POZADINA 'SLUČAJA KACIN'

Bandov za Direktno: Veleposlanik zastupa interese svoje države, ali teško može djelovati i bez potpore države domaćina

Autor

Andrea Latinović

Vijest koju je portal Direktno ekskluzivno objavio u utorak navečer, o najvjerojatnijem dolasku Jelka Kacina za novog slovenskog veleposlanika u Hrvatsku, izazvala je priličnu buru i u Ministarstvu vanjskih poslova, ali i u javnosti.

15.02.2019. u 08:04
Ispiši članak

Naime, dobro se prisjećamo čestih neprimjerenih Kacinovih izjava prema Hrvatskoj, kao i njegovih žestokih, nekorektnih i tvrdih stavova, koji su ionako otvorena pitanja između Hrvatske i Slovenije dodatno zaoštrila.

Kacin se nije pokazao prijateljski raspoloženim prema Hrvatskoj, a ova namjera službene Ljubljane, nažalost, potvrđuje kako će se hladni odnosi između dvije države nastaviti i dalje. Jer, u protivnom, sigurno je da ne bi slali upravo Kacina, kao jednog od najkontroverznijih slovenskih političara, u Hrvatsku.

O tome smo razgovarali i s prof.dr.sc. Goranom Bandovom, stručnjakom za međunarodne odnose i međunarodno javno pravo, izvanrednim profesorom i prodekanom Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld

''Veleposlanik je šef diplomatskog predstavništva najvišeg ranga u skladu s Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima iz 1961. godine, najviše zvanje u diplomatskoj karijeri te osobni predstavnik šefa države šiljateljice. Iako veleposlanik nije kreator vanjske politike države šiljateljice, nego prvenstveno njezin prvi glasnik u državi domačinu, on može posredno imati značajan utjecaj na razvoj (prijateljskih) odnosa između država. Zbog toga je odabir veleposlanika vrlo kompleksni proces, napose značajan kad između država postoji nesuglasje oko politički osjetljivih tema'', započinje svoj komentar prof. Bandov.

Podsjeća kako u mnogim državama svijeta postoji dvojaki proces odabira veleposlanika–kroz karijerni i politički proces. Karijerni diplomati profesionalni su diplomati, kojima je diplomacija profesija te su djelovali i na nižim zvanjima u diplomaciji.  S druge strane, politički izabrani veleposlanici ugovorni su diplomati te na veleposlaničku dužnost dolaze temeljem političkih odluka nadležnih tijela.

''Iako postoje dvojbe u javnosti, i karijerni i politički veleposlanici, mogu izvrsno odraditi postavljene diplomatske zadatke, a oba izbora imaju svojih prednosti i mana. Prednost političkih diplomata njihova je osobna bliskost s političkim predstavnicima države šiljateljice te upravo iz tog razloga, mogu i izvan redovnih kanala, ubrzati i pojednostaviti procese na kojima rade u državi domaćinu. S druge strane, kako politički veleposlanici nisu diplomati po struci, može se osjetiti nedostatak diplomatskog takta i pregovaračkog iskustva nužnog za rješavanje osjetljivih pitanja, što je karijernim diplomatima, s druge strane, prednost, jer se usavršavaju kroz cijelu karijeru u pregovaranju, iznalaženju rješenja u kojem će se obje strane osjećati kao dobitnici'', ističe prof. Bandov za portal Direktno.

U tom procesu izabira veleposlanika, Bandov vrlo precizno navodi i tijek.

''Razlozi za imenovanje političkog veleposlanika mogu biti traženi u želji da se međudržavnim odnosima da određeni viši nivo, da se pokrenu procesi rješavanja političkih pitanja, ili da im se da dodatni zamah. Primjerice, ako se na mjesto veleposlanika imenuje osoba, koja politički visoko kotira, a imala je zavidnu političku karijeru, to bi se moglo protumačiti, kao izraz poštivanja i moglo bi dati snažni zamah njegovanju diplomatskih odnosa države šiljateljice i države domačina. S druge strane, ako bi se na mjesto veleposlanika imenovala osoba bez diplomatske i/ili političke karijere, to bi se moglo tumačiti kao podcjenjivanje države domaćina''.

Ne uplićući se izravno u sam ''slučaj Kacin'', Bandov jednostavno objašnjava ''tehnologiju'' diplomacije.

''Neupitno je kako veleposlanik zastupa interese države šiljateljice, ali teško može djelovati i bez realne potpore države domaćina. Zbog toga je vrlo bitno da veleposlanik ima kvalitetne odnose s najvišim predstavnicima društvene elite države domaćina. Primjerice, ako bi se pokušalo imenovati za veleposlanika osobu, koja je do tada imala negativna javna stajališta o državi domaćinu, primjerice, kroz intervjue, ili izravnu političku aktivnost, to bi se zasigurno protumačilo kako država šiljateljica želi (dodatno) narušiti odnose među državama.

Ipak, to se u diplomatskoj praksi jako rijetko događa, jer već i u samom procesu imenovanja veleposlanika, značajnu ulogu ima i država domaćin, koja izdaje suglasnost kako bi veleposlanik mogao djelovati na njezinom teritoriju. Ako dođe do uskrate suglasnosti, osoba ne može biti imenovana. Tada država šiljateljica odlučuje imenovati drugu osobu za veleposlanika, ili mjesto veleposlanika ostaje upražnjeno, što je također diplomatski potez, koji se tumači kao izraz nezadovoljstva s međudržavnim odnosima''.

 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.