NAPREDAK ZNANOSTI

Asim Kurjak: Medicina je nadmašila Boga koji daruje 25, a medicina 42 posto začeća; stiže vrijeme liječenja fetusa

Autor

bl/Nedžad Haznadar/Večernji list

Prošlost. Sadašnjost. Budućnost. Takav se koncizan i zapravo drzak reklamni apel nalazi na naslovnici nečega što uobičajeno završi u formatu i nakladi luksuzne brošure, a ovdje je naraslo do podebljeg izdanja: "Ian Donald, Inter-University School of Medical Ultrasound".

 

22.02.2021. u 07:18
Ispiši članak

Knjiga opsega 402 stranice podijeljena je na devet poglavlja, najvažnije se nalazi od 33. pa sve do 355. stranice gdje se abecednim redom nižu zemlje i gradovi u kojima se nalaze škole Iana Donalda, britanskog liječnika, inovatora i pionira upotrebe ultrazvuka u medicini. Od Argentine do Vijetnama, tih škola ima 126 u 89 zemalja svijeta, uključujući praktički sve europske zemlje i Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD i Kanadu, Japan i Koreju, Rusiju i Kinu, Izrael i Palestinu, Nigeriju i Čad, Brazil i Čile, Indiju i Australiju… A kakve veze taj najveći svjetski privatni lanac medicinskih škola, edukacijskih centara i ginekoloških ordinacija ima veze s prof. dr. Asimom Kurjakom? Pa, sve! To je on smislio i izveo. To je sve njegovo, piše Večernji list.

Kurjak je premjestio igru na međunarodnu scenu, a ona mu je uvijek uzvraćala najvrednijom monetom (13.275 citata), čime je preostala zadnja kazna, ni on nije primljen za redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Redoviti je član osam akademija, uključujući Rusku akademiju znanosti i umjetnosti. Dodijeljeno mu je 13 počasnih doktorata na stranim sveučilištima. Autor je 121 knjige, od kojih su najvažnije, pojednostavnjeno rečeno, globalni "udžbenici" za korištenje ultrazvuka u porodništvu i ginekologiji, "Donald School Textbook of Ultrasound in Obstetrics and Gynecology" i "Textbook of Perinatal Medicine".

Privatno, Kurjak je ozbiljan kolekcionar hrvatskih slikara, zbirka mu je izlagana u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. U posjedu je više kuća, Lufthansine Senator kartice koju, koliko je poznato autoru ovog teksta, u Hrvatskoj ima još samo Ratko Knežević, treba natući 500.000 milja godišnje čak i kad si stalno u prvoj klasi. Žena, dva sina, četvero unučadi. Okolinu toliki uspjeh stvarno može svjesno ili nesvjesno jako iritirati. Dodajmo na kraju, mjesto rođenja i ini fakti: Kotor Varoš kod Banje Luke, Bosna i Hercegovina, u Zagreb došao 1968., musliman, sve to Asimu Kurjaku nije olakotna okolnost pred hrvatskom javnosti. Ima 77 godina. S naslovnice izdanja iz 2020. poručuje: "Ja sam budućnost".

Novinar je naglasio da je Kurjak govorio o nužnosti prepoznavanja posebno darovitih u što ranijoj dobi. Upitao je kada, zapravo, prvi put možemo doznati je li neko dijete doista inteligentno?

"Još dok je u majčinu trbuhu. Time se intenzivno bavim zajedno sa svojim timom, mi proučavamo inteligenciju nerođene djece, zanima nas kad počinje proces pamćenja i zapamćivanja. Radili smo brojne eksperimente, među ostalim, s glazbom; trudnici bismo za pregleda puštali djela Vivaldija, Mozarta, Bacha, Beethovena i pop-glazbu. Potom bismo četverodimenzionalnim ultrazvukom koji je u stanju pratiti sve pokrete i zbivanja u maternici majke pratili reakcije nerođenog djeteta. Nevjerojatno nešto! Prvo smo zapazili da fetusi vole Vivaldija, vole i Mozarta, a ne vole Bacha, ni Beethovena, ni pop-glazbu. Kako to znamo? Kad bismo puštali Vivaldijeva 'Četiri godišnja doba', fetus bi se tako radosno počeo meškoljiti, tako lijepo plivati. Kad bismo nakon petnaest dana ponovili eksperiment, on bi na isti način reagirao. Iz toga smo postavili tezu da to nerođeno čedo, taj fetus, iznenađujućom suptilnošću pamti glazbu i reagira kao što je reagirao i u prvom slučaju. Znači da je inteligentan", objasnio je Kurjak.

Odgovorio je i što bi danas rekli o sutrašnjoj tehnologiji, što nas čeka?

"U medicinskom smislu kontinuirani rast, strahovito nas ubrzava i unapređuje visoka tehnologija. Dugo smo željeli sliku fetusa u tri dimenzije jer je svaki organ u ljudskom tijelu naravno trodimenzionalan. I samo što smo ozbiljnije počeli uživati u tim trodimenzionalnim slikama, a ja upravo objavio novu knjigu o 3-D ultrazvuku, već je ta slika i oživljena. Oživili su je briljantni elektroničari, nastao je 4-D i sad vidimo i sve pokrete. Zahvaljujući toj 4-D slici uveli smo test koji se danas naziva KANET, a koji otkriva moždanu funkciju fetusa, pa i paralizu kojoj se učestalost nije promijenila još od 1952., ima je od dvoje do četvero djece na tisuću novorođenih. To je neizlječiva bolest, nema lijeka, abilitacije ili rehabilitacije, to su invalidi do kraja života. Sad smo ih u stanju otkriti antenatalno, čak smo dokazali da je fetalna neurologija, odnosno detektiranje stupnja neurološkog razvoja nerođenog čeda, puno lakša za dijagnostiku nego kod novorođenčadi i malo većeg djeteta.

Zato što je fetus astronaut, on u maternici pliva, on lebdi, nema tiranije gravitacije, ne zanosi ga lijevo ili desno. Zato smo razvili teoriju o ljudskom biću i dvije različite faze njegova života, kao fetusu u maternici i kao novorođenče. Mi smo saznali da neurološke bolesti kao što je autizam, moždana paraliza, Parkinsonova i mnoge druge bolesti počinju već u maternici majke, do toga je došla moja ekipa, za to smo dobili pet, šest tisuća citata. Za dijagnosticiranje moždane paralize već smo riješili problem, razvili smo test koji su pet godina multicentrično ispitivali stručnjaci u Osaki, a zatim i dodatnih pet godina, da bismo ga na kraju preporučili kao pretragu pri svakoj trudnoći. Danas je to standard u cijelom svijetu. Taj su test nazvali KANET, 'Kurjak Antenatal Neurobehavioral Test'".

Pojavljuje se informacija da je registrirano pomanjkanje živih spermija u zdravih muškaraca. Zatražio je objašnjenje što se događa, i je li to istina?

"Broj spermija se prepolovio točno 50 posto, razlog ne znamo. Vjerojatno je razlog okoliš, nema što drugo biti, samo se okoliš promijenio. Međutim, medicina je tome doskočila, dovoljan je jedan spermij pa to više ne predstavlja nepremostiv problem, tisuće je djece tako rođeno. Ima još nešto alarmantnije – kad mladi bračni par želi imati djecu, u samo 25 slučajeva prirodno uspijevaju. Danas razvijeni centri, kao što je Repromed dr. Erdena Radončića, on ima 42 posto take-home-babies. To znači da su medicina i znanost nadmašili Boga jer se i danas smatra da je život dar Božji. A, Bog daruje 25 posto, dok suvremena medicina mladom paru daje 42 posto uspješnih začeća. U tom je segmentu Hrvatska među vodećima u svijetu, naše žene ne moraju putovati u inozemne klinike", objasnio je.

Novinar je natuknuo kako pro-life čitatelji i dobar broj vjernika neovisno o konfesiji sigurno se neće složiti s opcijom pobačaja ma kakav bio rezultat Kurjakove dijagnostike. Usto, njime se dobiva informacija na temelju koje se odlučuje o pobačaju. Upitao je je li taj test moralno dvojben te ima li dr. Kurjak moralnih dvojbi u tom smislu.

"Hvala vam što ste mi postavili pitanje na ovako otvoren način. Taj način razmišljanja donio mi je brojne neprijatelje, tako govore protivnici ultrazvuka i napretka u znanosti, tvrdili su, sad više ne toliko, da ultrazvuk ubija djecu, da je legalizacija pobačaja, da gledaš ima li dijete ruku ili nogu, ako nema, prekidaš trudnoću. Ako dijete nema ruku ili nogu nikad nećemo prekinuti trudnoću. Nismo mi pozvani da čistimo populaciju od ploda s malformacijom, može se živjeti i bez ruke i bez noge. Ali život ne može biti kvalitetan bez mozga, bez funkcije mozga. Osoba je živa, diše, ali nije svjesna sebe i okoline. Je li to život? Alternativa je da bude kao što je dosad bilo, neotkrivanjem tih bolesti imali bismo velik broj djece koja su opterećenje sama sebi, obitelji, društvu… Amerika ima milijun takvih ljudi. Kao što sam rekao, učestalost se nije promijenila otkako je mjerenja, od 1952., a uzroci su u maternici majke", objasnio je.

Objasnio je i koliko je medicina danas sposobna liječiti plod u maternici.

"Poznato kritična međunarodna znanstvena zajednica traži, i to je jedan moralni zadatak, da oni koji su otkrili test daju prijedlog kako liječiti. Mi danas otkrivamo moždanu paralizu, ali što ako je otkrijemo u 28. ili 30. tjednu, prekasno za pobačaj? A, i kad se rodi, nema lijeka. Naša je pretpostavka, vrlo blizu istini i dokazu, da je najbolje intrauterino liječenje, liječenje u maternici majke. Fetalna terapija, pa čak i fetalna kirurgija, već postoji kao praksa u brojnim medicinskim centrima, operacijama u maternici majke danas se rješavaju brojne malformacije. Imamo i sredstva koja smiruju našeg najvećeg protivnika, aktivni uterus, dovode ga u stanje da može podnijeti cijeli postupak, od kirurškog reza do šivanja.

Danas se uredno operira rascjep kralježnice, spina bifida, pa i proširene moždane komore u fetusa. Mi u većim centrima već sad dnevno iglom uz pomoć ultrazvuka ulazimo u krvotok nerođenog čeda, u pupčanu vrpcu koja ima dvije arterije i jednu venu, vadimo krv da bismo postavili krvnu sliku i grupu. A, kad smo već tamo, u krvotoku ploda koji će se vrlo brzo spojiti s krvotokom majke, možemo unijeti i bilo koji znanstveno dokazani siguran lijek koji će liječiti neku od bolesti koju taj fetus ima. Postoje etička povjerenstva koja osiguravaju utjecaj društva na medicinsku praksu, njima se mora podastrijeti ideja o liječenju, a oni je moraju odobriti. Bez njihova odobrenja liječnik ne može samostalno odlučiti o liječenju fetusa", objasnio je dr. Asim Kurjak.

 

Komentari

VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.