Bašić: Optužujete zbog predizbornog svrstavanja, a sami ste svrstani

JEDNO JUTRO U GAJU, PTICE DIGLE GRAJU. JE LI
SLAVLJE? JE LI BUNA? NE, DANAS JE DAN RAČUNA!

IZBACIMO LI DOSKOČICE IZ TZV. ZABRANJENIH TEKSTOVA
DAMIRA PILIĆA, OSTAT ĆE BURROUGHSOV GOLI RUČAK

Stari je to politički nekorektni vic: siroti Mujo, otac desetero djece, crnči u rudniku, po dvije smjene odrađuje, kući se s posla vraća ni živ ni mrtav, a u susret mu juri troje-četvero onih najmlađih: - Babi, babo, kupi BMX-a!
- Kakvog crnog BMX-a, znate li vi pošto je bemiks, ajmo ovaj rad, šetnja, sikter hajvančići moji! - otrese se Mujo.
Iduće hefte, opet ista priča, kuća-pos'o, pos'o-kuća, opet četvero-petero onih mlađih hrli mu ususret: - Babo, babo, kupi rolšuhe!
- Kakve crne rolšuhe, znate li vi pošto su rolšuhe! Nego, slušaj amo, babo će vama napravit jednoga maloga baju, pa s njim se igrajte!
Rečeno-učinjeno, ni devet, ni osam, već šest-sedam mjeseci kasnije, lijepa Fatma isporuči djeci novoga, maloga baju.
Igraju se djeca jednu heftu, igraju se i drugu, kad treće hefte, kući se s posla vraća Mujo, ni živ ni mrtav, a u susret mu trči onaj najmlađi, biva, drugi po redu: - Babo, babo, pravi nama novog baju, ovaj nam up'o u bunar, nema ga više!
- Au, jes' vam traj'ooo! - zgrozi se Mujo.

Dugo je, dakle, i njima trebalo da se oporave od šoka: jedan kukasti križ na Poljudu, jedan Frljić i jedna Kontra-oluja, jedan mimohod i jedna satira naslovljena "Lijepa naša haubico!", stotinjak tisuća Arapa u Slavoniji, i - kiše su se slile u cvjetove agava, ljetu je kraj, pa onda opet, Jovo-nanovo, tamo gdje je proverbijalni Jovo bio zapeo, zaustavljen u koraku i snu.

A bio je zapeo na otkazivanju kolumne u Slobodnoj Dalmaciji Borisu Dežuloviću poslije goleme odštete u kunama (150.000) zbog uvrede cijele jedne skupine osoba (10 x 15.000), potom na njegovu otkazivanju ugovora s EPH, zatim na prijetnjama i ucjenama Jurice Pavičića i Ante Tomića "u znak solidarnosti" s Dežulovićem, pa konačno, skandalom s Borisom Pavelićem (inače autorom bestselera "Smijeh slobode" o pokojnom Feral Tribuneu koji se, slučajno, baš tih dana pojavio u prodaji) jer je Pavelić na internetskoj stranici riječkog dnevnika samoinicijativno objavio svoj članak s izjavom Josipa Manolića da je Tomislav Karamarko radio za Udbu, zbog čega se našao pred izvanrednim otkazom, budući da je "svjesno zaobišao odluku glavnog urednika da se tekst s izjavom Josipa Manolića o Tomislavu Karamarku ne objavljuje bez reakcije druge strane", no koji je otkaz spriječen tužbom protiv Novoga lista u režiji novoga vodstva Hrvatskoga novinarskog društva (predsjednik Saša Leković), istoga onoga koji je domanovićevskevsku bugaršticu "Lijepa naša haubico" u malotiražnim projugoslavenskim Novostima/Новостима okarakterizirao - pravom na satiru.

"Poštovani! Pred nekoliko mjeseci, kolege (Ante) Tomić i ja otkazali smo suradnju u Slobodnoj Dalmaciji zbog otkazivanja kolumne kolegi Borisu (Dežuloviću). Tom prilikom, i uprava i glavni urednik su nas uvjeravali da je riječ o njihovoj pogrešci i nepromišljenosti, te da nipošto nije riječ o ideološkom pitanju. Glavni urednik nas je uvjerio da Slobodna Dalmacija neće biti i postati novina nekritična prema HDZ-u. Stoga smo - u dobroj vjeri - odlučili obnoviti suradnju. Danas u Slobodnoj nije izišla kolumna Damira Pilića koja se bavi odnosom utjecaja HDZ-ove ideologije i vrijednosnih orijentacija mladih. To je tekst na legitimnu temu, napisan profesionalno i odstrašćeno. Nije izišao. Zaključujem da nije izišao jer kritizira HDZ. Ja - a vjerujem ni kolega Tomić - ne možemo imati različite kriterije prema dvojici kolega. Stoga, ukoliko ovaj tekst ne bude objavljen u nekom razumnom roku, ja više neću pisati za Slobodnu Dalmaciju. Jurica Pavičić, novinar" - prenosi portal Lupiga.com 3. listopada novo - egositično samoprecjenjujuće - ucjenjivačko pismo u kojemu je, navodi se, "kolumnist Slobodne Dalmacije, pisac Jurica Pavičić protestirao kod glavnog urednika splitskog dnevnika Ive Bonkovića te kod jednog od upravljačkih kadrova EPH Tomislava Wrussa zbog cenzuriranja tekstova novinara i kolumnista Damira Pilića. Lupiga (nam) na uvid daje mail koji je s mail adrese Jurice Pavičića poslan kako bi informirao kolege, a u kojem stoji da će otkazati suradnju Slobodnoj Dalmaciji ukoliko splitski dnevnik ne objavi cenzuriranu kolumnu Damira Pilića, koju su na Lupigi već objavili u tekstu pod naslovom 'Slobodna? Jesi k***c'!"

http://www.lupiga.com/hiperlink/otpor-cenzuri-u-slobodnoj-pavicic-otkazuje-suradnju-ako-urednici-ne-objave-pilicevu-kolumnu

Damir je Pilić naime, za "svoju" stalnu kolumnu pod nazivom "Pile naopako", pod naslovom "Sretan narod, sretna omladina" osmislio tekst koji započinje meandrirajućom etiološkom sličicom iz dubine svijesti uz pomoć tekstova na visokouglednom portalu Index.hr. (do istih je podataka, čini mi se, mogao nadoći čitajući i Maxportal.hr, koji ih - dosta hladnije - prenosi iz riječkog Novog lista, no vjerojatno Pilić u bookmarksima Maxportala nema, takva vrst "hladnoće" nije mu privlačna poput Indexove, no sad svejedno):

"Zgodno je to kad se namjesti da se jedan do drugog nađu dva novinska teksta čija ti kombinacija izazove jezu do kostiju. Evo, pogledajte što se meni dogodilo u četvrtak ujutro. Čitam tako na portalu index.hr tekst o gospodarskom programu HDZ-a, baš uoči njegova predstavljanja u Kongresnoj dvorani Zagrebačkog velesajma, i zapamtim rečenicu da će jedan od naglasaka programa biti stavljen na 'jačanje domoljublja, osobito među mladima'. Tu sam rečenicu zapamtio jer sam odmah shvatio da je to presudna stvar za privlačenje stranih investicija, otvaranje novih radnih mjesta i općenito za razvoj gospodarstva. Onda kliknem na susjedni članak, jer mi se naslov nekako učinio povezan s tim što HDZ govori o domoljublju među mladima. Prosudite i sami, naslov glasi: 'Hrvatski maturanti: NDH nije fašistička, homoseksualnost je bolest, a samo su katolici pravi Hrvati'. Moram priznati, taj sam članak proučio nešto pažljivije od onog prethodnog, jer mi se nekako čini da je neusporedivo važniji za budućnost Hrvatske od gospodarskih snova naše opozicije. I čitam: Institut za društvena istraživanja – u suradnji s GOOD inicijativom i udrugom GONG – na uzorku od 1146 hrvatskih maturanata proveo je istraživanje na temu 'Politička pismenost učenika završnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj'. I čitam dalje: gotovo tri četvrtine učenika završnih razreda srednjih škola ne smatra da je NDH bila fašistička tvorevina. Polovina ih tvrdi da je homoseksualnost vrsta poremećaja ili bolesti te da bi homoseksualcima trebalo zabraniti javne istupe, kako ne bi nepovoljno utjecali na mlade. A 40 posto ih smatra da su pravi Hrvati jedino katolici. Onda se vratim na onaj članak od maloprije, o HDZ-ovom gospodarskom programu, i ponovo pročitam rečenicu kako će jedan od naglasaka tog programa biti stavljen na "jačanje domoljublja, osobito među mladima".

Pilić taj tekst završava svojim premudrim, nadasve razumnim, lakonskim zaključkom:

"Konačna ideja 'jačanja domoljublja, osobito među mladima' tako se ispostavlja kao pokušaj stvaranja generacija koje će unisono misliti da NDH nije bila Hitlerov satelit, da su pederi bolesni i da ateisti ne mogu biti Hrvati. S tim pokušajem ima samo jedan mali fašistički problem. To se, naime, ne zove domoljublje, nego fašizam".

http://www.lupiga.com/vijesti/cenzura-u-slobodnoj-dalmaciji-slobodna-jesi-kurac

"Naglo skretanje udesno već duže vrijeme karakterizira Slobodnu Dalmaciju, danas lokalni, a nekad značajni list, no primjeri ovakvog cenzuriranja, nove su tendencije uredništva. Neovisno o tome je li riječ o prolaznoj pojavi, odnosno predizbornom svrstavanju ili daljnjem pretvaranju ove tiskovine u konzervativno klerikalno glasilo Dalmacije, neobjavljivanje tekstova Damira Pilića simptomatično je i opasno te se valja nadati da će Hrvatsko novinarsko društvo reagirati i pokušati sačuvati ono malo profesionalizma u hrvatskom medijskom prostoru. A što se cenzure tiče, ona u današnjem vremenu društvenih mreža ionak nije moguća čemu svjedoči i brzo širenje ovih tekstova" - poručuje (očito, više nego) nesvrstani Lupiga.com

Ali, zaboga, pa što ako je riječ o "predizbornom svrstavanju"? Kao da se Pilić i društvo ne "svrstavaju predizborno", samo su, eto, na suprotnoj strani? Na temelju čega se, putem neobjavljivanja Pilićevih kalkulacija, može zaključiti da je riječ o "daljnjem pretvaranju ove tiskovine u - pazi sad! - konzervativno klerikalno glasilo Dalmacije"? Kako "NAGLO skretanje udesno" uopće može "DUŽE VRIJEME karakterizirati Slobodnu Dalmaciju"? Što bi to uopće mogla biti "nagla produljenost", odnosno "dugotrajna naglost"?! Kakav je to, čiji je to kontekst u kojemu je sve to "simptomatično", pa još "opasno" - po koga, na koji način? Otkud pravo tim piscima i portalima da naprosto sve što nije u skladu s njihovim idejno-ideološkim svjetonazorom proglašavaju "konzervativnim", "klerikalnim", "desnim", "opasnim", "fašističkim", "nacifašističkim"? Ima li neslaganje s takvim postavkama pravo legitimiteta, u najmanju ruku onoliko, koliko prava na legitimitet imaju zagovornici takvih tvrdnji?

Međutim, taj portal Lupiga.com, koji sve to vrijedno prati, spominje se i u Indexovu tekstu od koji dan ranije (30. 9. 2015.), o još jednomu, vjerojatnom posljednjem te vrste, podvigu hrvatskoga Ministarstva kulture, pod naslovom: "Ministarstvo kulture opet podijelilo milijune za podobne medije koje nitko ne čita", a u kojemu stoji da je "Ministarstvo kulture podijelilo 2,8 milijuna kuna takozvanim neprofitnim medijima temeljem raspisanog natječaja odnosno odluke Stručnog povjerenstva. Tako je 20 medija dobilo državni novac, od čega je 17 medija postojećih te tri sasvim nova."

Index potom precizira stvar, navodeći da je "pet medija između sebe podijelilo 1,25 milijuna kuna":

"Prevaga za dobivanje proračunskog novca svakako je pisanje o političkim temama s kojima se bavi svaki medij koji je dobio potporu države. Apsurd je da Ministarstvo kulture nije dodijelilo novac za portale koji se primarno bave - kulturom. Bez novca su ostali primjerice Booksa, Arteist, Ravno do dna ili Kulturistra koji su uredno poslali dokumentaciju za natječaj. Poredak na vrhu medija koji dobivaju najviše novca već je godinama isti. Prema rezultatima natječaja 250.000 kuna dobit će portali Forum.tm, h-alter.org, Lupiga.com, Treći sektor – Civilno društvo na malom ekranu (televizija) i Kulturpunkt.hr. Pet neprofitnih medija dobiti će po 170.000 kuna, a riječ je o medijima RAD., Bilten.org, VoxFeminae.net, Crol.hr i Tris.com.hr, dok je za sredstva u visini 70.000,00 kn odabralo sedam medija - Slobodni Filozofski, Portal Stav, Nepokoreni grad/Radio borba, TV emisija Cenzura, Radio Student, Libela.org i Muf.com.hr. Medije u kategoriji novih medija, stoji u priopćenju, Povjerenstvo nije ocjenjivalo, već je pregledom dodatne dokumentacije potvrdilo njihov plan rada i troškovnike. Isto tako iako se u uvodu obrazlaže da su se odabrani mediji istaknuli "svojim uredničkim koncepcijama, planom rada, utjecajem i potencijalnim mijenjanjem medijskog i društvenog prostora" logično se postavlja pitanje koji su točno bili kriteriji povjerenstva koje je odabralo sretne dobitnike proračunskog novca."

http://www.index.hr/vijesti/clanak/ministarstvo-kulture-opet-podijelilo-milijune-za-podobne-medije-koje-nitko-ne-cita/844912.aspx

Naravno, posve je suvišno nagađati na koje je medije i "društvene mreže" (uz dodatak, prirodno, nenadmašnog Facebooka), Lupiga.com mislio kad je napisao da "cenzura u današnjem vremenu društvenih mreža ionako nije moguća čemu svjedoči i brzo širenje ovih tekstova."

Sam Damir Pilić pak je smireno, u svojemu etiološki-analitičkom stilu, za potrebe Lupiga.com sve objasnio kroz lakmus znamenitog "dalmatinskog antifašizma":

"Prema mom sudu, autorska kolumna se može zabraniti samo u dva slučaja - ako je krajnje nepismena ili ako promovira govor mržnje. Obzirom da moja kolumna, po mom dubokom uvjerenju, ne ispunjava niti jedan od ta dva uvjeta, pretpostavljam da razlog zabrane leži u predizbornoj kampanji, odnosno želji glavnog urednika da zaštiti HDZ od kritičkih tekstova, što opasno ugrožava profesionalni integritet Slobodne Dalmacije, koja bi trebala ne samo tolerirati, nego i poticati kritičko mišljenje i analize hrvatskog društva. Zamislite da u Njemačkoj tri četvrtine mladih drži kako Treći Reich nije bila fašistička država - uvjeren sam da bi se kompletno njemačko društvo, od kancelarke Angele Merkel do zadnjeg urednika lokalnih novina, mobiliziralo da se uhvati u koštac s tim fenomenom rehabilitacije fašizma. A u Hrvatskoj se zabranjuju tekstovi koji pokušavaju analizirati taj fenomen. I to u novinama koje su u teškim uvjetima Drugog svjetskog rata osnovali dalmatinski i hrvatski antifašisti. Mislim da se časni osnivači Slobodne Dalmacije, koji su se borili i protiv fašističke države NDH, zbog ovakvih uredničkih postupaka prevrću u grobovima."

Siroti Ivo Bonković! Njega se sjećam još iz Poleta, tamo se, mislim, i započeo baviti novinarstvom, generacijski pripadajući upravo ekipi koja ga je uzela na sjekutiće još otkako je - quod licet Iovi, non licet bovi - samoinicijativno stavio naslov "U Rijeci spremaju kontra Oluju" na tekst o Kontra oluji, autora Davora Krile, inače još jednoga ražalovanoga kolumnista Slobodne, kojemu je Bonković oduzeo kolumnistički pijedestal i poklonio ga krajnje sumnjivom Tihomiru Dujmoviću, desničarskom ekstremistu, koji je također karijeru otpočeo u spomenutom Poletu, možda upravo otuda potječe sve ono što je gorštačko i krepko ognjištarsko u njima, a pilićima odiozno i grko.

Fakat, kad čovjek malo bolje antinacifašistički razmisli: gdje toga ima, da se glavni urednik petlja u naslove tekstova koje objavljuje, povrh toga, i u sadržaj, a najgore od svega, u izbor tekstova koje objavljuje, pa još u izbor kolumnista, povrh svega u financije koje se izdvajaju za sudske presude, za plaće, za honorare, konačno, otkud mu ideja da se uopće miješa u posao novinara u novinama za koje - uglavnom slučajno - odgovara, zakonski, etički, moralno i materijalno?!

Portal STav, jedan od spomenutih "sretnih dobitnika proračunskog novca", makar u kategoriji trećepozivaca (samo 70.000 kuna iz Ministarstva kulture), za nedopustive je Bonkovićeve zabrane slobodarskih analitičkih Pilićevih komentara doznao "ekskluzivno s Facebooka", na profilu Pilićeva kolege, novinara (Bonkovićeve) Slobodne, Zlatka Galla:

"Danas, bez riječi objašnjenja autoru, nije u Slobodnoj Dalmaciji objavljena kolumna kolege Damira Pilića; SJAJAN TEKST o korelaciji HDZ-ovog "domoljubnog" programa i vrijednosne orijentacije mladih. Tekst je vrijedan svake pažnje..." - kaže Gall, a dvadesetak minuta nakon objave ovog statusa: "Eto, baš čudnom igrom slučaja još jedan tekst kolege Damira Pilića (opet bez riječi objašnjenja) neće se pojaviti u sutrašnjoj (nedjeljnoj) Slobodnoj Dalmaciji. Riječ je o SJAJNOM TEKSTU u kojem se – na kraju – polemizira sa stavovima Ive Banca. Što je, je li, legitimna rabota. Tim prije što Pilić ne ide ad hominem već se bavi itekako aktualnom temom – američkom politikom i njenim globalnim (i za Europu tako bitnim) posljedicama."

http://stav.cenzura.hr/zabranjen-tekst-damira-pilica-u-slobodnoj-dalmaciji/

- Zabranom su postigli to da će tekst pročitati 100.000 ljudi, da su ga objavili, vidjelo bi ga NEUSPOREDIVO MANJE ljudi - pametno veli pametan čovjek Boris Rašeta na svojemu FB-zidu, urednik u visokouglednim i visokotiražnim novinama 24sata, inače nekovrsnom probnom poligonu za egzibicije slične naravi, ali s potpisom T. Klauški.

Doista, koliko li se jadni čovjek mora domišljati da bi došao do kategorija otromboljenih od značenja ("zabranjeni tekst(ovi)", "cenzurirani tekst(ovi)"), i primijenio ih na ovakve analitičke komentare o ničemu, na zapise o buncanju u snu pod temperaturom na temu endehaškog fašizma koji se vraća, pacificiranja njemačkog nacizma koje se također vraća, američkog imperijalizma koji se ne vraća jer nikada nigdje nije ni odlazio već je samo podmuklo dobronamjeran mlađebratski dolazio i glede ruskog mede koji dlaku mijenja, a ćud nikako?

Međutim, čemu služi Facebook nego da bi gutao sve takve domišljatosti, uz blagi začin od "paranoje uslijed represije koja traje"? Pa, zašto onda ne samo na njemu (Facebooku), nego mora još i u mainstreamu, poglavito u - po Bonkoviću utamničenoj u klerofašističke HDZ-ove tendencije - Slobodnoj Dalmaciji?

Samo na primjer: je li - kao što Pilić apriori tvrdi - (bivše) postojanje "sekularnih multietničkih režima sjeverne Afrike i Bliskog istoka", doista činjenica? Kako stoji svaki od nabrojenih termina (sekularni plus multietnički plus režimi plus Sjeverne Afrike plus Bliskog Istoka), prvo, jedan uz drugoga, a drugo, u odnosu na stvarnost/istinu? Je li Amerika doista, te i takve režime "srušila" (ako uopće jest!) baš s namjerom da bi stvarala fašizam - kako Pilić apriori tvrdi - odnosno, da bi stvarala "korist za islamske fašiste", te da bi namjerno stvarala uvjete da "pred njima milijuni ljudi danas bježe u - Europu"? Nisu li takve konstrukcije posljedica konzumiranja malo žešćeg afganistanca?

Pogledajmo nenadmašnu Pilićevu sublimaciju ukupne uloge SAD-a u svjetskoj revoluciji:

"Desetljećima su građani Europe sa smiješkom i velikom zahvalnošću gledali preko Atlantika, na svog 'mlađeg, ali jačeg brata'. Pamtili su Europljani – i nikad se to ne smije zaboraviti – veliku ulogu Sjedinjenih Država u Drugom svjetskom ratu, njihov dragocjeni doprinos u slamanju nacifašizma. Istina je da su žrtve Sovjetskog Saveza i Crvene armije u WW2 nemjerljive prema svima ostalima, istina je i da su Titovi partizani dali iznimno važan obol toj ključnoj pobjedi čovječanstva, ali svejedno se uvijek mora imati na umu da su Amerikanci časno uletjeli kada je Europi trebalo. Pored te ratne zahvalnosti, desetljećima su građani Europe gledali na Ameriku kao na uspješan kulturološki i društveni eksperiment koji je plijenio svojim melting-potom i 'otvorenošću za sve' (dobro, osim za komuniste), a naročito su američki filmovi i muzika za Europljane iza 'željezne zavjese' predstavljali prozor u jedan mnogo šareniji svijet od onoga u kojem su živjeli. I zato je prosječnom građaninu Europe danas teško gledati kako njegov 'mlađi, ali jači brat' postaje karikatura svega što je nekad predstavljao i značio u slobodarskom smislu. O tome sve češće svjedoče i brojni komentari čitatelja na hrvatskim portalima..."

Ili, pogledajmo ovo: "U međuvremenu, Amerika je poduzela još jedan kvaran vanjskopolitički posao čije posljedice izrazito štete našem kontinentu: pokušala nas je, i prilično u tome uspjela, zavaditi s majkom Rusijom." Bi li takvo što pilom naopako napisao iti Aleksa, sin neumrloga genijalca, beautiful minda M. Đilasa svojedobno, prije ili poslije ćaćinih "Susreta sa Staljinom" (London, 1962.)?

Ili urnebesno pozivanje na - out of any reasonable context - "pseudožižekovske postmarksiste, geostratege i kulturstratege", Marteka ("Ako je točno ono što tvrdi naš umjetnik Vlado Martek – da je Europa pola Amerika, a pola Dostojevski – onda stoji da su nas Sjedinjene Države pokušale odvojiti od naše duševnije polovice. To se zove zlostavljanje. Pravi Europljanin nikad se neće odreći Amerike, ali bogami neće ni Dostojevskog ni Rusije.") i Jergovića ("Odnosno, kako je to nekidan u Jutarnjem listu sažeo Miljenko Jergović: 'Nakon totalnog moralnog bankrota Sjedinjenih Američkih Država, skoro sav moralni kapital zapadnog svijeta u njemačkim je rukama'.")?

A veličanstveni kontrapunkt "Dragana, žena Nizara, Shoukry vs. neki polovni Amerikanac hrvatskoga podrijetla, zapravo kvaziliberalistički umirovljenik s Yalea dr. Ivo Banac" ("I džaba je, apsolutno džaba, podsjećati ljude kao što je Banac na riječi sirijske nevjeste, Hrvatice Dragane Shoukry – objavljene baš u Jutarnjem listu – koja ovih dana danonoćno stoji na braniku izbjegličkog vala u rodnom Tovarniku i sa suprugom, Sirijcem Nizarom, svojim znanjem arapskog pomaže izbjeglicama i MUP-u: 'Kao Hrvatica, prema Siriji sam imala predrasude dok nisam upoznala supruga, njegovu obitelj. Kad sam otišla tamo, i kad su me primili, Sirija mi je postala druga država. (...) Sirija je bila predivna, ljudi su živjeli normalno bez ikakvih problema, otvoreni prema strancima, miješane kulture, miješane vjere, prihvaćali su apsolutno sve i to što se dogodilo utjecaj je neke više sile...' Ali što vrijedi to što priča Dragana Shoukry kad naš Banac znade da je Assad čisto zlo kojeg treba maknuti da bi ljudi u Siriji mogli 'živjeti normalno bez ikakvih problema': Dragana drumom, Banac šumom. Dirljivo je kako naš demokrat skrbi za američke interese (pitaj Boga zašto), ali je nešto manje dirljivo kako u svojoj liberalnoj duši ne uspijeva pronaći ni minimum sućuti za golemu ljudsku tragediju koju je prouzročila američka vanjska politika. No, nije ni bitno da razni banci progledaju. Važno je da su progledavati počeli građani Europe.")?

Osobno, gajim naglašenu slabost prema apsurdističkim konstrukcijama kao odlici autorskog stila, poput većine novinara, blisko mi je i drago nepokolebljivo uvjerenje o teoriji zavjere na djelu. Najdraže su mi, uz to, prisvojnice (moj, tvoj, njegov, njezin, naš, vaš, njihov, njihove), posebno ako su u prvom licu množine, a osobito u tvorenicama, poput: "naša Europa", "naš kontinent", "naša majka Rusija", "naš mlađi brat USA", etc., nakar se ne uspijevam bez teške muke dosjetiti otkud su mi, ono, takvi kolektivni bratstvojedinstvenujušči stilemi poznati.

Pritom ne govorim ni o Americi, ni Siriji, ni o Libiji, ni o Iraku, niti o ijednoj drugoj titovskoj bratskoj i nesvrstanoj zemlji, pa niti o Njemačkoj, o Ukrajini, ili o Majci milosrdnoj Merkel, Crnoj Sotoni Obami i Arkanđelu Mihovilu Putinu s pravedničkim milosrdnim mačem u rukama, a najmanje o HDZ-ovskom podmuklom wannabe fašizmu. Nego govorim o nevjerojatnim Pilićevim zapisima koji se po FB-u i po oktroiranim portalima predstavljaju kao "zabranjeni, čitaj: SJAJNI, tekstovi", a koji su, zapravo, odlomak po odlomak, rečenicu po rečenicu, te u konačnoj ukupnosti - obična papazjanija, (ne znam točno što ta riječ znači, ali mi se, po zvuku, čini da to jest baš to).

Gomila nabacanih teza s predumišljajem bez glave i repa, čisto buncanje koje bi eventualno u nekoj zamišljenoj perspektivi moglo postati tekstom, ako se preuredi tako da se izbace viškovi i praznoznačenjske silogističke besmislice, a ubaci to što imaginarni vješti redaktor podrazumijeva da u njemu piše, dakle - ipak u konačnici - gomila slova nevrijednih teškoga redaktorskog oranja, kroki kojemu su nužne nadopune, objašnjenja, bilješke i eksplicirajući novi komentari.

Čemu, dakle, tolika panika, drugovi? Ništa tu nije "zabranjeno", nego - ničega tu nema. Izbacimo, lijepo, sve suvišne potporne i stilske poskočice i doskočice iz Pilićevih tzv. sjajnih, ergo zato zabranjenih tekstova, pa ćemo vidjeti što će nam ostati: Burroughsov goli ručak.