Šator vs Riva

Analiza: Zašto su vladajući za prosvjed na Rivi, a nisu za onaj u Savskoj

Autor

Direktno.hr

06.12.2014. u 17:40
Ispiši članak

Izuzev zahtjeva za smjenom čelnih ljudi neke institucije - teško da postoje dva prosvjeda koji imaju manje dodirnih točaka i sličnosti - od onog stopostotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida koji u Savskoj 66 pred Ministarstvom branitelja već mjesec i pol traže smjenu ili ostavku resornog ministra, njegovog pomoćnika i zamjenice, i onog održanog nedavno na splitskoj Rivi gdje su navijači Hajduka tražili ostavku vodstva Hrvatskog nogometnog saveza. I teško da postoje dva prosvjeda kod kojih aktualna politika ima toliko različit odnos prema uzrocima koji su do njih doveli i zahtjevima koji su prosvjednici postavili.

Prosvjed ratnih invalida i branitelja od prvog se trenutka tumači kao nešto iza čega leže suspektni dnevno-politički i stranački motivi, znači kao prosvjed tek jednog manjeg dijela braniteljske populacije koja je navodno instrumentalizirana od HDZ-a kao glavne oporbe aktualnoj vlasti; zamjera mu se neartikuliranost ciljeva te implicira postojanje nekih drugih organizatora 'iz sjene'. Uz sve to, branitelja se nastoji prikazati kao pojedince koji su - obzirom na gospodarsku krizu - u povlaštenom položaju u odnosu na druge društvene skupine, dakle, kao grupu koja nema osjećaj solidarnost s ostatkom društva.

Takvu negativnu predodžbu o veteranima rata za nezavisnost - kakvu vjerojatno nema niti jedna druga država – podupiru i izjave predsjednika države i vlade.

Tako se predsjednik Josipović ne libi ustvrditi "da je nekima glavni motiv sudjelovanja u prosvjedu želja za rušenja Vlade ili Predsjednika", kao niti iznošenju 'dojma' da su stvarne vođe prosvjeda ljude koji nisu invalidi te čiji je ekonomski status "prilično daleko od toga da bi bili ugroženi". Očito slično misli  i predsjednik Vlade koji je ovaj maratonski prosvjed komentirao riječima "To je grupa ljudi koja politički prosvjeduje uz podršku HDZ-a. Ja moram ponoviti da se ne mogu sjetiti niti jednog ministra i njegovog pomoćnika kao što su Fred Matić i Glavašević, koji su s toliko ljubavi i vjere radili taj posao", da bi u svom televizijskom obraćanju naciji još jednom ponovio da je otvorene za dijalog, "ali ne na ulici, nego u institucijama države", kao i da ne pristaje na ultimativne zahtjeve za smjenu ministra i njegovih suradnika". Time je odaslao poruku koja ne govori o 'mjestu susreta', nego koja u prijevodu glasi: nemamo o čemu razgovarati, jer ono što tražite ne prihvaćam.

Naravno, treba li reći i da istu ocjenu iznosi i ministar Predrag Matić koji tvrdi: "Cijeli je ovaj prosvjed velika manipulacija, politizacija, pa se pitam zašto su branitelji upali u taj žrvanj, zašto su to dozvolili, zašto su opet pristali biti nečija 'pesnica' za ostvarenje političkih ciljeva. Znam da to vode neke druge glave, zna se odakle vjetar puše.".

Dakle, prosvjed branitelja koji je potaknut nevjerojatno bešćutnom tvrdnjom mladog pomoćnika ministra koji je u Vukovaru konstatirao kako je čudno da kod naših branitelja u tako masovnom broju slučajeva postoji PTSP-a, a da na drugoj strani toga gotovo da i nema - što je ne samo neznanstvena i medicinski proizvoljna teza, nego i duboko cinična i neodgovorna politička izjava, uvredljiva posebice jer dolazi od čovjeka kojem je zadaća skrb o hrvatskim braniteljima, a ne nekakav humanizma i solidarnosti prema protivničkoj strani – za aktualnu vlast jest događaj u kojem je jedino pravo pitanje tko tim prosvjedom upravlja. Odnosno, koliko on nagriza njihovu politički rejting mjesec-dva prije prvog kruga predsjedničkih izbora te godinu dana prije parlamentarnih.

Sve ostalo o čemu branitelji govore, makar ne uvijek najbolje artikulirano, jer predsjednici udruga nemaju iza sebe PR stručnjake, dakle o frustraciji zbog sustavnog omalovažavanje Domovinskog rata, što je vidljivo u svakom potezu ove Vlasti, od ignoriranja njihovih zahtjeva da sudjeluju pri izmjenama zakona koji se tiču njihovog statusa, preko neprekidnih pokušaja da se rat reinterpretira kao 'unutrašnji sukob' de facto kao građanski rat, do odnosa prema Vukovaru i zahtjevima branitelja da se uvede moratorij na postavljanje ćiriličnih ploča - za aktualnu je političku vlast 'buka s ulice' koju ona ne želi čuti.

Jer predsjednik i premijer, uz deklarativnu brigu za zdravlje prosvjednika, naprosto ne misle da bi minimum razbora u ovakvoj situaciji bila smjena ljudi na čelu ovog resora, čak i da su najbolje radili svoj posao.

I dok aktualna vlast demonstrira ovakvu svoju političku rigidnost prema zahtjevima braniteljske i stradalničke populacije, koju doživljava kao političke neprijatelje - dotle prema trosatnom prosvjedu navijača Hajduka na splitskoj Rivi nastupa krajnje benevolentno. Jer u tom prosvjedu, vidi priliku za preuzimanje onih dijelova sustava koji su ostali izvan njene kontrole. Naime, još u vrijeme bivšeg ministra znanosti, obrazovanja i sporta Željka Jovanovića, postalo je jasno da SDP-u nastoji ovladati ne samo medijskim i gospodarskim, nego i svim drugim strukturama koje vidi kao ekspozituru HDZ-a, a među koje ubraja i Hrvatski nogometni savez.

Da je upravo o tome riječ pokazuje i činjenica da je prosvjed Torcide iskorišten kako bi se medijski potencirala činjenica, koja jest točna, ali je istodobno čisti politički spin, a koja govori da od 17 članova Izvršnog odbora HNS-a čak njih 11 dolazi iz redova HDZ-a, što je na Iblerovom trgu očito interpretirano kao dokaz da je ova sportska organizacija instrumentalizirana od strane njihovih političkih oponenata. Naprosto, radi se o nakani aktualne vlasti da - nakon što je već ovladala sferom kulture, gotovo ukupnim mainstream medijskim prostorom, te NGO scenom tj. nevladininima organizacijama (izuzev braniteljskih udruga te onih poput Udruge u ime obitelji) - ovlada i sportom kao jednom od poluga političke kontrole i utjecaja.

Napokon, u tom je smislu krajnje znakovita i izjava predsjednika Josipovića koji je rekao: "Prvi sam govorio o Nogometnom savezu i rekao sam da je tamo mala mafija... Većina nas osjeća da u HNS-u stvari ne štimaju, ne upravlja se demokratski, ne upravlja se transparentno i nogomet je kao sport izgubio svoj smisao.".

Dakle, dok se u Savskoj vidi 'ulica', dotle ista politika tumači da se na splitskoj Rivi u salvama zvižduka i transparentima s porugama usmjerenim protiv Mamića i Šukera treba vidjeti demokracija; premda je jasno da u masi među okupljenim navijačima zasigurno ima i onih koji su par tjedana ranije na Milanskom San Siru izazvali huliganske nerede.

Naravno, svaka politička vlast ima puno pravo ukazivati na postojanje sprege nogometnih klubova i lokalne politike već i stoga jer se time "drži svijeća" i jednoj drugoj sprezi: onoj klubova i navijačkih udruga/grupa koje su, što je 'javna tajna', i inkubator subkulture huliganizma.

No, istodobno, u današnjoj vlasti neće se naći političar koji će pod istu lupu staviti i spregu politike s građanskim udrugama ljevičarske provenijencije, a u čijem se okrilju kriju grupe očito sklone obračunu s neistomišljenicima, ne samo kroz govor mržnje nego i političko nasilje, koje je tek drugačiji oblik 'huliganizma'. Bilo da se radi o plakatu s političkom porukom "Ruka na srcu – govno u glavi" kojim je Građanska akcija priredila doček braniteljima pristiglim u Zagreb na prosvjed protiv ćirilice, bilo fizičkom napadu na aktiviste udruge U ime obitelji, ili pak brutalnom nasrtaju na 77-godišnju katoličku aktivisticu Ružicu Ćavar. Tada, odjednom nastupa politička šutnja, i to se uglavnom tumači kao izdvojene i marginalne ekscese, od kojih politika 'pilatovski' pere ruke.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.