Igre fotelja

Bernardića žele maknuti, no pitanje je kada će to moći učiniti

Autor

Direktno.hr

Davor Bernardić glavni je krivac za loš rezultat SDP-a na lokalnim i regionalnim izborima. Iako Hrvatska ide u drugi krug lokalnih izbora u osam županija u većini većih gradova, stvari vezano uz Partiju već su riješene.

25.05.2017. u 07:00
Ispiši članak

Čak i prije završetka lokalnih izbora vodeći članovi SDP-a pronašli su krivca u mladom predsjedniku Davoru Bernardiću. Na socijalnim mrežama počela su prepucavanja vodećih članova oko toga na koga treba prebaciti većinu krivice. U tome ima puno istine.

Bernardić je svoj uspon u politici počeo kao predsjednik zagrebačkog FM SDP-a dok je Milan Bandić bio predsjednik gradske organizacije. Nakon izbacivanja Bandića iz Partije, pobijedio je na unutarstranačkim izborima, a zagrebačka organizacija SDP-a kandidirala ga je na lokalnim izborima za zagrebačkog gradonačelnika, no smijenio ga je Zoran Milanović te umjesto njega za kandidata SDP-a na lokalnim izborima 2013. postavio Rajka Ostojića.

Svoj trenutak Bernardić je dočekao 2016., kada Milanović nije uspio sastaviti vladu nakon izvanrednih izbora. Brzom akcijom mobilizirao je članstvo uvjeravajući ih da je on budućnost lijeve scene u Hrvatskoj.

Njegov program za predsjednika SDP-a bio je preslika njegovog programa za predsjednika zagrebačke organizacije koji se može naći na  njegovoj web stranici. Ako dobro pogledamo što je tamo obećano, Bernardić ga nije uspio ispuniti ni u Zagrebu, a sada ni u Hrvatskoj.

Bernardić svoju pobjedu u unutarstranačkim izborima duguje Zlatku Komadini, Rajku Ostojiću te drugima koje je Milanović odbacio, kao i zagrebačkoj organizaciji.

Dakle da sumiramo: Bandićev pulen kojemu pola predsjedništva i gradskog odbora radi za Bandića u Holdingu ili Poglavarstvu, koji je doveo SDP na treće mjesto po anketama u Zagrebu, koji protustatutarno gasi ogranke po gradskim četvrtima Grada Zagreba, pred lokalne izbore bio je peti po izboru popularnosti za zagrebačkog gradonačelnika, dobio je unutarstranačke izbore zahvaljujući šalabahterima, a da nikad nije dobio ni jedne izbore.

Nakon niza političkih propusta, nesposobnosti da dogovori širu akciju djelovanja s drugim oporbenim strankama oko situacije u Agrokoru te povjerenja ministru Zdravku Mariću i povjerenju Vladi, uzdrmalo je lijevu političku scenu. Izostao je sinergijski politički učinak oporbe kao koalicije. Podsjetimo da se Zoran Milanović, prije svih većih odluka, savjetovao sa svojim koalicijskim kolegama Vesnom Pusić, Borisom Miletićem i Silvanom Hreljom koji su uvijek djelovali kao tim, kako u oporbi tako i dok su obnašali vlast.

Bernardić je odugovlačenjem oko sastavljanja koalicije za lokalne izbore te neodlučnošću oko prijedloga kandidata za gradonačelnika Zagreba uspio od sebe odgurnuti HNS, IDS i HSU.

Vrdoljak je preuzeo ulogu oporbenog vođe, a Miletić s IDS-om uvjerljivo zavladao Istrom gdje je u vrijeme Zorana Milanovića SDP bio jedina oporbena stranka.

Dovoljno je pogledati Zagreb i što je SDP u zadnjih sedam godina postigao u vrijeme Bernardićevog upravljanja. SDP  je u Zagrebu izgubio dio svog biračkog tijela kada je Milan Bandić osnovao svoju nezavisnu listu. Bernardić je imao vremena konsolidirati stranku i pripremati je za izbornu pobjedu.

Dijelom onemogućen od stranačkog rukovodstva, kada mu je Zoran Milanović onemogućio kandidaturu za gradonačelnika Zagreba, dijelom i jer je precijenio svoje sposobnosti, SDP gradske organizacije ostao je uljujkan u sigurnost svoje biračke baze i sinergijski učinak lijeve koalicije dok je SDP kao stranka u Zagrebu, sve više i više gubio povjerenje građana. To je u nekim gradskim četvrtima i mjesnim odborima kroz sedam godina dovelo do 20 posto gubitka biračkog tijela koje su SDP-u otele male stranke i udruge.

Njegovo upravljanje gradskom organizacijom obilježeno je i diktatorskim raspuštanjem mjesnih ogranaka poput ogranka Bartol Kašić i postavljanjem njemu vjernih ljudi na čelna mjesta po općinskim organizacijama u gradskim četvrtima.

Davor Bernardić postao je predsjednik SDP-a jer se požurio osvetiti Milanoviću i njegovim "stranačkim vojnicima".

Nije imao program s podrškom zagrebačke i riječke organizacije te županijske organizacije Primorsko-goranske te ostalih organizacija koje nisu bile u liniji sa stranačkim vrhom dok je na čelu SDP-a bio Milanović. Problem je što se te organizacije odavno više i ne bore za glasove i žive u svom nekom političkom svijetu. Glavni kreator i desna ruka predsjedniku SDP-a tako je postao dr. Rajko Ostojić, hvaljeni i uspješni liječnik, ali jako loš političar, koji je uvijek bio negdje postavljen kao stručna osoba, ali bez terenskog političkog iskustva. 

I dok je Ivica Račan bio pragmatičan i oprezan političar koji je znao graditi organizaciju, Milanović karizmatični vođa koji je znao ujediniti različitosti u SDP-u, Davor Bernardić nema ni jednu od tih kvaliteta.

Statut SDP-a ima opisan točan način pokretanja postupka smjene, međutim dok god Bernardić kontrolira Glavni odbor teško se može dogoditi da netko pokrene smjenu pogotovo dok lokalni i regionalni ogranci ne održe svoje, statutom određene konvencije, koje se održavaju poslije svakih izbora.

Ako u međuvremenu dođe do izvanrednih parlamentarnih izbora onda je moguće da na Konvenciji, koja se održava najkasnije 150 dana poslije izbora, Bernardić bude smijenjen.

Zahtjevi za smjenom su opravdani, ali pitanje hoće li biti uskoro i ispunjeni.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.