Avdagić za Direktno: Razmjena teritorija između Kosova i Srbije - maliciozni plan osuđen na neuspjeh

Svakako je najopasniji scenarij, kako se navodi, nova podjela BiH. Stoga su ova trojica upućenih, ali i ozbiljnih diplomata-geostratega pozvala povjerenicu Mogherini da odmah odbaci takve prijedloge.

''Moguće prekrajanje granica na Balkanu između Srbije i Kosova, odnosno razmjena teritorija za koju se neki političari regije zalažu, Pandorina je kutija, koja bi izazvala razarajuće događaje u regiji zapadnog Balkana, izjavio je za Al Jazeeru bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christian Schwarz-Schilling. Uz Bildta i Ashdowna, u otvorenom pismu Mogherini, izjavljuju, doslovce, kako su ''zabrinuti objavama dužnosnika Europske unije da bi mogli podržati dogovor predsjednika Srbije i Kosova, Aleksandra Vučića i Hashima Thacija, o 'korekcijama granica', odnosno o potencijalnoj razmjeni teritorija.

Stoga smo o ovom, izgledno mogućem, ali i ekstremno opasnom scenariju razgovarali s Denisom Avdagićem, geopolitičarom i stručnjakom za međunarodne odnose.

''Ideja razmjene teritorija između Kosova i Srbije već se dulje vrijeme ističe u srbijanskim medijima, a nju je, barem je tako u jednom trenutku izgledalo, bila sklona podržati i međunarodna zajednica te kosovske i srbijanske vlasti. Prije nego se objasni realnost te ideje, najprije treba objasniti njen povod i cilj. U tu avanturu idejno se krenulo iz Beograda, koji kao i Kosovo traži izlaz iz zamršenog i kompliciranog odnosa. Riječ je o međunarodno-pravnoj zavrzlami u kojoj Kosovo de facto funkcionira kao neovisna država, koja s druge strane nije priznata niti od svih susjeda, niti od svih članica Europske unije, a na kraju nije niti članica UN-a. Srbija ulaže jako puno političke energije u zamrzavanje pitanja Kosova, a u tomu ima i neke prirodne i neke usputne 'prijatelje' koji iz raznoraznih (ponajprije vlastitih) političkih pitanja također koče puno priznanje Kosova kao države'', analizira Avdagić za Direktno.

Kaže da je ''i u Beogradu svima jasno kako se Kosovo vratiti Srbiji neće. Jasno im je i kako bi to kada bi se i dogodilo bilo zapravo i nezgodno, želja za koju je bolje da se ne ostvari, bolje rečeno. S druge strane i na Kosovu su svjesni kako su pregovori sa Srbijom teški i mučni i ne vode nigdje. Stoga se ideja po kojoj bi se razmijenio teritorij svima učinila jednostavnim rješenjem. I u međunarodnoj zajednici se nekima na prvu učinilo kako se tu nema što za izgubiti, a da bi se odobrovoljilo u neku ruku i Srbiju i predsjednika Aleksandra Vučića''.

Što je cilj?

Cilj srbijanske strane je dobiti sjever Kosova na kojem su većinom nastanjeni Srbi, a iz sastava Srbije izdvojiti Preševsku dolinu, zamijeniti teritorij i zapravo poantirati na dobitku nekih, otprilike, 1000 km kvadratnih više, ali i povećanim brojem stanovništva. Kosovo je trebalo poentirati riješenim 'sjevernim' problemom i potom ubrzanim putem prema međunarodnim integracijama i punom priznanju, tvrdi naš sugovornik.

To bi, po svemu sudeći, mogla biti nova etnička podjela.

Međutim, nastavlja Avdagić, ova 'Pandorina kutija' zapravo je ništa drugo nego razmjena stanovništva na etničkom principu i politička igrarija koja ne bi razriješila niti jedan problem.

"Srpski vjerski objekti ostali bi i dalje razasuti po etnički još čistijem Kosovu, a veliki broj Albanaca i dalje bi živio u Srbiji. No svakako bi se otvorilo pitanje daljnjih razmjena teritorija po opet etničkom ključu, što je eksperiment koji ne vodi ničemu dobrom. U Srbiji imamo Sandžak, a u Bosni i Hercegovinu entitet Republiku Srpsku, tu je i Makedonija, Moldavija, Rusi, Mađari, Nijemci, manjine su razasute po Europi i jednostavno je nemoguće predskazati tko će sve taj sustav razmjene početi isticati i u kojim sve zemljama. Etnička poravnanja koja bi za povod imala dogovor Kosova i Srbije vjerojatno bi uzrokovala najprije probleme u Ukrajini, duž ruske granice i crnomorske obale sve do Moldavije".

Koliko međunarodnim silama odgovara ovakav rasplet događaja?

"Pravo je pitanje je li se ovaj plan razmjene teritorija istaknuo zbog interesa Srbije i Kosova ili takav rasplet odgovara nekim drugim igračima koji su ga zapravo gurnuli u regionalnu političku arenu. Prije svega, Rusija ima interesa u takvim igrarijama, jer one ne znače nužno kako se razmjenjuje metar za metar niti stanovnik za stanovnika, nego podrazumijevaju korekcije koje negdje imaju podlogu u dogovoru, a negdje možda u sirovom nametanju sile. Jer, Kosovo u ovom slučaju na 'đoranje' i pristaje samo zbog nametnute im sile. Takav program zagovara i Izrael koji u sličnom planu vidi i svoje rješenje pitanja Palestine gdje se teritorij naseljen Palestincima razbija i dijeli sa susjednim Jordanom. No povod svemu tome nikako nije realna potreba za funkcionalnom razmjenom teritorija, nego izbjegavanje pružanja punih kulturnih, jezičnih i nacionalnih prava, posebno kada se govori o kompaktnim etničkim sredinama i zapravo nacionalnim manjinama. Civilizirana Europa to rješava na način kako su danas manjinska prava uređena u Hrvatskoj, Italiji s Južnim Tirolom, ili kao u Švicarskoj koja stoljećima pokazuje kako kada se ne uspostavlja dominacija etničke skupine mogu živjeti u produktivnom suživotu", smatra Avdagić.

Postavlja se pitanje Makedonije u ovoj zlogukoj priči.

"Panika u nekim balkanskim centrima nastala je zbog načina na koji je Makedonija krenula u rješavanje svog statusa, napravivši najprije povijesni dogovor s Albancima koji danas funkcioniraju kao politički entitet u toj državi s pravima koji dosižu najvišu moguću razinu. Takvo rješenje se polagano nameće i kao ono za Bosnu i Hercegovinu u kojoj bez obzira na Daytonsko uređenje pune ravnopravnosti nema. Na Kosovu je vrijeme donijelo sudjelovanje etničkih Srba u kosovskim sigurnosnim snagama, gotovo nezamislivog scenarija od prije deset godina. Sve to pokazuje kako ljudi koji svoju zemlju poštuju i čija prava se u toj zemlji jednako tako uvažavaju ne predstavljaju remetilački faktor i kako nema razloga za razmjenama stanovništva na 'humane načine'. Zbog svega toga nema nikakve realnosti u podršci međunarodne zajednice razmjeni teritorija, posebno ne od strane EU. Oni koji takvim planovima i pruže izravnu podršku, u svemu tome imaju eventualno vlastite skrivene interese", zaključuje Denis Avdagić.