POLITIČKI DUOPOL?

ANALIZIRALI SMO Dvostranačje u Hrvatskoj snažnije je nego u ostalim usporedivim državama

Autor

Rafael Jurčević

Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) i Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP) već punih 20 godina vladaju Hrvatskom, izmjenjujući se na vlasti . Ovakav sustav dvostranačja nije nikakva nepoznanica u zapadnim demokracijama, ali predstavlja jedan od rijetkih izuzetaka kada se usporedi s bivšim socijalističkim državama Istočne Europe. 

22.02.2020. u 07:34
Ispiši članak

Posljednji predsjednički izbori su pokazali da je u Hrvatskoj i dalje dominantno dvostranačje, unatoč tome što su i jedna i druga stranka daleko od svojih povijesnih maksimuma. Više od polovice birača koji izlaze na izbore i dalje bira HDZ ili SDP.

Specifičnost hrvatskog stranačkog sustava je što traje 20 godina, od izbora 2000. godine. S druge strane, početkom 90-ih je HDZ bio znatno uvjerljiviji na izborima, a kao njegov glavni konkurent nametao se HSLS, dok je SDP prošao kroz faze od solidnog rezultata na prvim parlamentarnim izborima, kraha i ponovnog povratka krajem '90-ih.

Iako se određeno vrijeme činilo kako bi pojedine jake treće opcije u nekim trenucima mogle ugroziti dvostranačje u Hrvatskoj, može se zaključiti kako je dvostranačje znatno stabilnije nego treće opcije, koje svako malo nastaju i nestaju.

Ono što možda čini i specifičnost hrvatskog političkog sustava u odnosu na usporedive države Istočne i Srednje Europe je to što je HDZ vodeća demokršćanska stranka još od prvih samostalnih izbora, dok je u nekim drugim državama došlo do velikih promjena na desnici, a s druge strane vodeću socijaldemokratsku opciju u većini država predstavljaju nasljednici Saveza komunista. 

Usporedbom s drugim državama Istočne i Srednje Europe lako vidimo da je hrvatsko dvostranačje znatno stabilnije, jače i izdržljivije, a jedine države s kojima se možemo usporediti u potpunosti su Makedonija i Albanija. 

Češka

U Češkoj također postoje sličnosti s Hrvatskom, ali i jasne razlike. Tako su od '90-ih dominantne opcije konzervativna Građanska demokratska stranka bivšeg premijera i predsjednika Vaclava Klausa. Druga dominantna stranka je Češka socijaldemokratska stranka iz čijih je redova i današnji predsjednik Češke osebujni Miloš Zeman. Socijaldemokrati su doživjeli veliki potop na izborima 2017. godine pa su sada spali na to da podržavaju vladu Andreja Babiša. Babiševa politička opcija je, inače, prva razbila dvostranačje.

Među strankama koje su svih ovih godina bile faktor na političkoj sceni je i stranka KDU-ČS. Kršćanskodemokratska stranka koja je bila dio vladajućih lijevih i desnih koalicija i koju možemo usporediti s HSS-om u Hrvatskoj. Važan faktor je i Komunistička stranka Češke i Slovačke, koja na izborima redovito dobije više od 10 posto glasova.

Zanimljivost kod Čeha je što su čak u tri navrata vladu nakratko vodili izvanstranački premijeri.

Slovačka

Dominantni utjecaj u Slovačkoj '90-ih je imala Narodna stranka, pokret za demokratsku Slovačku moćnog premijera Vladimira Mečiara, koji su neki više opisivali kao autokratsku i populističku stranku nego klasičnu demokršćansku stranku. Njegov stil vladavine je stvorio dosta neprijatelja, pa je već krajem '90-ih došlo do Mečiarovog pada.

Velik utjecaj na desnici imali su Slovački demokršćani bivšeg premijera Mikulasa Dzurinde, koji su sredinom 2000-ih ipak pali u drugi plan.

Sredinom 2000-ih najsnažnija opcija postaje SMER Roberta Fica, koji je zapravo predstavljao reformsku struju unutar socijaldemokrata. Fico je bio poznat i po koaliranju s radikalnom desnicom, zbog čega je imao problema i sa Socijalističkom internacionalom.

Slovačka politička scena je trenutno još heterogenija nego u prošlosti, što su pokazali izbori za Europski parlament i predsjednički izbori 2019. godine, ali i predviđanja za parlamentarne izbore 2020. godine. Vodeća snaga je Progresivna Slovačka, kojoj je pripadala i nova slovačka predsjednica Zuzana Čaputova.  Iza progresivaca slijedi i SMER, ali i niz drugih liberalnih i demokršćanskih opcija. Posebnu snagu u zadnje vrijeme ima i krajnje desna Naša Slovačka Mariana Kotlebe

 

Poljska

Poljska politička scena je možda i najheterogenija i najraznovrsnija od '90-ih. Trenutno je najjača stranka demokršćanska Pravo i pravda, koja po mnogočemu sliči Orbanovom Fideszu. Pravo i pravdu su osnovali braća Kaczyński od desnog dijela Solidarnosti. Liberalniji dio Solidarnosti osnovao je Građansku platformu, čiji je najpoznatiji član bivši premijer Donald Tusk. Građanska platforma je član Europske pučke stranke, što znači da sebe definira kao demokršćanska stranka, doduše liberalnija nego Pravo i pravda. Zanimljivo je primijetiti kako je nekadašnja snažna ljevica spala na doslovno minornu poziciju u Poljskoj pa tako u Sejmu predstavljaju tek treći blok po snazi, daleko iza dvije dominantne opcije.

Slovenija

Slovenska politička scena se po mnogočemu ističe u bivšim komunističkim državama. Tako je '90-ih uglavnom vladala lijevo-liberalna koalicija na čelu sa socijalnim liberalom i bivšim komunistom Janezom Drnovšekom, dok je predsjednik bio također bivši komunist Milan Kučan. Moć Drnovšekove LDS pala je poslije 2004. godine, a poslije toga su državom vladali nakratko desni Janšin SDS, Pahorovi socijaldemokrati, a iza toga dolazi do fenomena stalnog nastajanja stranka na lijevoliberalnom centru koji vladaju državom, pa poslije izgube vlast. Tako su državu vodili i Alenka Bratušek iz Pozitivne Slovenije Zoran Janković, Stranka modernog centra Mire Cerara i nezavisna lista Marjana Šareca. Kritičari često optužuju bivšeg slovenskog predsjednika Milana Kučana da 'zakulisnim radnjama' stalno izbacuje nove političke opcije koje imaju za cilj spriječiti dolazak Janeza Janše na vlast.

Posebnost Slovenaca je i u tome što je Janšin SDS tek 2000-ih postao desna politička opcija, a prije toga su svoj izvor imali u socijaldemokraciji i što su '90-ih znali biti dio vladajuće Drnovšekove koalicije.

Mađarska

Desnicom je u Mađarskoj vladao Mađarski demokratski forum bivšeg premijera Joszefa Antalla, dok je već sredinom '90-ih prednost uzeo Fidesz Viktora Orbana. Fidesz je u početku bio liberalniji, ali se sredinom '90-ih 'prebacio' na desnicu i postao dominantna stranka na tom dijelu političkog spektra. Na ljevici konstantnu cijelo vrijeme ima Mađarska socijalistička stranka. Posebnost mađarskog političkog života je u snazi krajnje desnog Jobbika, koji je trenutno druga stranka po jačini. Mađarskom je također u dva navrata vladao nestranački premijer.

Rumunjska

Vodeće stranke u Rumunjskoj su Socijaldemokratska partija Rumunjske, koja je osnovana 2001. godine ujedinjavanjem raznih lijevih političkih opcija i Nacionalna liberalna stranka. Nacionalna liberalna stranka je kao i Socijaldemokratska partija nastala iz pokreta otpora prema komunističkom režimu, a početkom '90-ih se dogodio rascjep koji i danas definira rumunjsku političku scenu. Liberali su sve do 2014. godine pripadali europskim liberalnim organizacijama, a  poslije toga su ujedinjavanjem postali članovi Europske pučke stranke. 

Posebnost Rumunjske je možda i u najnestabilnijem sustavu u usporedivim državama. Politička scena sliči talijanskoj pa je tako velik dio vlada trajao samo desetak dana, što je praktički nemoguće u drugim državama. 

Bugarska

U Bugarskoj su također čak u šest navrata vladali nestranački premijeri. Na lijevom spektru su dominantni socijalisti, koji su naslijedili Komunističku stranku Bugarske, a na desnom spektru je bilo više izmjena. Dominantan je '90-ih bio Savez za Bugarsku, 2000-ih je primat preuzeo Nacionalni pokret za stabilnost i razvoj  pretendenta na krunu Simeon Saxe-Coburg-Gotha . Dok bi već 2010-ih  na desnici zavladao GERB Bojka Borisova. Borisov je inače bivši tjelohranitelj komunističkog lidera Todora Živkova, a proslavio se na i poziciji gradonačelnika glavnog grada.

Zapadni Balkan

Slična situacija kao u Hrvatskoj, postoji i u Sjevernoj Makedoniji. U Sjevernoj Makedoniji je tako od samostalnosti na vlasti česta izmjena desno orijentiranih VMRO-DPMNE i Socijaldemokrata, koji su također baštinici nekadašnjeg Saveza komunista Makedonije. Razlika je u tome što su socijaldemokrati vladali većinom '90-ih, ali specifičnost makedonskog političkog života je veliki politički utjecaj mnogobrojne albanske manjine. 

Situacija u Crnoj Gori i Srbiji je znatno specifičnija nego u ostatku Istočne Europe. Crnom Gorom vlada i danas garnitura koja je došla na vlast Miloševićevom "antibirokratskom revolucijom" potkraj '80-ih. Ta se garnitura podijelila na predsjedničkim izborima 1997. godine, a ta politička podjela i danas vlada. Na vlasti su Demokratska partija socijalista Mile Đukanovića koja uvjetno rečeno predstavlja lijevi centar, a vladaju s nacionalnim manjinama i pojedinim manjim crnogorskim strankama, a u oporbi su uglavnom socijalisti, razne srpske stranke i organizacije.

Srbijom su također '90-ih vladali socijalisti. Miloševićeva Socijalistička partija Srbije je suvereno vladala susjednom državom, a tek je 2001. godine 'Petim oktobrom' uvedena prava demokracija. Tada je došlo i do normalizacije političke scene, čak se i nazirao početak dvostranačja. Lijevu stranu političkog spektra je preuzela Demokratska stranka Zorana Đinđića, a desnu Demokratska stranke Srbije Vojislava Koštunice. Zanimljivost je da su te dvije stranke nastale od jedne iste stranke. No, u tom razdoblju veliku izvaninstitucionalnu snagu su predstavljali Radikali, a poznatom podjelom došlo je do formiranja Srpske napredne stranke, koja danas Srbijom vlada po uzoru na '90-e. SNS Aleksandra Vučića je preuzeo desno dio političkog spektra, ali se ljevica razbila na više opcija, što znači da klasičnog dvostranačja u toj državi ni dalje nema.

Posebna priča je politička situacija u Bosni i Hercegovini. HDZ vlada hrvatskom komponentnom još od rata, a jedinu ozbiljnu prijetnju je imao raspadom stranke na dva dijela. Srpsku stranu je uglavnom od rata predstavljao SDS, a lijevi dio političke scene SNSD Milorada Dodika. Dodik je zadnje desetljeće ipak preuzeo primat, a u nekim stvarima nije baš jasno tko predstavlja desnicu, a tko ljevicu u tom entitetu. Kod Bošnjaka je dominantna desna stranka SDA, a socijaldemokrati su u vrijeme Zlatka Lagumdžije vladali bošnjačkim dijelom države. Kao i u Republici Srpskoj, ponekad nije jasno tko predstavlja ljevicu, jer je kod Bošnjaka ljevica bila nesklonija pomirljivijoj politici prema drugim narodima. Prijetnju vladajućem monopolu SDA na desnici su jedno vrijeme pokušali prekinuti Haris Silajdžić i Fahrudin Radončić, koji su nekada bili članovi ili bliski suradnici vodstva SDA, no vlast stranke Alije Izetbegovića se pokazala znatno čvršćom.

Albanija, s druge strane, ima možda i najstabilnije dvostranačje od početka '90-ih. Padom komunizma državom vladaju Socijalistička partija Albanije i Demokratska stranka Albanije, a ozbiljnije prijetnje dvostranačju nije ni bilo. Kosovo je imalo znatno drugačiju situaciju od ostalih država, zbog rata i nepriznavanja samostalnosti, ali se na vlasti izmjenjuju stranke Hashima Thacija, Ramusha Haradinaja, Demokratska liga Kosova, a u zadnje vrijeme popularnost im je preuzelo Samoopredjeljenje Albina Kurtija.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.