MILARDOVIĆ ZA DIREKTNO o energetici u Hrvatskoj i koliko se ona prepoznaje kao sigurnosni problem

Organizator skupa Anđelko Milardović je naglasio kako je forum smješten u okvir promišljanja "velikog preslagivanja svijeta na početku 21. stoljeća."

"U previranjima i sukobima stoje interesi vezani za energetiku, koja se pojavljuje kao bitan sadržaj i meta politike, geopolitike i geoekonomije. Hrana, voda i energetika bitne su sastavnice svake nacionalne državne strategije," istaknuo je profesor Milardović u uvodnom dijelu foruma.

Postavili smo mu nekoliko pitanje. Evo što nam je odgovorio! 

Gospodine Milardoviću ovo je drugi međunarodni energetski forum. S obzirom na goste i paneliste koji su s vama u posljednja dva dana bili ovdje, Forum ima tendenciju da ide naprijed. Planirate li već sljedeći?

"Prošle godine utemeljen je Međunarodni energetski forum. I ovaj je organiziran slično kao i prošlogodišnji, samo smo ove godine energetski spojili s bankarskim forumom. Tendencija je uspostavljanje tradicionalnog međunarodnog foruma iz područja energetike zato što energetika nije samo gospodarska kategorija već je i politička kategorija.

Energija danas služi kao sredstvo prikupljanja političke moći i sve ozbiljne zemlje u svojoj strategiji nacionalne sigurnosti uključuju i energetiku kao svoju sastavnicu. Mi živimo u globaliziranom svijetu s različitim modelima globalizacije, gdje se susreću, ali i sukobljavaju atlantski, neoeuroazijski i neoosmanski model globalizacije. Iz tih modela globalizacije na početku 21. stoljeća da se iščitati nova policentrična struktura svijeta. 

Mi moramo prihvatiti nove realnosti na tragu jedno potpuno nove paradigme. Ponovit ću ono što sam danas u uvodnom dijelu foruma rekao:

Mi moramo preživjeti u kadi Jadranskog mora prema iskustvu Dubrovačke Republike koja je živjela s dva onodobna modela globalizacije, venecijanskim i osmanskim. I na dugi rok Dubrovačka republika je opstala. Imala je svoju vanjsku politiku, unutarnju politiku, razvijenu diplomaciju, razvijenu trgovinu i još mnogo toga. 

Kad je riječ o vanjskoj politici, o energetskoj politici, ona mora biti definirana na tragu interesa. Interes je racionalna kategorija koja bi trebala biti oslobođena i vrijednosnog i afektivnog dijela. Kad postoji tako definirani interes mora se napisati strategija, poput jedne navigacijske mape, kako će se taj interes artikulirati preko vanjske politike i gospodarske te energetske politike". 

Ako Hrvatska, kako kažu ima više vanjskih politika, dvije ili tri kako već netko misli,  je li moguće da nam je i energetska politika takva?

Rekao bih da mi imamo parcijalnu energetsku politiku. Ona jest uključena u nacionalnu sigurnosnu strategiju, ali ne bih rekao da postoji jasna, nacionalna energetska politika. Mislim kako se radi energetska strategija i energetska politika, no to bi trebao biti strateški dokument koji s promjenom vlade ti dokumenti ne padaju u zaborav, pa onda sa svakom novom Vladom krećemo iznova revolucionarnim metodama. Ona bi trebala utemeljena na ideji kontinuiteta. 

Koliko se energetika spominje i prepoznaje u Hrvatskoj kao sigurnosni problem?

"Pa visoka politika je spominje. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja je prepoznala ovaj Međunarodni forum i poslala pismo potpore u kojem su ona i njezin ured jasno dijagnosticirali problem. Oni su ovaj naš događaj doveli u vezu s Inicijativom tri mora. I ta ideja je izgledala kao američka priča u kojoj se naša predsjednica pojavila skoro kao glasnogovornik s Poljacima. Ta ideja je na samom početku izazivala jako veliku skepsu. No, kako se priča razvijala ta skepsa se topila i danas se vidjelo kako to nije ni američka priča ni nekakva antiruska. Inicijativa danas ima tendenciju širenja i danas su se Inicijativi pridružili Rusija i Njemačka. Time se izbio taj antiruski adut iz priče. 

Sama ideja Inicijative tri mora ipak se naslanja na kaspijsku energetsku priču. Dakle vidljivo je kako visoka politika itekako razmišlja o energetici. O energetici ovisi i ekonomija i organizacija svakodnevnog života i ona se mora uzeti kao sadržaj rekao bih čak i medij s velikom dozom ozbiljnosti. To visoka politika pokušava artikulirati ali nije dovoljno samo pokušavati, već bi trebalo vrlo brzo doći do čvrstog dokumenta. No, da bi se to moglo dogoditi treba nam konsenzus oko definicije vanjske politike kako bi znali gdje i kamo idemo".