Mišljenje

Bauk komunizma širi se 'klerofašističkom' i 'neoliberalnom' Hrvatskom

Autor

Marijan Opačak

I dok lijeva politička i društvena scena zbog svojih sitnih političkih interesa Hrvatsko stanovništvo i vladajuće nazivaju klerofašistima i slugama neoliberalnog kapitala u Hrvatskoj skorašnja situacija u gospodarstvu dokazuje upravo suprotno. Spašavanje Uljanika privatne tvrtke, rafinerije u Sisku koja je u vlasništvu privatne, na burzi izlistane, tvrtke, odbacivanje ulaganja u Cetinskoj krajini, pokušaji spašavanja Petrokemije koja je više novca dužna privatnim dobavljačima plina nego je sposobna uprihoditi i zbrka oko Izvanredne uprave nad Agrokorom podsjećaju na doba komunističke vladavine u Hrvatskoj. 
 

28.01.2018. u 09:39
Ispiši članak

Hrvatska jest socijalna zemlja u kojoj smo svi odgovorni i preko poreza primorani pomagati najslabije i najsiromašnije članove društva, no kao duboko kršćanska i katolička zemlja čiji je narod uvijek spreman pomoći, to bi radili i bez nadzora i prisile birokratskih uhljeba. Primjer za to je skoro 60 milijuna kuna koje su građani uplatili za pomoć stradalima u poplavama, a na koje su birokrati uredno naplatili PDV i zadržavali na svojim računima dok su ljudi ostali bez kuća i imovine na korak do zime. 

Hrvatska je, po članku Ustava 49., zemlja tržišnog gospodarstva. Naime, članak kaže kako su poduzetnička i tržišna sloboda temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske. Među ostalim u članku se kaže kako se prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu oduzeti ili umanjiti nikakvim zakonom i pravnim aktom te da se inozemnim ulagačima ne smije priječiti slobodno iznošenje kapitala i dobiti. 

Svaka privatna tvrtka ima pravo i bankrotirati

Međutim, to isto znači da imate pravo i na propast. Naravno ne smijete namjerno uništavati svoj gospodarski subjekt, onaj tko ga je samostalno zaradio i neće, ali ako ste povukli nelogične, neisplative i loše poslovne odluke, da, onda možete, dapače, trebate bankrotirati i prepustiti tržištu da vam pronađe zamjenu. 

I dok je Europska komisija ovaj put, u slučaju Uljanika, dopustila ulijevanje novca poreznih obveznika na račun tvrtke koja je u privatnom vlasništvu to je učinila zbog toga što smatra kako time država samo blago intervenira na tržište i vjerojatno je kako to neće ponoviti više. 

Podsjetimo na to što je problem s Uljanikom. Uljanik grupa prošlu godinu završila je s gubitkom od 173 milijuna kuna, a obveze su joj teške četiri milijarde kuna, od čega je kratkoročnih 3,3 milijarde što znači da se trebaju isplatiti u roku godinu dana.

Uljanik grupa je privatna tvrtka u vlasništvu radnika 

Uljanik grupa koje su dio i brodogradilište Uljanik i 3. maj, od države su dobila  960,7 milijuna dolara jamstava i 847 milijuna kuna potpora. Ta dva brodogradilišta su dio iste grupe jer je država 2013., u vrijeme dok je SDP bio na vlasti, a Slavko Linić oblačio i vedrio hrvatskim financijama i gospodarstvom, prodala 3. maj Uljaniku za 1 kunu, uz obećanje da će Uljanik grupi isplaćivati subvencije za 3. maj. 

Valja naglasiti da je država radnicima još 2012. prodala skoro 40 posto dionica Uljanika po 20 posto smanjenoj cijeni plus dodatnih jedan posto za svaku godinu radnog staža. Dakle, u vlasničkoj strukturi brodogradilišta Uljanik, 48 posto dionica imaju radnici i mali dioničari , ostatak je u vlasništvu Croatia osiguranja, HZZO-a, kapitalnog fonda, Fonda za financiranje NE Krško, dva obvezna mirovinska fonda te Adris grupe i mnogih drugi. 

Dakle sad radnici Uljanika, vlasnici Uljanik grupe, koji su po povlaštenim cijenama kupili dionice te tvrtke, koji su godinama, preko subvencija i poticaja države uplaćivanim 3. maju dobivali plaće, štrajkaju protiv uprave Uljanik grupe, odnosno uprave tvrtke koja je u njihovom vlasništvu. 

Na to kako je uprava Uljanik grupe treba podsjetiti kako je krajem 2017. godine Uljanik grupa umalo povukla 3. maj, Uljanik i cijelu brodogradnju u Hrvatskoj u propast. Naime, pola milijarde vrijedna pozajmica koje je brodogradilište 3. maj isplatilo povezanim društvima unutar Uljanik grupe nekoliko mjeseci prije završetka rekonstruiranja bilo je stavljeno pod upitnik, a pozajmicu je istraživala i Europska komisija. Naime, dok su posudbe unutar iste poslovne grupe normalna stvar, činjenica je kako 3. maj posluje u nategnutom plusu jedino i samo uz pomoć državnih potpora.

Kronijevski odnosno socijaldemokratski gospodarski paradoks

I dok se u slučaju Agrokora i njegovom mogućem državnom spašavanju na noge podigla cijela hrvatska stručna i laička javnost, u slučaju Uljanika svi staju na stranu radnika samoupravljača koji su primali pomoć od države, dakle od poreznih obveznika, jer država proizvodi vrijednost kao i krpelj krv. Dakle, radnici se bune jer NJIHOVA UPRAVA, TVRTKE U NJIHOVOM VLASNIŠTVU, nije znala upravljati novcem KOJI SMO IM MI POREZNI OBVEZNICI DALI, a sad žele nacionalizaciju da lagodno žive na grbači poreznih obveznika odnosno NAS. 

Kad država krene novcem poreznih obveznika spašavati privatno vlasništvo i tvrtke onda se ta pojava naziva kronijevskom, odnosno rodijačkom gospodarskom politikom. Nju su u svjetsko gospodarstvo uveli Bill Clinton, Gerhard Schröder, Tony Blair i mnogi drugi socijaldemokratski populisti koji su socijalni mir kupovali visokim oporezivanjem rada i kapitala kako bi mogli ostvariti predizborna obećanja, a zatim kad je privatni kapital posrnuo pod poreznim davanjima i prestao stvarati vrijednost, počeli upumpavati novac poreznih obveznika nazad u te iste tvrtke.

Takve radnje stvorile su začarani krug koji je funkcionirao do one mjere dok je zaduživanje bilo moguće i dok nije bilo kriza kapitala kao onih, koji su kao posljedica takvih politika nastali 2001. godine te zatim 2007. od kojih se svjetsko gospodarstvo još oporavlja. 

Da politika i političari, pogotovo 'neoliberalni' i oni socijaldemokratskog naslijeđa orkestriraju sindikalne nerede i duboke financijske i gospodarske dubioze dokazuju i stavovi SDP-a, IDS-a, GLAS-a i regionalne i obiteljske stranke iz Splita, Pametno i Mosta koji zahtijevaju da država sanira privatnu tvrtku. Naravno, oni ne staju tu, tako traže od Vlade da intervenira u poslovanje INA-e, privatne, na burzi izlistane tvrtke, u dugovanja Petrokemije u koju se godinama, zbog socijalnog mira i nesposobnih uprava ulijevaju milijarde kuna. Tako zamjeraju i privatnim brodogradilištima jer ne rade isključivo brodove, a smeta im što radnici valjda primaju plaće.  

Mentalni komunizam i uhljebnički socijalizam i njihove posljedice

Tako je država u brodogradnju, samo jedan sektor gospodarstva, u dva desetljeća uplatila nevjerojatnih 30 milijardi kuna. Ako uzmemo da su to samo subvencije, bez suglasnosti za kredite i drugi načini potpore pitanje je koliki je stvarni iznos koji je država uzela od svojih građana, poreznih obveznika. Usporedbe radi, dug zdravstva koje je pred kolapsom iznosi 28 milijardi kuna.

I tako smo na tvrtke, autoceste, hrvatske ceste, brodogradilišta i kemijske industrije, a koje mentalni komunisti i kvazi socijaldemokrati vole nazivati 'obiteljskim srebrom', jer u upravama tih tvrtki sjede njihovi uhljebi, 'spržili' stotine milijardi kuna poreznih obveznika. 

Upravo su intervencije države u tržište i nastupi saborskih tribuna pod egidom brige za malog čovjeka koji bi htjeli uredovati po privatnim firmama, prva naznaka komunizma i socijalizma. Onog istog kojeg smo mislili da smo se riješili Domovinskim ratom i zbog kojeg i danas patimo jer je izrastao u socijalističko rodijački kapitalizam. Upravo je 50 godina komunizma, podupiranje mediokriteta pod egidom jednakosti, moralno i vrijednosno unazadilo Hrvate i Hrvatsku i stvorilo preduvjete za odlazak iz države onih najambicioznijih i najvrijednijih. Toga se treba prisjetiti svaki put kad bilo koja stranka obeća VAŠIM NOVCEM sanirati PRIVATNU TVRTKU ili onu gdje sjede njihovi uhljebi. 

 

 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.