Bagarić za Direktno: Cijela današnja civilizacija razvija psihopatski model ponašanja i ovo su rezultati

Poslijediplomski studij iz psihoterapije završio je 1996. godine, 2000. godine završio je edukaciju iz obiteljske terapije, a 2002. godine edukaciju iz grupne analize. Magistrirao je 2000. godine. Doktorsku disertaciju obranio je 2007. godine.

Dr. Bagarić je subspecijalist psihoterapeut i subspecijalist adiktolog. Osnivač je i voditelj prvog programa za liječenje ovisnika o kockanju i internetu. Autor je oko 200 znanstvenih i stručnih radova iz područja psihijatrije. Nadalje, autor ili koautor je 18 knjiga te tri priručnika iz područja psihijatrije. Sudjelovao je s oko 50 izlaganja na međunarodnim i domaćim, znanstvenim i stručnim skupovima koja su popraćena sa sažecima objavljenim u knjigama sažetaka.

Također, dr. Bagarić je stalni sudski vještak iz psihijatrije.

Možemo li uopće naći ikakve riječi nakon ovih stravičnih masakara u Srbiji?

Teško je, ali moramo i možemo. Terorizam, zločin, psihopatija. Društvo, grupe, pojedinci, države, u stvari, cijela današnja civilizacija silno razvijaju psihopatski model ponašanja i komunikacije i ovo su rezultati.

Trebamo li strahovati od domino-efekta vala nasilja od strane mladih ljudi, koji žive u virtualnom svijetu, odvojeni od stvarnosti, gledajući svakodnevno strašne slike brutalnoga rata, praktički usred Europe?

Nažalost, trebamo strahovati. Mlade osobe rastu i razvijaju se na način da internaliziraju ponašanje i emocije drugih osoba, prvenstveno članova obitelji ili dominantnih osoba u društvu. Brutalni rat u Ukrajini iznimno je nepovoljan model za internalizaciju. Svakodnevno slušamo jednu i drugu stranu koliko su ubili, uništili, likvidirali onih drugih.

Mlade osobe to upijaju, svjesno i nesvjesno i ti sadržaji ostaju u njima cijeli život. Zato je iznimno važno da se taj rat što prije završi.

Koliko su mladi povodljivi i može li se po tom pitanju što učiniti, ili je s rođenim psihopatima i sociopatima to nemoguće spriječiti, jer oni samo čekaju trenutak da puknu?

Svi smo povodljivi. Primamo i dajemo emocije u odnosu s okolinom. Mlade osobe pogotovo. Ne postoje rođeni psihopati. Psihopatija se razvija na način da se u obitelji razvijaju psihopatski obrasci ponašanja.

U takvim obiteljima se svakodnevno čuju izrazi da drugog i drugačijeg treba uništiti, ubiti, razvaliti i sl. Ako to dijete sluša deset godina, svaki dan, onda već imamo razvijenu psihopatsku ličnost.

Je li uopće moguće zaštititi današnju mladež od pogubnog djelovanja interneta, društvenih mreža i raznih platformi koji promoviraju nasilje kao svakodnevnicu?

Internet, društvene mreže i razne platforme vrlo su korisne kada se koriste adekvatno. Cilj društva trebao bi biti da razvijamo instrumente koji će omogućiti da imamo što veću korist od interneta, a da nam on nanosi što manju štetu.

U globalu, koliko je Hrvatska uopće sigurna država- obično se volimo dičiti tom tvrdnjom, a onda mediji pokažu fotografiju mladića u Zadru, u automobilu, koji mrtav-hladan drži zolju u rukama? A i pitanje je koliko je oružja po kućama, koliko onih koji su se oglušili na pozive da se ilegalno oružje preda policiji…

Pa, Europska unija je najsigurnije mjesto na planeti i to nam je kakva-takva utjeha. Ali i dalje mislim da smo kao civilizacija, društvo, planet, krenuli u krivom smjeru u odnosu na naše odnose, ponašanje, komunikaciju, emocije. Stvorili smo cijeli niz lažnih pozicija, stavova, odnosa itd.

Ovi toksični elementi su opasnost za bilo koju državu i bilo kojega pojedinca. Dakle, Hrvatska je relativno sigurna zemlja, ali nema prave sigurnosti bez širokog uspostavljanja empatičnih i iskrenih odnosa i ponašanja.

Ovi su prostori- bez obzira što smo mi već deset godina članica Europske unije, a 15 NATO-a- tradicionalno prepuni oružja, a pritom je ovdje bjesnio i brutalan rat. Ipak, slažete li se s time da Hrvati ipak nemaju tu ''kulturu smrti'', odnosno naoružavanja do zuba, kao što je to slučaj u Srbiji?

Pa, mislim da je stanje u Hrvatskoj manje toksično nego u Srbiji. Ali, važno je znati da ukoliko društvo aktivno ne radi da odnose i ponašanja ne mijenja, popravlja i poboljšava, tada situacija brzo može postati lošija.

Više od godinu dana bombardirani smo svakodnevnim jezivim vijestima iz Ukrajine i zasuti fotografijama mrtvih i ranjenih, razorenih gradova i iseljenih ljudi. Praktički usred Europe bjesni rat, s povremenim prijetnjama o nuklearnim udarima, koji dolaze od strane agresora, Rusije. Koliko taj horor utječe na sve nas u mentalnom smislu?

Nepovoljno na sve. Pogotovo ako to bude još dugo trajalo. A posebno nepovoljno na osobe koje su nježnije emocionalne strukture.

Živimo li u vremenu sveopćeg nasilja, brutalnosti i nedostatka empatije koji se proširio na cijeli svijet, budući smo pravo globalno selo?

Da, sada sigurno svi živimo u jednom selu. Nažalost, slažem se da u tom selu dominiraju nasilje i brutalnost. A empatije ima samo u tragovima.

Ipak, to nas ne smije sprječavati da neprestano razvijamo i proširujemo i vlastite empatijske kapacitete i empatiju u društvu.

Što možete poručiti svima nama, koji se borimo s različitim oblicima stresa zbog života kojega živimo?

Psihodinamski, postoji osam idealnih mehanizama funkcioniranja i važno bi bilo da ih što češće koristimo: anticipacija; humor; altruizam; sublimacija; samodokazivanje; samopromatranje; povezivanje; suzbijanje.