Bivši ministar opleo po Tomaševićevu megaprojektu: 'Prepustio je drugima da mu vode sustav'

Dobrović je za početak napravio retrospekciju i prokomentirao je situaciju od prije 20 godina kada je u Hrvatskoj postojalo samo jedno rješenje što se tiče zbrinjavanja otpada, a to je odlaganje otpada. "To je najgore", kazao je Dobrović pa je pojasnio kako je taj sustav u Hrvatskoj i dalje primjenjiv u više od pola gradova i općina, a u to je uključen i Zagreb. Zatim istaknuo je što je tada trebalo napraviti. "Trebalo je graditi kružno gospodarenje otpadom", rekao nam je pa je istaknuo dobre primjere za to koje imamo u Hrvatskoj. "Imamo dobrih rješenja. Recimo u Međimurju, Prelog je jedan od prvih. Čakovec je dobar. Dakle, to su sustavi koji se grade na principu zajedničke odgovornosti na svim razinama između korisnika, komunalnog poduzeća i grada", kazao je Dobrović.  

"Sustav je od početka složen sa svim elementima, a to su odvojeno prikupljanje i sortirnice, odnosno kompostiranje jer odvojeno prikupljati biootpad, a nemati kamo s njim je ludost koja i dalje postoji u mnogim mjestima", kazao je pa je otkrio kako je to najbolji model zato što omogućuje kružno gospodarenje otpadom koje se zatim (dobar dio) u sortirnicama plasira u sekundarnu sirovinu. "Kod papira i kartona oko 98 posto. S plastikom pola, ali moglo bi se još i bolje. Staklo u potpunosti, metali isto", poručio je te je istaknuo kako su to dobri primjeri odvojenog prikupljanja sa sortirnicama i kompostištima. "Sortirnica je manji pogon i može ih biti više kao što Prelog ima svoju i kao što otok Krk ima svoju više od 20 godina", nastavio je davati pozitivne primjere pa nam je objasnio s kojim se izazovima suočava Krk.

"Na Krku imaju poseban problem zbog turista zato što preko ljeta imaju višestruko povećane količine koje moraju zaprimiti. Njima je to veliko opterećenje, no svejedno uspijevaju premašiti više od 50 posto reciklaže", kazao je otkrivši kako je to najbolji sustav za koji se on uvijek zalagao. "Gradio sam taj sustav na Krku, a kao ministar sam to ponovno htio staviti u prvi plan, međutim postoje centri za gospodarenje otpadom u koje je država krenula kroz strategiju 2005. i onda su krenuli s prvim planom 2007. godine. To su centri za obradu smeća, dakle nema nikakve nove odgovornosti za korisnika u kojoj se i dalje sve baca u jedan koš, odnosno pomiješate papir, bio-otpad, plastiku pa sad i opasni otpad ako vam se nađe jer će to sve neka tehnologija riješiti u centru", rekao je.

FOTO: Grad Koprivnica

Negativne strane postojećih centara za obradu smeća

Dobrović je zatim otkrio negativne strane ovih centara za obradu smeća rekavši kako je primjer puno skuplji što je vidljivo iz primjera pulske tvrtke za gospodarenjem otpada,  Kaštijun, ali i Bikarca i ostalih. "Oni obrađuju smeće, dakle miješani otpad", počeo je pa je istaknuo zašto to nije dobro i održivo. "Ako pomiješate biootpad i papir, nikad više ne možete dobiti dobru sirovinu za novi papir, niti sirovinu za dobar kompost jer se oni međusobno onečiste", kazao je pa nam je objasnio kako se onda iz miješanog smeća dobije CLO (Compost Like Output) koji je onečišćen za poljoprivredu. "Tu se išlo za tim da se ne gnjavi korisnika usluge (građane i poduzeća) te im se maksimalno olakšalo tako da se sve baca u jedan koš jer će to tehnologija riješiti", kazao je pa je istaknuo kako je to sustav koji je krenuo na veliko i štiti klijentelu.

"Samo se projektna rješenja, odnosno dokumentacija plaća u milijunima eura. To je iznimno skupo i jako neefikasno. Nalaz državne revizije učinkovitosti sustava Marišćina i Kaštijun praktički su neprolazni. Dobili su jedva dovoljan jer nisu smjeli dobiti nedovoljan jer bi onda netko rekao da treba vratiti novac, da to ne valja itd.", objasnio nam je stručnjak. U centrima za gospodarenje otpadom Kaštijun i Marišćina ne izdvaja se drugi otpad iz komunalnog otpada, a umjesto da zarađuju na prodaji goriva koje trebaju izrađivati iz otpada, zbog loše kvalitete, plaćaju njegovo zbrinjavanje. Ured za reviziju uočio je da dva centra ne proizvode u planiranoj mjeri gorivo iz otpada, pa i ne ostvaruju potreban prihod od prodaje proizvedenog goriva iz otpada, nego stvaraju trošak zbrinjavanja predajom goriva ovlaštenim oporabiteljima.

Dobrović nam je objasnio kako odvojeno prikupljanje otpada ima smisla samo ako u blizini postoji sortirnica i kompostiranje. "Lokalno, blizu, a ne udaljeno 150 kilometara, a to rijetko koji grad ima", otkrio je pa nam je priznao kako je mislio da će se zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević znati nositi s tim problemima. "Njemu to nije problem jer on sad plaća 300 eura po toni vanjskoj tvrtki, umjesto da je sam izgradio sortirnicu", kazao je pa je istaknuo kako je to iznimno financijski neisplativo. "Osim što Tomašević ne zna što se s tom plastikom događa pa ne može to gradu pripisati kao reciklažu, već samo kao odvojeno prikupljanje, to je nešto što je izgubilo smisao", kazao je, a na pitanje tko u Hrvatskoj zarađuje na otpadu jasno nam je odgovorio.

FOTO: HINA/Edvard Šušak

Tko u Hrvatskoj zarađuje na otpadu

"To su tvrtke i projektantske kuće koje su u nekom talu i ljudi koji definiraju uvjete natječaja za te centre poput Lećevice. Tamo su uvjeti natječaja takvi da neke tvrtke ne mogu prići već se propisuju neki uvjeti koji isključuju većinu tvrtki", kazao je pa je otkrio kako su natječaji pisani za neku određenu tvrtku, koja taj natječaj na kraju i dobije. Tu nije kraj problemima. "Ti lobiji imaju jako puno novca i svaki taj centar izdvaja određena sredstva kojima onda financiraju lažne članke o tome koji su kao eko plus, a u stvari je katastrofa jer kad se to sve smeća pomiješa, osmi što zaudara, ono trajno mijenja svojstvo i to je nepovratno", kazao je Dobrović koji nam je objasnio zašto je to neisplativo. Od papira bi se, primjerice, mogla dobiti sirovina koju bi tvornice papira uzele jer bi to njima značilo uštedu energije i materijala.

"Prvo, sirovine, a onda energija i kemikalija u proizvodnji, a to je poanta kružnog gospodarenja otpadom", kazao je i rekao kako se to ne može uzeti iz pomiješanog smeća, ali mogu iz odvojeno prikupljenog papira koji se nije zamastio, isprljao itd. "Biootpad treba rješavati lokalno, jer ovo što zaudara u kantama je biootpad. Jedino što je potrebno je uvesti praksu da se taj biootpad uredno skuplja i odvozi, a zatim kompostira. Od tog bi se zatim dobio kompost", kazao je pa je rekao kako kod nas ipak postoje dobri primjeri kompostana, a izdvojio je Kompostanu Herešin u Koprivnici. "Primaju oko 9000 tona godišnje, a izgradnja je koštala oko dva milijuna eura. Oni od tih devet tisuća tona biootpada proizvedu oko četiri tisuće tona prvoklasnog komposta kojeg jeftino prodaju OPG-ovima", kazao je te nam je objasnio kako je to najbolji primjer kružnog gospodarenja otpadom. 

"Otpad je jedini komunalni segment koji iz minusa može prijeći u plus samo dobrim gospodarenjem koji traži angažman na više razina, dakle upravitelji gradova i općina moraju to znati prepoznati i staviti direktora komunalca koji će voditi takvu politiku i koji će moći motivirati građane da se stekne povjerenje, da su građani s komunalnim poduzećem na istom poslu. Kad je sustav uredan svi mogu profitirati, dakle usluga može biti jeftinija", otkrio nam je stručnjak koji je istaknuo kako, iako on čvrsto vjeruje u ovaj sustav, tvrdi kako ipak on ne može svugdje uspjeti. "Negdje to naprosto nije moguće. Na primjer u Dalmaciji je vrlo teško izvedivo jer oni tamo ne vjeruju u ovaj sustav. To ima svoju cijenu i to je tako kad ustrajete u neciviliziranosti", kazao je Dobrović kojeg smo za kraj pitali vjeruje li da će mega projekt gradonačelnika Tomaševića spalionice otpada u Resniku promijeniti situaciju nabolje, a on je rezolutno odgovorio da neće. 

FOTO: HINA/Zvonimir Kuhtić/Screenshot/Google/ Direktno

Resnike je promašaj: 'Tomašević je čovjek bez hrabrosti i odlučnosti'

"To je glupost. To što se on priklonio jednom mega centru samo znači da je on shvatio da ne želi tražiti neprijatelje među tom klijentelom. Zato se tamo projektira spalionica za osam milijuna eura. Tomašević je trebao, čim je došao na vlast, izgraditi sortirnicu, za koju je gradonačelnik Milan Bandić ishodio dozvolu. On je imao dozvolu za sortirnicu koja je imala kapacitete primiti devet tona otada po satu i koja je mogla stati u SOC Jakuševec. Tamo je to moglo stati i raspitao sam se oko cijene. Napravio sam malu studiju za njih, kad već oni nisu sposobni. Ta sortirnica koštala bi oko pet milijuna eura. I Tomašević je s tom sortirnicom mogao odmah prestati s troškovima koji mu iznose 25.000 tona puta 200 do 300 eura. Kad to pomnožite vidite da on sortirnicu može isplatiti u roku odmah", kazao je. 

Dobrović je rekao kako ga je savjetovao, no Tomašević mu je rekao da će mu to srušiti. "Boji se ne znam čega. To je čovjek bez hrabrosti i odlučnosti koji se prepustio i prepustio je klijenteli da mu vode sustav. Da je napravio jednu sortirnicu koja se izgradi u šest mjeseci, mogao je steći iskustvo, mogao je zaposliti 50 ljudi. Vidio bi što i kako te bi mogao djelovati prema ljudima", pojasnio nam je bivši ministar te je objasnio što se još moglo bolje napraviti umjesto projekta Resnik za kojeg predviđa da će biti loš i neisplativ.

Bivša ministrica otkrila što smrdi u zagrebačkom otpadu: 'Ne postoji hijerarhija koju propisuje Unija'

"Mogao je i pronaći lokaciju za kompostiranje jer postojeće kompostane prelaze svoje  kapacitete, neke su čak na 150 posto, stoga je to počelo zaudarati i u javnosti je od kompostiranja stvorio jednu negativnu kampanju pa mnogi žele da se sve spali. Ako je netko neuredan onda je neuredan, a kompostiranje može biti jako tehnološki jako uredno i ne mora zaudarati", kazao nam je pa je naglasio kako se ono mora maknuti od kuća i biti zatvorenog tipa kao u Koprivnici. "Resnik je promašaj, loše", zaključio je Dobrović za naš portal.  

*Tekst je nastao u okviru projekta ''Što smrdi u hrvatskom modelu gospodarenja otpadom?'' kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.