Bačić: Srbija je donijela opasan zakon, ne radi se samo o prisvajanju tuđe umjetnosti, već i teritorija

Objavu Branka Bačića prenosimo u cijelosti.

"'O liepa, o draga,

o slatka slobodo,

dar u kôm sva blaga

višnji nam Bog je dô,

uzroče istini od naše sve slave,

uresu jedini od ove Dubrave,

sva srebra, sva zlata,

svi ljudcki životi

ne mogu bit plata

tvôj čistoj lipoti!' - Ivan Gundulić

U Srbiji je krajem prošle godine donesen 'Zakon o srpskom kulturnom nasleđu'. Njegovo donošenje ne bi bilo vrijedno spomena kada ne bi u čl. 23. st. 4. tvrdio kako srpsko kulturno naslijeđe, između ostalog, čine i: 'izdanja dubrovačke književnosti, koja pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi, zaključno sa 1867. godinom;'

Ovaj Zakon izazivao bi podsmijeh kada prije svega ne bi bio jako opasan! Ne radi se samo o prisvajanju tuđe umjetnosti, u ovom slučaju dubrovačke i najvećih hrvatskih književnih bardova poput Držića i Gundulića, već se radi o prisvajanju i tuđeg teritorija! I gle čuda, ni više ni manje nego Dubrovnika!

Imperijalistički snovi i uvjerenje o vlastitoj veličini pokazuju u stvari, kako je velikosrpska politika konstanta u političkom životu Srbije. Ali isto tako pokazuje i opterećenost aktualne srbijanske vlasti 'Lijepom našom'!

Velikosrpska prisezanja za Dubrovnikom u prošlosti su u završavala paležom, razaranjem i brojnim žrtvama koje smo podnosili u obrani Grada i slobode! One iste slobode o kojoj je pisao Gundulić, u stihovima iz uvoda ove objave. A Marin Držić u svom Dundu Maroju uvodi u dubrovačku i hrvatsku književnost ljude nazbilj i ljude nahvao! Ovaj Zakon te Vidrine svevremenske misli i riječi, o ljudima nahvao, najbolje potvrđuje!", stoji u objavi.

Srpski Zakon o kulturnom nasljeđu usvojen je prije dva tjedna te se u njemu tvrdi kako dubrovačka književnost jednako "pripada i srpskoj i hrvatskoj kulturi".