ARHITEKT KRIŽIĆ ZA DIREKTNO 'Obnova tek na proljeće, neki će i odustajati jer je financiranje usmjereno samo na konstrukciju'

Zakon definira model po kojem će konstrukcijsku obnovu zgrada 60 posto financirati država, 20 posto Grad Zagreb i županije te 20 posto vlasnici nekretnina. Vlasnicima s minimalnom plaćom i bez značajnije imovine, država i županija, grad ili općina u potpunosti će financirati tu obnovu.

Plaćanja će biti oslobođeni i vlasnici nekretnina čiji dohodak ne prelazi 4000 kuna te čija imovina, na dan potresa, nije vrijedila više od 200.000 kuna. Uz ratne vojne invalide, participacije u obnovi oslobodit će se i osobe s invaliditetom, kao i vlasnici i suvlasnici koji su u trenutku potresa u zajedničkom kućanstvu živjeli s osobom s invaliditetom. U slučaju da vlasnik ili suvlasnik proda obnovljenu nekretninu u roku od pet godina, morat će vratiti sredstva koja je uložila država ili županija.

Jesu li se donošenjem zakona stekli uvjeti da se krene u obnovu pitali smo arhitekta Ivana Križića. On na početku upozorava na probleme zbog kojih bi se obnova mogla dodatno prolongirati.

Problem nedovoljno definiranih članaka zakona

"Sad je predviđeno Zakonom o obnovi privremena gradnja koji se poziva na članak 129. Zakona o gradnji, koji je, nažalost, svih šest godina koliko je zakon na snazi, nedefiniran. Dakle, provedba tog članka ne postoji. Ministarstvo mora sada dati mišljenje po pitanju provedbe jer se kaže da se privremena gradnja može započeti bez građevinske dozvole, ali ujedno je upitno što je s projektnom dokumentacijom, stručnim nadzorom, ovlaštenjima izvođača i atestima na gradilištu. To je nešto što se mora definirati, na koji će se način provoditi privremena gradnja po pitanju redovnih akata", pojasnio je Križić.

Članak 129. navodi posebne slučajeve gradnje bez građevinske dozvole i to za građevine koji služe sprječavanju određenih događaja otklanjanju štetnih posljedica u slučaju neposrednog ugrožavanja ljudi i dobara od prirodnih nepogoda, ratnih ili drugih razaranja. Istim člankom predviđeno je da se građevina mora ukloniti u roku od dvije godine od prestanka djelovanja događaja, a u suprotnome se mora ishoditi građevinska dozvola.

Križić pojašnjava i u čemu je problem s navedenim člankom. "Zakon o gradnji pravilnicima propisuje projektnu dokumentaciju, stručne nadzore, sadržaje građevinskih dnevnika… U ovom slučaju pitanje je kako se taj članak 129. Zakon o gradnji provodi jer to nigdje nije definirano."

Obnova tek na proljeće

Akti koji se tek trebaju donijeti usporit će obnovu, tako da će vjerojatno od potresa proći i godina dana dok se nešto konkretno ne počne graditi, smatra Križić. "Obnova će krenuti na proljeće. Nešto će se krenuti, ali generalno treba mjesec dana za donošenje Pravilnika o izradi projektne dokumentacije. Onda, dok se svi uhodaju, trebat će mjesec dana dok se formira taj fond. Na proljeće je realno očekivati neke prve ozbiljnije radove."

Osvrnuo se i na netom izglasani Zakon o obnovi zgrada oštećenih potresom u Zagrebu, Krapinsko-zagorskoj i Zagrebačkoj županiji. "Zakon o obnovi je u suštini ostao isti kakav je bio od početka. Ima sitna poboljšanja, ali mislim da dugoročno neće funkcionirati jer se već sada govori o nekim budućim izmjenama i dopunama."

Neki će odustajati od obnove

Križić je istaknuo i tri razine zbog kojih novoizglasani zakon neće funkcionirati. "Prva razina je sadržaj obnove u smislu projektne dokumentacije i ono što se radi jer se dupliraju procesi, imat ćemo redovno zakonodavstvo koje govori jednu stvar i izvanredno koje govori drugu stvar. Druga je činjenica tog financiranja što je to financiranje zapravo usmjereno isključivo na konstrukciju i to znači ako je obnova konstrukcije 200 eura po kvadratu da bi završili zgradu ili kuću treba vam još 600 eura, onda ćete reći neću ništa napraviti i živjet ću u pokrpanoj kući", rekao nam je pa nastavio:

"Treći problem je što se propušta prilika za sustavno promišljanje. Imamo niz godina neodržavanje i izbjegavanje održavanja građevina, a ovo je bila prilika da uvedemo jedan sustav i da damo neki novi zamašnjak za razvoj grada Zagreba. Za razvoj, to je ključno, a ovime se zapravo zadržava neki 'status quo', čak se i petrificiraju neki neuređeni odnosi, kao što su imovinsko-pravni, pitanje održavanja zgrada, pitanje upravitelja, 'developerskih' investicija i u stanogradnji i u poslovnim nekretninama koje su koda nas divlje, a ne sustavne kao u uređenim zapadnim demokracijama", pojasnio je Križić.

Popravci će značiti poboljšanje, ali...

Svjestan je da će i ovako uređena obnova donijeti poboljšanje, ali je skeptičan što se tiče budućnosti. "Svaki popravak koji će se dogoditi značit će poboljšanje u odnosu na ono što je bilo prije potresa. Izgledno je da bi štete, da se dogodi potres kakav je bio u ožujku, bile manje, ali se ne daje nikakav dodatni impuls da za 15 godina te zgrade ne prođu jednako kao i sada, možda čak i gore", zaključio je arhitekt Ivan Križić u razgovoru za Direktno.

^{Foto: Shematski prikaz razina obnove u odnosu na stvarnu razinu nosivosti zgrade}

Njegove riječi oslikava i grafika objavljena u Urgentnom programu potresne obnove koju su objavili Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatska komora inženjera građevinarstva. U grafici se slikovito vidi razlika između zahtijevane razine 4, koja podrazumijeva dizanje otpornosti na djelovanje potresa prema važećim propisima i normama, i stvarne otpornosti građevina na potres koja će Zakonom o obnovi biti obnovljena na različiti razinama ovisno o stupnju oštećenosti i javnom interesu za pojedinom građevinom.

Na dijelu manje oštećenih zgrada obnavljat će se do razine 1 koja uključuje popravak pokrova, zabata, parapeta, pregradnih zidova, dimnjaka, lokalno pojačanje krovne konstrukcije, dizala i slično. Za većinu stambenih zgrada predviđena je razina 2 koja uključuje popravak nosivih elemenata koji su oštećeni u potresu, a izvode se i određena poboljšanja konstrukcije građevine kao cjeline.

Veća razina obnove samo za spomenike i zgrade od javnog interesa

Teže oštećene stambene, poslovne i javne zgrade obnavljat će se do razine 3. Ona uključuje povećanje otpornosti konstrukcije zgrade na djelovanje potresa, no ne do razine koju zahtijevaju postojeći propisi i norme. To se odnosi na građevine u statusu graditeljske baštine (među kojima su katedrala, dio crkava i povijesnih građevina) te građevine s istaknuto nedovoljnom izvornom otpornosti na potres.

Posljednja je obnova do razine 4 koja udovoljava svim normama i propisima, a koja će se u obnovi primijeniti na objekte za koje je bitno da ostanu stabilne tijekom potresa kao što su bolnice, hitne službe, zgrade Sabora i Vlade i slično.