Antun Babić: Riječki prosvjedi su potvrdili razjedinjenost Hrvatske

''Da nisam bio u Rijeci u to vrijeme, teško bi mogao povjerovati da među hrvatskim braniteljima vlada tako golema razjedinjenost, a da su mnogi drugi tzv. hrvatski domoljubi, kako u Rijeci tako i diljem naše Domovine, organizirani u političkim strankama, udrugama i organizacijama, ljudi koji imaju jako malo toga zajedničkog s istinskim hrvatskim domoljubljem. Danas u Hrvatskoj imamo nekoliko stotina braniteljskih udruga i hrvatskih domoljubnih organizacija, na razini općina, gradova, županija i cijele Hrvatske. U normalnom svijetu i normalnim državama ratni veterani imaju jednu jaku središnju udrugu i samo nekoliko specifičnih ogranaka te udruge. To omogućava veliki lobistički utjecaj ratnih veterana u očuvanju njihovih stečenih prava i osigurava da će iza svake inicijative središnjeg tijela takvih udruga stati jako veliki broj ljudi da ih svaka vlada i cijelo društvo moraju uzeti za više nego ozbiljno. Nažalost, u Hrvatskoj nije tako. A znamo i zašto'', komentirao je Babić.

Istaknuo je kako i hrvatski branitelji, po broju, imaju možda najveću mogućnost utjecaja u hrvatskom društvu.

''Ne samo kad su u pitanju njihova opravdana prava, nego i u kriznim vremenima, u kakvim se Hrvatska danas nalazi. Nažalost, nedavni prosvjedi u Rijeci, ma koliko ih možemo u datim okolnostima ocijeniti vrlo uspješnim, jer su bili brojniji nego bilo kada u zadnjih puno godina, nisu bili toliko uspješni koliko su trebali i mogli biti upravo zbog teškog i neprihvatljivog stanja u kojem se nalaze hrvatski domoljubi u Rijeci. Treba odmah istaknuti kako se tu ne radi o propustu organizatora prosvjeda nego o vanjskim čimbenicima tj. neshvatljivom ponašanju brojnih braniteljskih udruga i drugih domoljubnih organizacija, kako u Rijeci tako i diljem Hrvatske'', kazao je Babić.

Kao sudionik prosvjeda u Rijeci Babić traži javan odgovor na pitanje:''Zašto su druge braniteljske udruge (tu izdvajam Stožer za obranu Vukovara i branitelje u Savskoj 66), domoljubne stranke i hrvatske nevladine udruge zapravo bojkotirale prosvjede riječkih dragovoljaca protiv crvenog  gradonačelnika Vojka Obersnela i njegovog štićenika Olivera Frljića?''

''Zar je moguće da su rađe spremni otrpjeti užasne političke provokacije i uvrede Olivera Frljiće nego dati potporu inicijativi UHDDR-a Rijeke? Meni je to neshvatljivo i neprihvatljivo. Možda u tome i leži sav jad i bijeda tj. neuspjeh hrvatske domoljubne politike u Hrvatskoj od 2000. godine do danas? Da je na zadnjem prosvjedu protiv Obersnelove despotske i antihrvatske politike u Rijeci bilo nekoliko tisuća prosvjednika-domoljuba, Obersnel, Komadina i Milanović sigurno ne bi mogli mirno spavati, kao što to sada rade, jer im to omogućava razjedinjenost i oportunizam tzv. hrvatskih domoljuba u svim strankama i udrugama'', zapitao se Babić.

Dodao je kako sve više uočava da je domoljublje kod nekih vodećih ljudi u strankama, udrugama i društvima samo fingiranje i gluma odnosno 'nastavak politike iz doba komunizma,'.

''Oportunizam i prevtrljivost u Hrvatskoj politici prešli su sve granice. Kad dođe vrijeme za dijeljenje stolica i plijena, onda se svi busaju u prsa kako su veliki Hrvati, koji su patili i bili šikanirani pod neokuminističkom vladom u Hrvatskoj. No, kad, s druge strane, trebaju podnijeti i najmanju žrtvu i učiniti najmanji napor (odustati od ispijanja piva i kave u kafićima gdje beskrajno raspravljaju o politici i nude «mudra» rješenja) da bi došli na prosvjed, onda se izgovaraju kako nisu imali vremena, jer su imali druge obaveze, kao što je ići na kupanje, itd. Ima li danas u Hrvatskoj veća obaveza od rušenja, demokratskim putem, sadašnje za Hrvatsku katastrofalne Vlade Zorana Milanovića i Vesne Pusić na državnoj razini i Vojka Obersnela na razini Grada Rijeke? Ja mislim da nema'', zaključio je Babić.