intervju

Babić: Poslovna i investicijska klima su se pogoršale; grebemo po dnu

Autor

Direktno.hr

Krajem svibnja organizirali smo panel o stranim investicijama i predstavljanje Bijele knjige, polugodišnjega izviješća, vezanog uz investicije, koje priprema Foreign Investors Council (FIC). Tim smo povodom razgovarali i s uglednim ekonomskim analitičarem i glavnim tajnikom FIC-a dr. Antom Babićem.
09.06.2015. u 11:43
Ispiši članak

Na panelu koji smo krajem svibnja organizirali gospodin Mladen Fogec, predsjednik FIC-a, rekao je kako poslovna klima za ulagače još uvijek nije dobra, no za to je velikim krivcem označio hrvatski mentalitet. Je li prema vašem mišljenju po srijedi mentalitet kao uzrok ili je riječ o političkom djelovanju? I je li to dvoje povezano.

Mislim kako je posrijedi naša nezainteresiranost za bilo što izvan vlastite prćije. Da biste se mijenjali, morate imati dvije stvari - morate imati viziju u što se želite promijeniti, i kao drugo morate dobro poznavati vaše sadašnje stanje sa svim njegovim jakim i slabim stranama. Mi često gledamo sami sebe u uljepšanom izdanju (npr. najbolji smo u nogometu - a onda rijetko prođemo prvi krug važnih svjetskih natjecanja), a često i nepotrebno omalovažavamo neke naših prednosti (osvajamo medalje na matematičkim, fizičkim i informatičkim olimpijadama, a onda tim klincima ne pružamo ništa). Što se vizije tiče, morate bez straha od nepoznatog promotriti što se događa u svijetu i odabrati najbolje primjere i uz pomoć stručnjaka preuzeti najbolja iskustva uz ono još važnije - pripremiti dobro prijelaz iz sadašnjeg stanja u novo stanje.

Kakav je utjecaj velike i neefikasne javne uprave te konstantnog postizbornog zapošljavanja na javnom novcu na investicijsku klimu u Hrvatskoj?

Zapošljavanje je jedan od problema gomilanja troškova javnog sektora koji ima tri posljedice: smanjuje poslovično nisku efikasnost u javnom sektoru, povećava deficit i javni dug što onda za sobom vuče rizik neotplate i rizik poslovanja s čestim izmjenama zakona i uvođenjima novih poreza kako bi se namaknuo novac za otplatu javnog duga. Predugo igramo takvu igru...Prije ove koalicije, zapošljavala je prijašnja vlada, pa prije nje ona koalicija, prije nje opet HDZ, prije nje SKH. Nitko nije otpuštao, osim u privatnom ili privatiziranom sektoru.

Neki ekonomisti smatraju kako nam proklamirani rast nije dovoljan niti za servisiranje kamata. Jesmo li doista izašli iz krize i je li naš proklamirani rast dovoljan za servisiranje kamata?

Projicirani rast od 0,5% ove godine i nešto preko 1% sljedeće godine je "grebanje po dnu" - tek smo prošli dno i statistički smo u plusu, ali je to puno niže od prosječne kamate što upućuje da pozicija javnog duga i nije potpuno održiva. Naravno, ako Ministarstvo financija iskoristi val Draghijevih mjera pa refinancira inozemnim izdanjem 5-godišnjih i 10 godišnjih obveznica veliku većinu inozemno izdanih državnih dionica i obveznica izdanih na domaćem tržištu udio kamata koji se popeo na 10% potrošne strane državnog proračuna bi se mogao prepoloviti i smanjiti do 5 postotnih poena u BDP-u. Tako fenomenalan rezultat bi trebalo održavati stručno sastavljenim planom upravljanja javnim dugom koji bi podrazumijevao izdavanja državnih obveznica na domaćem tržištu bez valutne klauzule. Povjerenje države u vlastitu valutu bi pak mogla biti prva poluga u ukidanju valutne klauzule.

U svojem ste izlaganju govorili o razlikama između dva poluvremena Bijele knjige. Opći je dojam kako se malo toga promijenilo. Je li dojam točan?

Točno. Poslovna i investicijska klima su se pogoršale. Izmjene zakona se nastavljaju, uvođenje novih poreza kao i novi obračun poreza (kako za trgovačka društva – reinvestirana dobit, nove trošarine na gorivo i cigarete, PDV na građevinsko zemljište; tako i za osobe – uvođenje poreza na štednju i dividendu, uračunavanje drugih dohodaka u najvišu poreznu stopu), smanjenje nekih neporeznih nameta, ali i uvođenje novih (npr. ponovno licenciranje za protupožarnu zaštitu, porast komunalnih naknada), daljnje pogoršavanje situacije u pravosuđu (izmjene krivičnog i prekršajnog zakona, izmjene stečajnog zakona, izmjena zakona o sudovima sa smanjenjem broja sudova), kao i u području Zakona o radu (npr. certificiranje djelatnika za protupožarnu zaštitu). Vidimo sve više primjera na terenu pojačane inspekcije (rada, poreza i carina) kao i problem u javnoj nabavi (manji fokus na cijenu, a veći na „umjetnički dojam“).

Koliko je za investicijsku klimu u Hrvatskoj važan prestanak prakse mijenjanja pravila igre uslijed tržišne utakmice (slučaj TELE2)?

Izniman. Na primjer, opet su rebalansom u siječnju promijenjeni uvjeti za dva sektora - povećane su trošarine za cigarete i gorivo. Povećanje trošarina za gorivo će imati široke posljedice kada se prelije u ostatak privrede koji ima značajnije troškove prijevoza. Dakle, većina poduzetnika u privatnom sektoru planira slijedeću godinu već u lipnju, sa završnim planovima dovršenim najkasnije krajem listopada i potom kreće realizacija završetka prethodn godine i početak ostvarivanja novog plana. Tri mjeseca nakon toga vi imate bitnu promjenu poslovanja u dva navedena sektora, s posljedicama (preko goriva) na čitavu privredu kroz mehanizam cijena i troškova. To je kao da vam počne utakmica NBA košarke i nakon prve četvrtine stigne faks u kojem se objašnjavaju nova izmijenjena pravila o tome koliko zamjena se može imati, koliko sekundi može trajati napad i slično.

Damir Novinić izjavio je kako nije sve savršeno, ali moramo govoriti o činjenicama. Koje su stvarne činjenice investicijske klime u nas?

Činjenice su da smo i dalje među najgorima po lakoći poslovanja među svojim partnerima u EU. Činjenice su da se investicijska klima pogoršala. Ako poznajete metodologiju podataka HNB-a, onda prezentitan podatak o 3 milijarde eura FDI koji su došli u Hrvatsku u 2014., možete pročitati samo tako da oduzmete reinvestiranu dobit i posudbe od matica i da tada usporediv podatak FDI-a iznosi oko 2 milijarde eura, koliko je u Hrvatsku došlo i 2011. I 2008. – problem je što je u godinama između bilo u prosjeku svega 500 milijuna eura ulaganja. Empirijski to znači kako je takva aktivnost uobičajena i nikako nije preokret trenda, a pogotovo nije rezultat „poboljšanja poslovne investicijske klime“.

Gospodin Milan Račić govorio je o komunikacijskoj situaciji u nas, tj. o kroničnom nedostatku komunikacije. Utječe li činjenica kako je komunikacijska klima u Hrvatskoj na niskoj razini na investicijsku klimu u nas i kako?

Suglasan sam kako nema komunikacije i da je često da na "javnim raspravama" dolaze zagovornici jedne i suprotne teze i izeklamiraju svoje prezentacije i odlaze često ne čuvši, a kamo li pokušavši argumentirano raspraviti određene probleme kako bi opća javnost mogla steći stav. Mediji stiču ogromnu moć u takvim sredinama nametanjem bitnih tema na koje onda političari reagiraju. Zato bi bilo dobro da se ne ugase neovisni mediji poput index.hr-a i da ih ima što više, osobito u elektronskim medijima kao što je i ovaj portal Energypress. Vaši klikovi i lajkovi se mogu značajnije šerati kod generacije koja tek dolazi u poziciju oblikovanja politika.

Ugledni stručnjak UPS-a David Abney napisao je kako je TTIP šansa za globalno smanjenje siromaštva (objavio Energypress), u nas se mnogo oko toga sporazuma angažirao Milan Račić (oko objašnjenja povlastica i za Hrvatsku), a i vi ste o tome pisali. Možete li nam ukratko reći koje bi povlastice po nas bile iz toga sporazuma i je li moguće očekivati znatnije povećanje broja radnih mjesta uslijed primjene TTIP-a?

Apsolutno. Mislim kako je TTIP značajna prilika usprkos tih nekoliko posto trgovine kloniranim pilićima ili GMO.  Prosječna carina SAD-a prema EU je oko 3,6% (negdje manja, negdje viša) ali su prema nekim studijama troškovi administrativnih prepreka (amerika ima neovisnije regulatorne agencije) preko 21%. Mi izvozimo oko 2 milijarde kuna roba u SAD, pa bi direktni efekt smanjena carina i prepreka mogao ići od povećanja izvoza za 100 milijuna pa do 500 milijuna kuna. Na strani uvoza, mi kao dio EU imamo prosječnu carinu oko 5,2% ali nešto manje administrativne prepreke (prema istim onim studijama do 15%), pa bi na naš uvoz od 1,2 milijarde kuna to moglo biti povećanje uvoza od 60 do 240 milijuna kuna. Ukupni rezultat kod trgovine roba unutar godine dana nakon aktualizacije sporazuma bio bi povećanje izvoza veće od povećanja uvoza, povećanje ukupne robne razmjene i suficita sa amerikom i to kao povećanje ukupne razine i ubrzanje trenda. Ovo su samo direktni efekti - indirektni efekti će ići kroz povećanje robne razmjene u farmaceutskoj industriji, strojevima, električnoj opremi, automobilima i drugima gdje smo mi u lancu prozvodnje Austrije, Njemačke i drugih EU zemalja. Na strani usluga imamo još i važnije značenje sporazuma. Prema komparativnim prednostima EU i Hrvatske turizam EU i Hrvatske će još više imati koristi od TTIP-a. Mi sada imamo nešto malo više od 250.000 posjetitelja is SADa koji troše nešto više od prosjeka i ostave godišnje oko 100 milijuna kuna. Povećanje broja dolazaka direktno u Hrvatsku i u EU (pa onda i u Hrvatsku) te dulje ostajanje i veća potrošnja prema nekim procjenama mogli bi unutar godine dana od primjene sporazuma dakle 2016-2017 prihode od turizma američkih gostiju u Hrvatskoj podignuti na razinu veću 500 milijuna do milijarde kuna. Računamo i na pozitivne efekte i kod drugih usluga, osobito ICT i profesionalnih i osobnih usluga (gdje imamo komparativne prednosti), osobito s rješavanjem problema viza koji bi trebao biti sastavni dio TTIP-a za Hrvatsku. To su efekti na trgovinu, gdje nam je SAD sedmi vanjskotrgovinski partner po značaju. Na žalost, po FDI-u nisu niti u prvih 15 sa skromnih 50 milijuna dolara ulaganja, iako Hrvatska već dugo ima BIT (bilateralni investicijski sporazum s SAD-om, ali koji se nije ouno koristio). I tu vidim veliki prostor za napredak osobito kroz TTIP koji će američkim investitorima dati ujednačavanje standarda poslovanja, i neke mehanizme sigurnosti investicije kao što je mehanizam za razrješavanje sporova. Na žalost već nam se događalo da nam start-upi kao što je farmeron ili druge briljantne ideje da bi olakšali investiranje američkih investitora sugerirano im je da se inkorporiraju u SAD-u - iako smo odnedavno i mi dio EU.

Večernjak je objavio hrvatsku demografsku katastrofu, kako odumiranje, tako egzodusa iz pojedinih krajeva naše zemlje. Neki od stručnjaka smatraju kako ovu ekonomiju može spasiti jedino uvoz jeftine radne snage iz Afrike i iz istoka Europe. Možete li to komentirati?

Kad nemate dugoročnu viziju niti strategiju, tada vam se stvari događaju stihijski. Ulaskom u EU omogućen je 200.000 do 500.000 obrazovanih i kvalitetnih ljudi bolji život u EU i dalje. Njihov odlazak omogućit će doduše zaposlenje dijela ovih 300.000 koji su nezposleni, čak i napraviti mjesta za još 200 - 300 tisuća iz kontigenta radno sposobnih, ali trenutno neaktivnih radnika (uglavnom radnica) što bi se moglo dogoditi s ubrzanjem stope rasta s dotekom novca iz EU. Međutim, dio tih 300.000 ne želi raditi neke ponuđene poslove, a gledajući razvijene zemlje kao što je Njemačka, to će se sve više i više događati. S druge strane, mi ćemo slijedećih desetak godina biti granično područje i prema novim pravilima morat ćemo prihvatiti azilante. A prema BDP po glavi još uvijek smo lijepa prilika žiteljima susjednih zemalja, a pogotovo sjevernoafričkih, istočnoeuropskih i bliskoistočnih zemalja. Vrijeme je da to prihvatimo i napravimo stručnu politiku viza gdje ćemo po uzoru na Ameriku i neke druge zemlje EU davati najbolje vize najboljima i najpametnijima, kako bismo nadomjestili naših 200-500 tisuća lijepih, mladih i pametnih koji će otići - kako nas stihija opet ne bi preduhitrila.


Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.