga izvodi samo Bokeljska mornarica, naziva se još i kolom Bokeljske mornarice. Taj događaj, koji se zbio 13. siječnja, uzima se kao nastanak Bokeljske mornarice.  

"Povjesničari ne prihvaćaju 809. godinu kao godinu utemeljenja. Smatraju kako je Mornarica nastala u 14. stoljeću", rekao nam je naš sugovornik i dodao: "Prema tim izvorima, Bokeljska mornarica je osnovana kao profesionalna udruga pomoraca pod nazivom 'Bratovština kotorskih pomoraca'. Djelujući pod patronatom Katoličke crkve trajala je do 1848., kada su je austrijske vlasti definitivno ukinule. Jedanaest godina kasnije osnovana je memorijalna udruga pod nazivom Plemenito tijelo Bokeljske mornarice, sa zadaćom da njeguje uspomene na slavne dane bokeljskoga pomorstva". 

Stoljetna tradicija 

"Već 500 godina 27. siječnja mali admiral s terase katedrale sv. Tripuna govori Pohvale Svecu, čime tradicionalno započinju svečanosti proslave sv. Tripuna. Posljednjih godina ustalio se običaj da toga dana predstavnici Bokeljske mornarice budu na misi u pravoslavnoj crkvi sv. Nikole, pridružujući se tako slavljenju blagdana sv. Save. Nakon mise iz crkve povorka odlazi pred katedralu, gdje mali admiral govori Lode", podsjetio je Škanata na početak ceremonije proslave.  

"Ne može se zaobići činjenica da su Katolička crkva i Bokeljska mornarica povezane pupčanom vrpcom. Tako je u 15. stoljeću Bokeljska mornarica imala svoju vlastitu crkvu sv. Nikole, birala je i opozivala četiri njezina kapelana, a prema statutu, koji je važio do 1945., dijecezanski biskup bio je virilni član njezine uprave, određivao svog predstavnika u Sudu sedmorice i bio jedan od potpisnika Statuta Bokeljske mornarice. Ingerencije koje su mu tada oduzete, biskupu do danas nisu vraćene", rekao je naš sugovornik objašnjavajući povezanost Katoličke crkve i hrvatske tradicije te dodao: "Govorimo o području koje već petnaest stoljeća ima biskupiju, pa je posve jasno da duhovnost Bokelja ima kršćanske korijene, da je znatnim dijelom oblikovana univerzalnim naukom Katoličke crkve. To joj je, uostalom, i priskrbilo naziv 'Zaljev hrvatskih svetaca'. Podsjetio je i na dva predivna običaja koja su simbol kršćanske tradicije Bokeljske mornarice. "Za vrijeme proslave, Bokeljska mornarica i njeni mornari organizirali su ručak za siromašne i prosjake tijekom kojeg su ih oni sami posluživali, a prvu nedjelju nakon proslave mornari su s moćima sv. Tripuna obilazili one koji nisu mogli prisustvovati proslavi, popt bolesnih i zatvorenika", rekao je naš sugovornik. 

Hrvatski identitet proslave 

Naš sugovornik rekao je i kako je Bokeljska mornarica kulturno dobro hrvatskoga naroda, autohtonog u Crnoj Gori, u čijem su očuvanju sudjelovali i pojedinci, pripadnici drugih naroda s područja Boke kotorske. "Ideja o proglašenju za svaku je pohvalu, ali, nažalost, isto ne možemo reći i za njezinu provedbu. Izostavljanjem sv. Tripuna iz definicije proglašenoga kulturnoga dobra i zamjenom svečeva imena izrazom 'kultna ličnost' izmijenjeno je samo njezino biće, ono po čemu ona danas jest to što jest tisućljetna tradicija slavljenja zaštitnika", rekao je naš sugovornik.

Škanata napominje kako je točno da Bokeljska mornarica u povijesti nikada nije nazvana hrvatskom, ali to ne znači da se ne radi o baštini hrvatskoga naroda. Pitanje svih pitanja na koje povjesničari, ali i svi ostali koji Bokeljskoj mornarici odriču nacionalni predznak, nemaju odgovora. 

Da bi pokazali kako su bokeljski Hrvati obilježili hrvatsku politiku, povijest i vjeru dovoljno je učiniti popis onih porijeklom iz Boke Kotorske: Sv. Leopold Bogdan Mandić (1866.-1942.), Karlo Radončić, rektor Zagrebačkog sveučilišta i osnivač Zagrebačke klinike Rebro, Savka Dabčević Kučan, Josip Pečarić (1948.), hrvatski akademik, Davor Božinović, ministar unutarnjih poslova Republike Hrvatske, i mnogi drugi. 

"Bokeljska mornarica kulturno je dobro Crne Gore i što drugo zaključiti nego da je riječ o kulturnom dobru onog naroda čija je i država u kojoj se ta dobra nalaze. Takav zaključak bio bi logičan, ali ne bi bio istinit. Crta između državnoga i nacionalnoga toliko je tanka da je mnogi i ne zapažaju. Uz to, svakim danom sve više blijedi, s tendencijom da posve nestane. Hrvata tamo za 50 godina neće biti. Svedeno na kraće razdoblje, to znači da svaki tjedan dva do tri Hrvata ili umru ili se isele ili sakriju ili promijene svoj nacionalni identitet. Vremena, dakle, za delegiranje naših obveza na sljedeću generaciju nema", rekao je za Direktno Ivo Škanata.
 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.