SUDJELUJTE U NAŠOJ ANKETI

Analitičari složni kako su Borzan i Picula zvijezde među europarlamentarcima ljevice, ali i novi problem za Bernardića

Autor

Daniela Dujmović Ojvan

Hrvatska će na izborima u svibnju birati 12 zastupnika koji će nas predstavljati u Europskom parlamentu. Naime, zbog Brexita smo dobili jednog zastupnika više. U prošlom članku naši su sugovornici analizirali koliko su uspješni i prepoznatljivi u svom radu bili hrvatski europarlamentarci s liste bivše Domoljubne koalicije, a u ovom ćemo pokušati ocijeniti učinak hrvatskih predstavnika u Europarlamentu iz stranaka tzv. lijevog spektra, a čine ih kandidati SDP-a i partnera iz bivše Kukuriku koalicije i OraH-a.

03.02.2019. u 18:46
Ispiši članak

Hrvatsku, odnosno njezine građane u Europskom parlamentu iz stranaka ljevice od europskih izbora 2014. godine zastupaju Biljana Borzan i Tonino Picula iz SDP-a. U EU parlamentu pripadaju političkoj grupaciji 'Progresivni savez socijalista i demokrata'. Ivan Jakovčić iz IDS-a i Jozo Radoš koji je u EU parlament ušao kao član HNS-a te nakon njihove koalicije s HDZ-om još jednom promijenio 'dres' te je sad član Glasa Anke Mrak-Taritaš, u Parlamentu sjede u redovima 'Saveza liberala i demokrata za Europu', dok je bivši 'orahovac', a sada nezavisni Davor Škrlec u grupaciji 'Zeleni/Europski slobodni savez'.

Zanima nas i Vaše mišljenje. Stoga odvojite trenutak i putem naše ankete ocijenite rad hrvatskih političara koji su s liste SDP-a i partnera, odnosno iz stranaka ljevice ušli u Europski parlament. 

Ako pribrojimo članove s liste bivše Domoljubne koalicije; HDZ-ovu Ivanu Maletić, Dubravku Šuicu, Ivicu Tolića i Željanu Zovko te nezavisnu Marijanu Petir i predsjednicu Hrvatske konzervativne stranke Ružu Tomašić, Hrvate posljednjih pet godina u zakonodavnom tijelu EU-a predstavlja 11 zastupnika.

Raos: Pretendiraju na Bernardićevo mjesto

Docent s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu dr. sc. Višeslav Raos napomenuo je za portal Direktno kako se načelno u Europski parlament šalju; ili mladi političari u usponu da se malo 'kale' ili ljudi koji su na zalazu karijere. "Kod nas je specifična situacija jer u Europarlamentu sjede neki ljudi koji su nešto značili u stranci i koji vjerojatno pretendiraju biti važni u njoj i u budućnosti”, govori taj politički analitičar.

"Dugoročno se zna dogoditi da se u Europarlamentu formiraju paralelne stranačke elite, no iako je to češće kod većih zemalja, dogodilo se i kod nas. S obzirom na aktualnu krizu u SDP-u upravo se kroz EU parlament profilirala Biljana Borzan i neslužbeno se može čuti kako pretendira na mjesto Davora Bernardića. To je sve još na razini spekulacija, ali nije nemoguće”, smatra Raos te podsjeća kako je Tonino Picula svojevremeno pokušavao doći na vrh SDP-a, a nije isključeno da to i dalje pokušava.

"Predsjednici stranaka imaju presudan utjecaj prilikom sastavljanja lista za EU parlament i bez obzira kakvim su se pokazali sadašnji europarlamentarci, pitanje je hoće li im to honorirati aktualno vodstvo stranke jer su i kod HDZ-a i kod SDP-a oni naslijeđeni od bivših predsjednika stranke”, navodi naš prvi sugovornik koji smatra kako će kroz liste kandidata za euroizbore u svibnju i Plenković i Bernardić reflektirati svoju viziju stranke.

Komentirajući lijevi blok, Raos navodi kako je u EU parlamentu postojala prilično prirodna suradnja Ivana Jakovčića i Joze Radoša koji su zajednički postavljali zastupnička pitanja, tim više što oboje sjede u redovima europskih liberala i demokrata. No isto tako, u Hrvatskoj se stvaraju koalicije mimo europskih stranaka, pa je tako Krešo Beljak čiji je HSS i dalje član Europske pučke stranke te bi bilo logično da ide na europske izbore zajedno s HDZ-om, završio u tzv. Amsterdamskoj koaliciji.

Dobro se snašli u Bruxellesu

Raos smatra kako su se europarlamentarci i s lijevog i s desnog spektra, barem većina njih, prilično dobro snašla u Strasbourgu i Bruxellesu. "Shvatili su logiku Europskog parlamenta te su surađivali i zajedno istupali oko nekih pitanja bez obzira na stranačke i ideološke razlike”, napominje. U tom kontekstu može se spomenuti i pismo koje su uputili visokim dužnosnicima EU-a zbog izbornog procesa u BiH.

Raos ističe da se često zaboravlja kako europarlamentarci ne zastupaju države iz kojih dolaze nego građane. "Oni bi trebali zastupati sve europske građane i baviti se ponajprije europskim temama, a onda zastupati specifične interese građana države iz koje dolaze”, pojašnjava.

"U mojoj analizi o tematskoj podijeljenosti njihovih zastupničkih pitanja u Europarlamentu vidljivo je da su na početku mandata i lijevi i desni više inzistirali na nacionalnim pitanjima. No kasnije su se počeli baviti temama koje pokrivaju svojim članstvom u pojedinim odborima i koje tijekom mandata prevladavaju”, otkriva Raos.

Europske institucije koristili za oporbeni rad

Upozorava i da se aktivnost nekih hrvatskih zastupnika u Parlamentu često zapravo koristila za oporbeni rad, odnosno kritiziranje aktualne vlasti. To je, napominje, posebice bilo uočljivo za Ivana Jakovčića koji je često postavljao pitanja Europskoj komisiji kako bi dobivao informacije koje je kasnije koristio za kritiku vlasti.

"Često su ta pitanja bila čisto tehničke naravi, odnosno tražio je da mu se dostave određeni podaci. Stoga je to korištenje europskih institucija za oporbeni rad vrlo zanimljiva dimenzija kod naših europarlamentaraca”, otkriva Raos.

Među lijevima se najviše ističu Biljana Borzan koja se koncentrirala na teme u kojima je lakše 'zasjati' kao što su prava i zaštita potrošača, smatra Raos. Tu je naravno i Tonino Picula koji kao da je posustao ako se prati njegova aktivnost u zastupničkim pitanjima, a i nalazi se u odborima kao što je vanjskopolitički odbor u kojem se teško nametnuti ako ste iz male zemlje, pojašnjava.

U pogledu Davora Škrleca, Raos smatra da je on u nezahvalnoj poziciji jer nakon što je istupio iz OraH-a nema političku stranku iza sebe, u grupaciji je 'Zelenih' te mu je i sužen spektar tema koje prati.

Važno je naglasiti, upozorava naš sugovornik, da njihovo članstvo u nekom odboru Europarlamenta nije njihov osobni izbor nego se raspodjeljuje među europskim strankama u parlamentu, pa se onda unutar pojedine političke grupacije dijeli tko će sjediti u kojem odboru.

Kvalitetniji rad nego u Hrvatskom saboru

"Europski izbori se uvijek koriste i da reflektiraju nacionalnu situaciju, tako da će izlaznost među mlađim biračima koji podupiru Živi zid sigurno biti veća jer će biti zainteresirani da se netko od njihovih pošalje u Europski parlament”, uvjeren je taj politički analitičar koji smatra da bi na europskim izborima stranke trebale samostalno izaći na izbore jer bi to bila čišća slika za birače.

Zaključno, smatra kako je ukupno tih 11 hrvatskih europarlamentaraca pokazalo kvalitetniji rad nego što imamo priliku vidjeti u Hrvatskom saboru. Pri tom treba naglasiti i kako imaju puno bolje resurse za rad od saborskih zastupnika. "Imaju ne samo velike plaće nego su im financirani i asistenti i tajnici te uredi i u Hrvatskoj i u Bruxellesu za razliku od 'domaćih' zastupnika s onim njihovim bijednim sobicama u Saboru. Stoga bi dugoročno trebalo otvoriti i to pitanje, jer ako želite ozbiljan rad onda ljudima treba osigurati i bolje uvjete”, poručuje na kraju Raos.

Malo se bavili gospodarstvom

Natko Vlahović, akreditiran kao profesionalni lobist u Europskom parlamentu već 13 godina, od 2005.  godine, navodi kako su se naši europarlamentarci vrlo mali bavili gospodarstvom, nemaju ni takve reference, a niti sjede u takvim odborima. Uglavnom su koncentrirani na vanjskopolitička pitanja i tzv. zapadni Balkan i sl., s izuzetkom Biljane Borzan koja je malo zakoračila u korporativni svijet baveći se pitanjima potrošača i dvostrukih standarda u proizvodima. 

S obzirom na to da se kao lobist ponajprije bavi korporativnim temama, gospodarstvom, energetikom i sl., Vlahović nije puno surađivao s našim europarlamentarcima, no poznavajući rad i funkcioniranje briselske 'mašinerije', smatra kako njihov posao nije nimalo lagan.

"Svaki zastupnik mora stvoriti svoj prostor i svoje teme, jer kad dođete među 750 zastupnika EU parlamenta i podijele vas po tim odborima koji uvelike determiniraju vaše aktivnosti, počinje mukotrpan i zahtjevan rad”, navodi Vlahović te ističe da se u Europarlamentu uistinu treba raditi za razliku od našeg Sabora gdje zastupnici uopće ne dolaze na sjednice.

"Kada radite u europskim institucijama onda se u uredima boravi i do deset sati navečer ako se želi napraviti nešto, treba se lobirati, povezati s raznim grupacijama i inicijativama i to je ozbiljan rad”, opisuje naš drugi sugovornik.

Od eurozastupnika iz lijevog spektra izdvaja Biljanu Borzan jer je prepoznala atraktivne teme, znala si stvoriti prostor i uz to imala dobar 'PR' putem kojeg je sve to uspješno prezentirala javnosti. Piculu smatra kvalitetnom osobom koja je dosta napravila, iako je njegov utjecaj ograničen u sferi vanjskopolitičkih odnosa. S desnog spektra ističe Dubravku Šuicu kao vodeću europrlamentarku EPP-a koja je puno radila na konkretnim temama; od borbe protiv raka, regionalnog razvoja i pozicije Hrvata u BiH, i Ivanu Maletić koja je bila angažirana na regionalnom razvoju, edukaciji o EU fondovima i ekonomsko-financijskim pitanjima. 

Vlahović: Sve se može kad se hoće

Na pitanje koliko europarlamentarci uopće mogu učiniti s obzirom na to da dolaze iz male Hrvatske, Vlahović je za portal Direktno ustvrdio da se uvijek može kad se hoće. "Treba imati na umu da naši europarlamentarci nisu došli s nekim predznanjima o tome kako funkcioniraju europske institucije, a nisu ni mogli kada to rade prvi put u životu, a za početak treba shvatiti tko je na kojem katu”, slikovit je naš sugovornik, podsjećajući da se ipak radi o prvoj skupini hrvatskih europarlamentaraca.

Ponavlja kako angažman europarlamentarca zahtijeva velik angažman i učenje, ali i organizaciju rada i tima jer imaju više ureda i savjetnika zbog čega je potrebno svladati i menadžment. "Ne može ih se ocjenjivati samo prema tome koliko je tko bio u medijima ili koliko je bio vidljiv u javnosti. Možda je netko od njih i u tišini odradio kvalitetne stvari”, navodi.

"Pretpostavljam da će ih barem polovica ili barem trećina biti ponovno izabrana za Europarlament i oni će svakako biti u prednosti pred novopridošlicama. Ovisi i o tome u koje će se odbore uključiti jer je najveće lobiranje zapravo oko ulaska u pravi odbor. Naime, zastupnici ne mogu sami odrediti u koje odbore žele već se za to lobira i svaka politička grupacija popunjava svoje kvote.  U odborima za industriju i energetiku nema niti jednog našeg europarlamentarca. Očito za to nisu imali ni interesa”, smatra Vlahović.

Ističe kako bi sljedeća grupa hrvatskih europarlamentaraca, njih 12, koliko će ih se birati na europskim izborima u svibnju, svakako trebala imati u fokusu i gospodarska pitanja te zakonodavno lobiranje za hrvatske gospodarske interese u Bruxellesu, što na žalost, do sada nije bio slučaj.   

Caratan: Nezahvalna procjena 

Politolog i profesor na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld u Zagrebu prof. dr. Branko Caratan navodi kako je nezahvalno procjenjivati domete naših eurozastupnika, jer hrvatski mediji ne prate aktivno rad europskih institucija.

Profesor bi od hrvatskih eurozastupnika iz lijeve opcije izdvojio Biljanu Borzan i Tonina Piculu, a iz bivše Domoljubne koalicije Davora Ivu Stiera. Njegova opća primjedba oko kampanje za euroizbore je ta što se uopće neće raspravljati o europskim nego o domaćim temama jer je većini ljudi Europski parlament krajnje nepoznata tema.

"Kada sam bio hrvatski veleposlanik u Švedskoj pitao samo članove euroskeptičnih švedskih stranaka kao što su iz stranke Zelenih o radu EU-a i odgovor je bio jedinstven, a to je da rad europskih institucija nije transparentan i da se europska birokracija ponaša samodostatno kao da postoje sami rade sebe”, prepričava prof. Caratan te za portal Direktno ističe kako je istovremeno EU pokazala da nema definiranu vanjsku politiku, što je najočitije bilo vidljivo u migrantskoj krizi.

"Bojim se da su građani koji aktivno ne prate politička zbivanja sasvim neinformirani o radu EU-a, a kod nas je to posebice izraženo u niskoj izlaznosti na europskim izborima”, podsjeća profesor te ističe kako građani uopće nisu svjesni činjenice u kojoj mjeri naša ekonomija i cijelo naše društvo ovise o briselskim odlukama.

Kriza vidljiva i prilikom sastavljanja liste

Očekivano, svi naši sugovornici,  i formalni i neformalni, redom su izdvajali SDP-ovu Biljanu Borzan i Tonina Piculu kao najkvalitetnije i najuspješnije hrvatske europarlamentarce iz redova lijevih stranaka. Tonino Picula kao bivši SDP-ov ministar vanjskih poslova zasigurno je imao najviše predznanja o funkcioniranju europskih institucija, dok se Borzan uspjela iznimno dobro profilirati kao europarlamentarka te je čak u 2017. godini osvojila tzv. EU Oscara u kategoriji za ženska prava i ravnopravnost spolova. 

Htio, ne htio, aktualni čelnik Davor Bernardić morao ih je staviti na listu kandidata jer je Borzan nominiralo čak 17 županijskih organizacija SDP-a, a u stopu je slijedi Picula s 14 nominacija. Dakle, SDP je svoju listu kandidata objavio za razliku od HDZ-a, iako još nisu definirali redoslijed kandidata na njoj. Poput stranke na vlasti i oni će na euroizbore samostalno.

Dobro je podsjetiti da je Borzan jedna od potpisnica pisma kojim se tražilo odstupanje Davora Bernardića, a kriza u toj stranci je vidljiva i prilikom sastavljanja liste za europske izbore. Dok su jedni, na čelu s potpredsjednikom stranke Zlatkom Komadinom inzistirali da Bernardić bude nositelj liste, on je to kategorički otklonio obrazlažući  kako je  'korisniji kao predsjednik stranke nego kao kandidat na listi'. Ne znamo bi li se svi iz SDP-a s time složili.  

Povratno, Bernardić je tražio da Komadina bude na toj listi, što je spomenuti također kategorički odbio. Jedno je gotovo sigurno, ako SDP osvoji dva mandata kao na izborima 2014. godine, Piculi i Borzan je osiguran povratak u Europarlament, ukoliko se u međuvremenu netko od njih ne predomisli i na krilima europarlamentarne popularnosti , a 'radi dobrobiti stranke', ne odluči preuzeti kormilo SDP-a, kako se sve više neslužbeno kalkulira. Ni jednome ni drugome takve ambicije nisu strane. 

'Mačak sa stotinu života'

Davora Škrleca gotovo sigurno više nećemo gledati u EU parlamentu. Od većine naših sugovornika dobio je prolaznu ocjenu za svoj rad, no otkad se razišao sa strankom ORaH te djeluje kao nezavisni zastupnik teško da će se bez stranačke potpore i infrastrukture ponovno dokopati Bruxellesa i Strasbourga. 

Za Jozu Radoša nismo čuli puno lijepih riječi glede angažmana i doprinosa kao hrvatskog europarlamentarca, iako se ne može reći da je bio neaktivan. Statistike mu idu u prilog, a često je surađivao i s IDS-ovim Ivanom Jakovčićem s kojim je u istoj europskoj stranci liberala i demokrata.  Riječ je o političaru koji je mijenjao stranke kao neki drugi 'čarape', a trenutno je u Glasu Anke Mrak-Taritaš.  Iz stranke su već najavili kako će uz Mrak-Taritaš i Dijanu Topčić Rosenberg biti na listi stranke za Europski parlament.  

Posebna priča je IDS-ov Ivan Jakovčić. On je 'mačak sa stotinu života' kada je riječ o aferama kojima je bogata njegova politička karijera. Zadnja bi ga mogla doći angažmana u Europarlamentu u smislu ponovnog kandidiranja na listi Amsterdamske koalicije u kojoj je i njegov IDS. 

Naime, nakon što se saznalo da je Jakovčić uredno primao bogatu naknadu kao član Nadzornog odbora Arafaka, tvrtke u vlasništvu Danka Končara, milijardera  s 'ruskim vezama', koji je neko vrijeme spominjan i kao novi, stari navodni spasitelj brodogradilišta Uljanik te istovremeno sjedio u Europarlamentu, Jakovčić je bio prisiljen javno objaviti kako se neće kandidirati  na idućim europskim izborima da ne bi bio teret svojoj stranci.  Pri tom je ustvrdio da su optužbe na njegov račun besmislene.

Niski uskostranački interesi

Iako je tijekom mandata bio visoko na listi aktivnih europarlamentaraca čime se očekivano konstantno hvalio, često se ta njegova aktivnost svodila, kako je u članku upozorio politički analitičar Višeslav Raos, na puko prikupljanje informacija radi oporbene aktivnosti, odnosno kritiziranja aktualne vlasti. Naravno, to nije ništa protuzakonito niti zabranjeno, i vjerojatno nije jedini koji je to radio, ali to otkriva kako mu u toj 'hiperaktivnosti' na prvom mjestu nisu bili nacionalni ili još bolje, regionalni interesi 'njegove' Istre ili potrebe hrvatskih građana nego niski uskostranački interesi. Ponavljamo, nije jedini, ali kod njega je to bilo najočitije. 

Zanima nas i Vaše mišljenje. Stoga odvojite trenutak i putem naše ankete ocijenite rad hrvatskih političara koji su s liste SDP-a i partnera, odnosno iz stranaka ljevice ušli u Europski parlament. 

U idućem članku analizirat ćemo rezultate vašeg glasovanja iz ankete u kojoj ste ocjenjivali rad europarlamentaraca iz bivše Domoljubne koalicije kao i iz ankete o eurparlamentarcima iz bivše Kukuriku koalicije i ORaH-a.   

 

 

 

 

Glasova: 497

Glasovanje je završeno

Biljana Borzan

22%

Tonino Picula

17%

Ivan Jakovčić

0%

Jozo Radoš

0%

Davor Škrlec

2%

Nitko

59%

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.