Avdagić za Direktno: Trump mora postići dogovor života- namiriti vukove, a sačuvati ovce

Kako su mediji izvijestili, Turska je pokrenula postupak pred Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO) protiv američkih carina na turski čelik i aluminij. Američki predsjednik Donald Trump najavio je ranije ovoga mjeseca da će udvostručiti carine Turskoj zbog suđenja američkom evangeličkom pastoru kojeg Ankara optužuje za terorizam. Nadalje, odnosi između Turske i Sjedinjenih Država postali su sve napetiji posljednjih tjedana, a njihove sve veće trgovinske i diplomatske razmirice dodatno su pogoršale gospodarske probleme Turske.

''Drugi krak spora Turske i Trumpove Amerike odluka je turskih vlasti da krenu u nabavku ruskog sofisticiranog protuzračnog sustava S-400 te da postanu tranzitna zemlja za novi južni dobavni pravac ruskog plina, na putu prema jugoistoku Europe. Nažalost, problem je što niti jedan od uzroka loših odnosa dvaju zemalja nije jednostavno rješiv. Ukoliko sve skupa 'zasolimo' odnosom Trumpove administracije prema Izraelu koji je danas jedan od boljih u povijesti odnosa te dvije zemlje, a onaj turske i Izraela među lošijim, stvari se dodatno kompliciraju.

S jedne strane, Trump ali i Erdogan kao i brojni drugi neortodoksni lideri, poput, uostalom i Orbana i Putina mijenjaju atmosferu međunarodnih odnosa. Oni jednostavno igraju mimo ustaljenih šablonskih običaja i ranije stvorenih 'međunarodnih prijateljstava' i time posve očekivano zabrinjavaju sve one koji su navikli na očekivano. S druge strane, postavlja se pitanje do koje mjere neugodna retorika i trgovinski udari mogu ostati samo na tome, prije nego dođe do drastičnijih i puno neugodnijih poteza s bilo koje strane'', kaže Avdagić.

Napominje kako je Erdoganova Turska postala vidljivi globalni igrač za razliku od Turske 20. stoljeća koja je bila mirni most Europe i Azije na Bosporu. ''Bio je to prihvatljivi, zapravo 'drugorazredni' euroatlantski član, crno pače koje je član obitelji, iako možda i ne baš najpoželjniji.

No, Turska je igrala ključnu ulogu u Atlantskom savezu, a danas je i svojevrsna 'vojna krajina' Europe, brana prema Bliskom istoku. Turci dobro znaju svoj značaj i žele prikladno tomu i utjecaj. Smatraju se rastućom silom i prevrate na globalnoj razini žele koristiti, a sam Erdogan tu vidi i svoju povijesnu ulogu'', naglašava Avdagić.

Avdagić stoga zaključuje: ''Ne treba čuditi otpor sa strane Turske, ali jednako tako ne treba čuditi ni reakcija Trumpa, koji je u ovom slučaju u odnosu prema ponajprije Erdoganu ohrabren s oba boka američke politike. Suradnja Turske i Rusije diže obrve i protivnicima Trumpa, ali i vojno-industrijskom sektoru u Americi. Tu je i židovski lobi, koji sjajno pliva i kad je plima i kad je oseka i zna iskoristiti svaku priliku 'za svoju stvar'. Erdogan je vjerojatno zagazio preduboko u ovu priču, ali on upravo sada testira Trumpa i njegovu umjetnost sklapanja dogovora. Ona je ovdje na kušnji kao i u slučaju odnosa Europe i SAD-a.

Zapravo, cjelokupna situacija na međunarodnoj sceni, a posebno u odnosima među tradicionalnim saveznicima Amerike se u pogledu jedinog mogućeg rješenja da opisati narodnom izrekom koja opisuje utopističku atmosferu u kojoj je 'vuk sit, a ovce na broju'.

Dakle, traži se rješenje u kojem će svi sačuvati ugled, dobiti nešto, a što manje izgubiti. Ukoliko se Donald Trump doista smatra umjetnikom u postizanju dogovora, situacija je i više nego dobra. Dramatično još uvijek nije, ali čini se da sezone 'kiselih krastavaca' više nema. Klimatizirani uredi i energični političari imaju snage za cjelogodišnji neumorni rad...''