Aleksić o presudi koja je uzdrmala bankarski svijet: Ako bi netko i išao u takvu tužbu mora biti spreman na...

"Radi se o tome da su kredite s bilo kojom valutnom klauzulom, ali i kunske kredite, banke do 2013. godine ugovarale s nepoštenom kamatnom stopom i to promjenjivom, a ona bi se mijenjala odlukom banke. Takva ugovorna odredba po zakonu o obveznim odnosima neodrediva je činidba i zbog toga je ništetna. Prema zakonu o obveznim odnosima, kad je ništetna činidba, ništetan je i ugovor. Međutim do sada nismo imali sudsku praksu prema kojoj bi se na temelju ništetne kamatne stope utvrđivala ništetnost ugovora. Točnije, nemamo niti jednu takvu pravomoćnu presudu", kazao je Aleksić.

Navodi kako je shvaćanje Vrhovnog suda za sada takvo da u slučaju kada je ništetna kamatna stopa, potrošač ima pravo na razliku između naplaćene kamate i kamate kakva je trebala biti  po početnom otplatnom planu i dodaje: "Prema tome, ova presuda je prvostupanjska i mi ne možemo znati kako će to na kraju završiti iako postoje presude suda EU-a u kojima se kaže ukoliko je nekakva ugovorna odredba ništetna onda se cijela ugovorna odredba mora maknuti iz ugovora što znači da bi se takav ugovor morao otplatiti samo u dijelu glavnice. Kad se sve to skupa stavi na stol imamo jednu za sada nepoznatu pravnu situaciju u Hrvatskoj koja se za sada tumači tako da građani i poduzeća imaju pravo na razliku naplaćene kamate i kamate po početnom otplatnom planu".

Tek ćemo vidjeti hoće li se praksa u budućnosti promijeniti kao i to hoće li ljudi krenuti u masovne tužbe nakon ove presude.

Ako bi netko i išao u takvu tužbu onda bi svakako morao biti spreman da u slučaju ako tu deklaraciju izgubi mora platiti trošak odvjetnika jer je pola presude izgubio. To je nesigurno, moguće je teoretski, ali nacionalni sud je taj koji tumači pravo i koji će na kraju reći jesu li ili nisu ništetni ugovori s ništetnim kamatama.

Svatko tko ima CHF ugovor može tužiti za ništetnost ugovora deklaratorno i to nije veliki rizik, a ništetnost ugovora s valutnom klauzulom u "švicarcima" će biti uskoro riješena na Vrhovnom sudu i ta stvar će biti potpuno jasna. Dakle, ukoliko, Vrhovni sud utvrdi da su ništetni ugovori s valutnom klauzulom u "švicarcima" to otvara i front za ništetnost euro i kunskih kredita zbog ništetnih kamata, govori.

Napominje i kako ukoliko netko želi tužiti za ništetnost ugovora s valutnom klauzulom euro da bi mu bilo pametno pričekati odluku Vrhovnog suda o "švicarcima". Ukoliko ti ugovori budu ništetni onda se može kalkulirati s ništetnošću ugovora u eurima ili kunama.

Podsjetimo, sud je stao na stranu tužitelja, korisnika kredita B. Š. koji je 2004. u Zagrebačkoj banci podigao nenamjenski kredit u kunskoj protuvrijednosti 15.200 eura na rok od sedam godina s kamatnom stopom od 9,5 posto godišnje.

Ona je od 1. listopada 2007. do 1. srpnja 2009. povećana na 9,6 posto, odnosno 10,65 posto. Prema ovoj presudi taj ugovor pada u vodu zbog odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

Ako banka jednostrano određuje obveze dužnika koji nema pravo glasa o promjenama niti na njih može utjecati, takav je ugovor nepošten i ne vrijedi, presuđeno je.

Sud nije prihvatio argumente odvjetnika Zagrebačke banke koji su poricali ništavnost promjenjive kamate i tvrdili da se presuda iz kolektivnog spora ne primjenjuju na kredite s valutnom klauzulom u eurima.

Nije sporno da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Trgovačkom suda, koju je potvrdio i Visoki trgovački sud, ustanovljeno da je Zagrebačka banka od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, piše sudac Marijan Glavaš koji je procijenio da takve odluke obvezuju i njega.

U potrošačkim ugovorima o kreditima koristila je nepoštenu ugovornu odredbu o redovnoj kamati koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s njezinom jednostranom odlukom. A potrošač-dužnik nije imao priliku ni šansu pregovarati o promjeni kamata.

Prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača ugovor se smatra nepoštenim ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača.