Ante Glavinić, pripadnik bojne Zrinski, poginuo je kad za mnoge rat nije ni počeo

Ante Glavinić rođen je 14. travnja 1951. godine u Virovitici kao stariji sin Milke rođ. Matošević i Bože Glavinića. Budući da se obitelj zbog očevog posla često selila, Ante je osnovnu školu pohađao prvo u Kutini, a potom u Sisku gdje je završio i srednju školu, tadašnji ŠUP. Godine  1970. Glavinići se sele u Postire na Braču, rodno mjesto Antinog oca gdje su bili starosjedioci. U Postirama, Ante kratko vrijeme radi u poljoprivrednoj zadruzi, a potom kao mornar na slovenskom brodu u tvrtki Splošna plovidba Piran.

Taj posao mu omogućava prigodu koju koristi u svibnju 1974. godine kada se prijavljuje u Legiju stranaca na ugovor od pet godina. U međuvremenu, 1982. godine ženi se Francuskinjom Vivien koja im 1984. godine rađa kćer Sandru, a potom 1987. godine i sina Daniela.

U Legiji stranaca odrađuje punih šesnaest godina, da bi početkom 1991. bio umirovljen kao dočasnik.

Ne dočekavši ni prvu mirovinu, Ante Glavinić vraća se u Hrvatsku kako bi se znanjem i iskustvom uključio u obranu domovine. Dana 5. svibnja 1991. godine postaje pripadnikom Specijalne postrojbe Ministarstva obrane, Bojne "Zrinski" u Kumrovcu.

Antini suborci opisat će ga kao samozatajnog, osobu koja nije puno govorila, ali je među njima svakako bio autoritet i provodio je najveći dio praktične obuke.

Tomislav Sabljo, prisjetit će se Antinih riječi u trenucima odmora. "Još da ovaj rat za Domovinu završi, vratit ću se na Brač, uzeti barku i otisnuti na pučinu pecati ribe."

15. lipnja 1991. pripadnici bojne "Zrinski" odlaze u Vukovar, gdje uz ostale zadaće i na farmi Opatovac provode intenzivnu obuku pripadnicima Zbora narodne garde, a potom se premještaju u centar Vukovara u VUPIK-ovu zgradu na obali Dunava da bi u suradnji s vukovarskim Kriznim štabom i policijom odrađivali različite akcije. 15. srpnja 1991. "Zrinski" dobivaju zapovijed da se vrate u matičnu bazu, ali Ante Glavinić se ubrzo ponovo vraća u Vukovar.

Nažalost, već 25. srpnja u akciji u prigradskom naselju Lužac, u kojoj su sudjelovali domaći branitelji koji su prvi pristigli na mjesto okršaja, a među kojima je bio i Ante, te ubrzo potom i pripadnici MUP-a, Ante Glavinić gine.

U knjizi "Sjene rata" objavljenoj 1993. godine, zbirci ratnih izvješća koje je napisao urednik, ali i novinar i ratni reporter Glasa Vladimir Vazdar, nalazi se i članak koji je Glas Slavonije objavio u petak, 26. srpnja 1991. pod naslovom:

"BORBA U NASELJU LUŽAC: U višesatnom okršaju snaga MUP-a s teroristima, poginule dvije, a ranjeno sedam osoba.

Na vukovarskom području u četvrtak je otvoreno novo žarište sukoba s teroristima koji su dospjeli u naselje Lužac i automatskim oružjem i eksplozivnim sredstvima napali pripadnike Ministarstva unutarnjih poslova.

Oko 16 sati u predjelu Vukovara zvanom 'Budžak' mještani su uočili grupu od desetak terorista koji su dobro naoružani i maskirani napredovali iz šume Đergaj koritom Vuke iz smjera Bršadina te pripucali na stanovnike koji su štitili taj dio grada. Odgovoreno im je istom mjerom, pa su se udaljili u predjel zvan Lužac gdje su se sukobili s pripadnicima MUP-a koji su im presjekli odstupnicu. Sukob s teroristima i nekim od ekstremnih stanovnika koji su im se priključili potrajao je sve do 21 sat. Prema saznanjima kojima raspolaže Policijska uprava iz Vukovara sadržanima u redovitom priopćenju za javnost, u sukobu je smrtno stradao Ante Glavinić, pripadnik MUP-a te mještanin Mijo Olaj. Ranjeno je šest pripadnika MUP-a i civilna osoba, a o drugim gubicima nema podataka jer je očevid u tijeku."

Dr. Juraj Njavro, voditelj ratnog saniteta u Vukovaru i glavni kirurg, u razgovoru s Markom Radićem, prisjetit će se Ante i akcije u kojoj je Ante poginuo: "U toj akciji je poginuo prvi Legija. Nadimak 'Legija' su dobivali pojedini hrvatski branitelji koji su bili u Legiji stranaca. Ovdje je poginuo prvi Legija, Ante Glavinić. Bio je rodom s Brača. Krasan jedan dečko, stvarno jako drag, dobar i hrabar mladić. Imao je neku posebnu, američku pušku, znam kako su dečki stalno gledali kako Ante ima dobru pušku. Uglavnom, to je bila jedna od vrlo važnih akcija, kojom je pripremljen teren za obranu grada".

Nakon Antine pogibije, njegovo tijelo prevezeno je u Split, na patologiju bolnice Firule, a potom ga je rano ujutro, 28. srpnja 1991. godine, preuzeo njegov brat Boris, te prenio na Brač, u Postire, gdje je uz vojne počasti pokopan u obiteljskoj grobnici.

Kada je kao dragovoljac, pripadnik legendarne bojne "Zrinski", poginuo braneći domovinu u Vukovaru, Ante Glavinić, sin, otac i brat imao je 40 godina.

Ante, nismo te zaboravili.