Aktivisti protiv struke: Umjesto da promovira izgradnju novog reaktora, Slovenija bi trebala obratiti pozornost na sva otvorena pitanja u vezi s postojećom nuklearkom

Podsjetimo, nakon što se dvije strane, hrvatska i slovenska, suvlasnice u Nuklearnoj elektrani Krško, nisu uspjele dogovoriti oko zajedničkog zbrinjavanja radioaktivnog otpada koji je nastao radom nuklearke, svaka strana je prionula rješavanju ovog vrućeg pitanja na svoj način.

Hrvatska tako planira graditi skladište otpada na Čerkezovcu, u bivšoj vojarni, a Slovenija će graditi odlagalište otpada u Vrbini, uz rijeku Savu, što ekološke organizacije i aktivisti vide problematičnim.

Vidan: Takvo rješenje ne postoji u svijetu

"Temeljni kriterij lociranja takvih objekata je naći nekakve stabilne geološke slojeve što je moguće dalje od vodotokova i vodonosnika kako bi se spriječilo prodiranje radioaktivnosti u vodotokove. U Sloveniji su se dosjetili, kako se ne bi gnjavili traženjem nove lokacije, da ukopaju odlagalište u vodonosnik rijeke Save. Oni kažu da je to ispod vodonosnika rijeke Save što smatram vrlo problematičnom izjavom. Da je to na dubini od 100 ili 500 metara, onda bi to bilo ispod vodonosnika.

Takvo rješenje ne postoji koliko ja znam u svijetu i nevjerojatno je da se slovenska strana dosjetila takvog jednog eksperimenta. Tužno je da se taj eksperiment radi 10-tak kilometara uzvodno od  hrvatske granice na Savi. Bilo bi puno uvjerljivije da takav eksperiment rade uzvodno od Ljubljane", kaže Vidan.

Naime, u Vrbini u općini Krško, planira se izgradnja odlagališta za zbrinjavanje nisko i srednje radioaktivnog otpada (NSRAO) što uključuje polovicu otpada nastalog tijekom rada NE Krško, polovicu otpada koji će nastati kasnije tijekom razgradnje NE Krško, kao i sav radioaktivni otpad koji nastaje u Sloveniji u medicini, istraživanju i industriji.

Planirano odlagalište nije namijenjeno za odlaganje istrošenog goriva i radioaktivnog otpada visoke razine, poručili su iz ARAO-a, specijalizirane stručne slovenske organizacije iz područja gospodarenja radioaktivnim otpadom.

Kažu da su još 2004. započele aktivnosti vezane uz lokaciju odlagališta i izradu prostornog plana, a 2009. godine donesena je uredba o državnom prostornom planu za odlagalište radioaktivnog otpada niske i srednje razine na lokaciji Vrbina u općini Krško.

'Utjecaj na okoliš zanemariv'

"Nakon usvajanja prostornog plana, pristupilo se daljnjem planiranju odlagališta, provedeno je optimiziranje projekta, detaljnije istraživanje lokacije i studije te je završena priprema dokumentacije za dobivanje suglasnosti za zaštitu okoliša", opisuje proceduru Ana Bavčar iz korporativnih komunikacija tvrtke ARAO.

I u vrijeme izrade projekta, i nakon dovršetka određenih istraživanja, na javnom izlaganju široj javnosti predstavljeno je odlagalište radioaktivnog otpada.

Trenutno skladište nisko i srednje radioaktivnog otpada u Ljubljani (Foto: ARAO)

"Prezentacija je uključivala rezultate terenskog istraživanja, prezentaciju projektne dokumentacije, sigurnosne analize, izvješće o utjecaju na okoliš i druge relevantne dokumente", kaže Bavčar na naš upit koliko su tijekom projekta bili transparentni prema javnosti oko svih informacija u svezi izgradnje .

"U svim fazama planiranja odlagališta provedeno je nekoliko vrlo detaljnih terenskih istraživanja kao polazište za potrebne parametre za izradu sigurnosnih analiza. Spomenute analize uključivale su ispitivanje različitih mogućih događaja i scenarija koji se mogu dogoditi na odlagalištu, a dana je i procjena utjecaja takvog objekta na ljude i okoliš. Sve sigurnosne analize pokazale su da je utjecaj zanemariv i manji od dopuštenog za takve vrste objekata", kazala je Bavčar.

Navela je da su već u najranijim fazama projekta, javnost i ekološke organizacije također bile uključene u aktivnosti.

"Organizirana su lokalna partnerstva čija je glavna svrha bila informirati javnost o projektu i njegovu sudjelovanju u projektu. U procesu postavljanja i planiranja projekta nije bilo prosvjeda, ali smo organizirali veliki broj prezentacija projekata, razgovora i odgovorili na mnoga pitanja i dileme".

Probni rad slovenskog odlagališta planiran za 2023.

Trenutne aktivnosti u okviru projekta odlagališta u Vrbini, uspješno se odvijaju, kažu u ARAO-u. Početkom godine započeli su postupak javne nabave za izbor izvođača građevinskih radova, a potpisivanje ugovora s građevinskim izvođačem planirana je krajem godine.

Očekuje se da će građevinska dozvola biti ishođena u sljedećim mjesecima nakon čega se kreće u gradnju samog odlagališta. Početak probnog rada odlagališta je planiran za 2023. godinu.

Animacija izgleda budućeg odlagališta nisko i srednje radioaktivnog otpada čija ograda će od nuklearke biti udaljena 650 metara (Foto: ARAO)

"Koncept odlaganja i lokacije prepoznati su kao sigurni, koncept je tehnološki napredan i dovoljno robustan, a njegov utjecaj na čovjeka i okoliš zanemariv je i ispod granice dopuštene za ovu vrstu objekata", kaže Bavčar i dodaje:

"Planira se izgradnja jednog silosa na krajnjem jugoistočnom rubu odlagališta. Silos je projektiran kao armiranobetonska cilindrična konstrukcija koja će biti okružena membranom debelih stijenki. Cijela struktura ima funkciju zaštite okoliša od mogućih učinaka odloženog otpada. Skladišni volumen silosa dovoljan je za odlaganje 990 skladišnih spremnika, što je dovoljno za polovicu slovenskog otpada iz NE Krško, otpada koji će nastati kasnije tijekom razgradnje nuklearke i radioaktivnog otpada koji nastaje u medicini, istraživanju i industriji u Sloveniji", zaključuje Bavčar razgovor za portal Direktno.

Koliko je radioaktivnog otpada u samoj nuklearki?

Kontaktirali smo i samu Nuklearnu elektranu Krško (NEK) kako bismo dobili na uvid na koji način se trenutno skladišti nisko i srednje radioaktivni otpad nastao radom nuklearne elektrane, a zanimalo nas je i o kojim količinama je riječ.

"Sav nisko i srednje radioaktivni otpad, koji je nastao tijekom rada NEK-a, u skladu s međunarodnim standardima, pakiran je u pakete (bačve) i uskladišten u privremenom skladištu u elektrani. Krajem 2020. godine uskladišteno je 2413,7 kubičnih metara otpada. To je sav otpad nastao od početka rada nuklearne elektrane 1981. godine", kazala je za portal Direktno Ida Novak Jerele iz odnosa s javnošću NEK-a.

Privremeno skladište radioaktivnog otpada u NEK-u je visoko popunjeno, kaže, iako se tehničkim, administrativnim i organizacijskim mjerama uspjelo smanjiti dinamiku nastajanja tog otpada.

Privremeno skladište nisko i srednje radioaktivnog otpada u sklopu Nuklearne elektrane Krško (Foto: NEK)

"U posljednjem razdoblju, godišnje nastane približno 30 kubičnih metara otpada te vrste (za bolju predodžbu, to je kocka s bridom duljine 3,1 m, op.a.). Različitim mehaničkim i kemijskim metodama smanjujemo i njihov volumen. Prešanjem niskotlačnom prešom i dodatnim prešanjem s visokotlačnom prešom bitno smo smanjili volumen paketa s tkaninama, plastikom, metalima, kabelima i sitnom opremom. Od 1998. godine spaljujemo gorive tvari kod vanjskog izvođača,  što je omogućilo smanjivanje njihovog volumena i do 20 puta. Taljenjem smo učinkovito smanjili volumen metalnog otpada. U proljeće 2018. godine završili smo značajni projekt, izgradnju zgrade za postupanje s radioaktivnim teretima.

Time smo uspostavili visoke standarde i poboljšali radne uvjete kod postupanja s nisko i srednjeradioaktivnog otpada. Iz privremenog skladišta NSRAO premjestili smo tehnološku opremu za obradu radioaktivnog otpada, kao što je visokotlačna preša i mjerna oprema. Time se oslobodio dio prostora u skladištu kako bi se lakše premostilo razdoblje, dok Slovenija i Hrvatska ne preuzmu svaka polovicu nastalog otpada", pojasnila je naša sugovornica.

Kaže da je prema aktualnoj trećoj reviziji Programa odlaganja radioaktivnog otpada i istrošenog goriva iz NEK-a, procjenjeno da će do kraja rada nuklearne elektrane u Sloveniji nastati oko 3000 kubičnih metara nisko i srednje radioaktivnog otpada čiju polovicu treba zbrinuti i Hrvatska.

Istrošeno gorivo uskladišteno je u posebnom bazenu u nuklearnoj elektrani, a riječ je o 1376 istrošenih, odnosno djelomično istrošenih elemenata goriva.

Bazen za istrošeno gorivo  (Foto: NEK)

"U okviru Programa nadogradnje sigurnosti NEK-a, u ožujku ove godine započela je gradnja suhog skladišta za istrošeno gorivo. U zgradi će se skladištiti otporni nepropusni spremnici s istrošenim gorivom. Suho skladištenje istrošenog goriva pasivno je budući da nam za njegovo djelovanje nisu potrebni dodatni sustavi i energija. S aspekta sigurnosti takvo je skladištenje u svijetu najbolje privremeno tehničko rješenje. Prva etapa premještanja dijela istrošenog goriva iz bazena u suho skladište predviđena je početkom 2023. godine. Predviđeno je da će se istrošeno gorivo skladištiti u suhom skladištu do 60 godina po prestanku rada NEK-a", navodi Novak Jerele.

Radioaktivnost oko NEK-a mjeri se automatski i dostupni su na web stranici NEK-a, kaže te dodaje da se utjecaj na okolinu nadzire se mjerenjem ispuštene radioaktivnosti (emisije) i mjerenjem unosa radioaktivnih tvari (imisije) u okolinu.

NEK: Utjecaji na okoliš daleko ispod ograničenja

"NEK mjeri radioaktivnost u ispustima otpadne vode u rijeku Savu i u ispustima iz ventilacijskog sustava u atmosferu. U okolici elektrane smještene su automatske mjerne stanice. U okviru programa mjerenja radioaktivnosti u okolici NEK-a neovisne institucije provode opsežna mjerenja atmosfere, zemlje, vode, hrane i stočne hrane na više desetaka lokacija. Mjerenja u svim dosadašnjim godinama pokazuju da su utjecaji na okoliš daleko ispod ograničenja koja propisuju vodopravna i okolišna dozvola", kazala je Novak Jerele te istaknula kako su mjesečni i godišnji izvještaji javno dostupni na web stranicama nuklearke.

Na naše pitanje jesu li ugovorom između Hrvatske i Slovenije predviđene sankcije ako Hrvatska u zacrtanom roku ne krene s preuzimanjem svoje polovice radioaktivnog otpada, iz nuklearke kažu:

"Način rješavanja sporova određuje Ugovor između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o uređenju statusnih i drugih pravnih odnosa vezanih uz ulaganje, iskorištavanje i razgradnju Nuklearne elektrane Krško".

U Ministarstvu gospodarstva RH su bili precizniji: "Međudržavnim ugovorom nije predviđena penalizacija u slučaju da Republika Hrvatska u datom roku ne započne s preuzimanjem svog dijela otpada iz NE Krško".

Hrvatska nije imala službenih prigovora

Direktor Fonda Fonda za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško u Hrvatskoj Hrvoje Prpić kaže da Slovenija pri gradnji odlagališta koristi tehnološka rješenja koja se koriste svugdje u svijetu.

"Mi smo imali u toj prekograničnoj suradnji koju vodi Ministarstvo gospodarstva određenih pitanja od strane struke i tu nije bilo ništa sporno. To je projekt koji ima svoje zakonitosti kako se treba napraviti, provesti i osigurati da ne dođe do štetnih posljedica i utjecaja ili onečišćenja podzemnih voda. Ono što bih ja tu naglasio je da će se tu odlagati ista vrsta otpada, nisko i srednje radioaktivni, koji ćemo zbrinjavati i mi u svom budućem skladištu.

Tu ne postoje ni tekuća ni plinovita faza, cijeli otpad je kruti otpad koji se nalazi u velikim betonskim spremnicima. Kada se u spremnik stavi nekoliko bačva, ovisno o tome koliki mu je kapacitet, on se zapunjuje s betonom i on tada čini jedan betonski monolit iz kojeg  nema što curiti jer nema tekućeg otpada i realno se ne može ništa dogoditi. Naravno da njega nitko neće potapati u vodu već se rade odlagališta koja su suha i koja se nalaze ispod zemlje i koja imaju svoje građevinske barijere prema okolišu koje osiguravaju da ne postoji mogućnost prodora vode u te spremnike. S naše strane mi nismo imali primjedbe kada govorimo o struci", kazao je Prpić.

Međutim glavna zamjerka cijelom projektu je, kako je za portal Direktno kazao Tomislav Tkalec iz slovenskog Focusa, društva za održivi razvoj, otvoreno pitanje seizmologije.

Otvoreno pitanje seizmologije

"Opasnost od potresa je pitanje bez odgovora jer se odlagalište u Vrbini, kao i NE Krško, nalazi na potresno ugroženom području. Ovaj argument nije prihvaćen, pa je odluka o mjestu na kojem će se graditi odlagalište ostala nepromijenjena", kaže Tkalec i dodatno pojašnjava:

"To je pitanje djelomično uzeto u obzir te je na temelju toga pripremljena analiza i izvješće te su se poštovali utvrđeni standardi. Međutim, mjesto je problematično zato što još uvijek postoji mala mogućnost vrlo snažnog potresa koji bi mogao imati posljedice na cijelu strukturu NEK-a. Zbog toga bi imalo više smisla odabrati neko drugo, manje problematično mjesto, ali to se nije dogodilo".

"Sredinom sedamdesetih, jugoslavenske vlasti odabrale su to mjesto za izgradnju elektrane ne znajući seizmičnost područja. U to vrijeme, u stvari, u Jugoslaviji nisu provedene studije o opasnosti nalazišta", objašnjava geolog-seizmolog Livio Sirovich za talijanski Il Fatto Quotidioano u travnju ove godine, koji je ujedno bio savjetnik prve slovenske vlade.

"Projektni radovi temeljili su se na američkom zakonodavstvu tog vremena, koje je podcjenjivalo problem", dodaje.

Tek godinama nakon što je postrojenje pušteno u rad, tvrdi Sirovich, napokon je provedena studija o opasnosti područja. Shvatilo se da su, nažalost, konstrukcije proračunate da podnose premale potrese, podvlači Sirovich koji kritizira dvosmislenost u komunikaciji slovenske strane koja tvrdi da je sve rađeno po propisima i nema nikakvih opasnosti po sigurnost okoliša i ljudi, dok u pojedinim kuloarima izlazi na vidjelo da se određene strukture pa čak i znanstvene ne slažu u potpunosti s tom procjenom, piše talijanski medij.

U Focusu protiv i gradnji drugog reaktora u Krškom

Međutim, u Focusu ne pozdravljaju ni odluku slovenske vlade koja je u srpnju i službeno dala dozvolu državnoj tvrtki GEN-i, koja upravlja slovenskim udjelom u Nuklearnoj elektrani Krško, za gradnju drugog, novog bloka nuklearke. Korak je to koji omogućuje započinjanje cijelog niza postupaka izdavanja potrebnih dozvola, a dolazi tjedan dana nakon što je potvrđena Nacionalna klimatska strategija kojom je slovenska vlada nuklearnu energiju postavila kao dugoročnu energetsku opciju.

"Izgradnja novog nuklearnog reaktora toliko je grešno skupa da se jednostavno ne isplati. Njemački institut za ekonomska istraživanja DIW Berlin napravio je simulaciju isplativosti izgradnje nuklearnih elektrana na temelju trenutno važećih parametara (cijene, tehnologije...). Rezultati su pokazali da ulaganje u nuklearnu elektranu u svim slučajevima uzrokuje velike financijske gubitke.

Čak i u najboljem slučaju, sadašnja neto vrijednost nuklearne elektrane procijenjena je na gubitak od oko 1,5 milijardi eura. Može se zaključiti da, uzimajući u obzir sve pretpostavke o nesigurnim parametrima, nuklearna energija nikada nije isplativa", ocijenila je Lidija Živčić iz Focusa u svom pismenom obrazloženju stava te organizacije.

Naime, kako su i analitičar međunarodnih odnosa Branimir Vidmarović i direktor Fonda, Hrvoje Prpić kazali ranije za portal Direktno, nuklearna energija je "zelena", a mogla bi se okarakterizirati i kao obnovljiva, međutim, problem je upravo u pitanju kamo s radioaktivnim i nuklearnim otpadom nakon zatvaranja nuklearne elektrane.

"Tko želi imati visoko radioaktivni nuklearni otpad? Ja ne. Vjerojatno ni vi. Do sada pitanje prihvatljivosti visoko radioaktivnog otpada nije riješeno nigdje u svijetu, a što je još važnije, ne postoji tehničko rješenje za dugotrajno skladištenje visoko radioaktivnog otpada bilo gdje u svijetu. Unatoč milijunskim ulaganjima, znanstvenici još nisu otkrili pouzdanu metodu gospodarenja radioaktivnim otpadom. Na narodnom jeziku rečeno, neriješeno pitanje nuklearnog otpada prepuštamo svojim potomcima", rezimira Živčić.

Nuklearna energija preskupa?

Nuklearna energija je preskupa već jedno 30-tak godina, kaže Vidan, a u svjetlu novih nevjerojatnih pojeftinjenja tehnologije proizvodnje struje iz solarnih panela i vjetroelektrana, "nuklearna energija je postala ekonomski potpuno nerazumna". 

"Zbog toga se u Europi praktički više i ne grade nuklearne elektrane, mislim da se svega u nekoliko azijskih zemalja to radi po nekakvoj inerciji. Nuklearna energija je postala potpuno nevažna tema, jedina je tema da se postojeći nuklearni reaktori koji su još u radu na miru i bez ikakvih incidenata ugase što je moguće prije i da se sav taj silni otpad koji smo naslijedili iz jednog tehnološki neodgovornog projekta zbrine na siguran način, odnosno nećemo ga moći zbrinuti na siguran način nego na najmanje opasan način", kazao je Vidan.

Vidmarović kaže da ne postoji europski okvir za rješavanje zbrinjavanja nuklearnog otpada, ali da primjera u praksi ima.

"Praksa je da se taj otpad zauvijek skladišti u posebnim geološkim repozitorijima na velikoj dubini od 200 do 600 metara u posebnim geološkim uvjetima. Dakle to mora biti i seizmički čvrsto tlo i okolo stijene, posebni su uvjeti izgradnje. Za sad u Europi postoji samo jedno nedavno otvoreno odlagalište nuklearnog otpada u Finskoj i bit će uskoro u Francuskoj. Ostalo su sve privremena rješenja, najčešće oko samih nuklearnih elektrana. Neke zemlje poput Bugarske to izvoze u Rusiju jer oni nude soluciju skladištenja ili prerade kod sebe, kao uostalom još neke zemlje u svijetu, poput Kazahstana.

Tehnologije skladištenja takve vrste otpada su vrlo robusne, a uvjeti su rigorozni, Ja ne znam što ljudi sebi zamišljaju. Kada 'izguglate' riječ nuklearni otpad dobijete slike onih žutih hrđavih nuklearnih bačvi s radioaktivnim znakom koje su razbacani posvuda i valjda si  ljudi to tako zamišljaju, međutim to nije tako", govori Vidmarović.

Nije pitanje 'da' ili 'ne' već je pitanje restrukturiranje naših gospodarstava

Živčić kaže da bi pitanje drugog nuklearnog reaktora u Krškom trebalo biti pitanje postavljeno u širem društvenom kontekstu:

"Umjesto da slijepo vjerujemo u polazišta koja se koriste za planiranje strukture energetskog sektora u Sloveniji, mogli bismo krenuti od premise da moramo radikalno smanjiti potrošnju energije jer trenutna razina nije održiva i ima previše negativnih posljedica po društvo i okoliš. Prvo bismo mogli učiniti sve što je moguće kako bismo restrukturirali svoja gospodarstva i društvene aranžmane na takav način da bismo imali manje negativan utjecaj na planet i ljudska bića.

Naravno, to ne bi bilo u interesu tvrtki koje imaju koristi od proizvodnje i prodaje energije. Stoga je, naravno, bolje postaviti pitanje 'NEK2 - da ili ne?", kaže Živčić.

Hus: Za Hrvatsku je gradnja novog reaktora sigurnosno pitanje

Kako tvrdi Katja Hus iz iz slovenskog Greenpeaca, prvotno je bilo zamišljeno da će se odlagalište početi graditi najkasnije 2019. godine, a da je u probni rad trebalo biti pušteno 2020. godine, što se nije dogodilo.

"Od prihvaćanja nacionalnog prostornog plana za odlagalište do njegovog stvarnog puštanja u rad proći će više od 12 godina. Već na primjeru slučaju odlagališta jasno možemo vidjeti koliko je puno vremena potrebno za gradnju nečega povezanog s nuklearnom elektranom i do kakvih zastoja dolazi. To su činjenice koje su važne posebno u svjetlu planova za izgradnju novog nuklearnog reaktora u Krškom", kazala je Hus u komentaru za portal Direktno.

Trenutno se u Sloveniji, kaže, pozornost skreće na besmislenost izgradnje novog nuklearnog reaktora jer je "to lažno rješenje za klimatsku krizu". 

"Znamo da zaostajemo u energetskoj transformaciji, da moramo napustiti ugljen do 2030. godine te da solarna energija i energija iz vjetroelektrana u Sloveniji ostaju praktički neiskorištene. Financijski megalomanski projekt novog nuklearnog reaktora ne može nam pomoći niti malo u perspektivi nužne dekarbonizacije koja se mora dogoditi već u ovom desetljeću", ocijenila je naša sugovornica. 

Za hrvatsku javnost je pitanje novog nuklearnog reaktora i sigurnosno pitanje. 

"To je aktivno seizmičko mjesto koje nije prikladno za nuklearni objekt. Na potresnu opasnost ovog područja podsjetili su nas razorni potresi u okolici Zagreba prošle godine. Kada je riječ o nuklearnoj energiji, umjesto da promovira izgradnju novog reaktora, Slovenija bi trebala obratiti pozornost na sva otvorena pitanja u vezi s postojećom elektranom, a to se odnosi na sigurno upravljanje elektranom koja je sve starija, izradu sveobuhvatne procjene utjecaja na okoliš u vezi s odlukom o produljenju vijeka trajanja elektrane, odgovarajuće skladištenje i zbrinjavanje nuklearnog otpada, rješavanje pitanja zbrinjavanja visoko radioaktivnog otpada i istrošenog goriva te odgovarajuće prikupljanje sredstava za stavljanje elektrane u pogon", kaže Hus.

Još nije jasno hoće li Hrvatska sudjelovati u projektu NEK2

Hoće li Hrvatska koja je putem HEP-a suvlasnica polovice NEK-a sudjelovati u projektu izgradnje drugog reaktora, nije poznato, a institucije koje smo kontaktirali odgovaraju tek načelno.

"Po pitanju uključivanja Republike Hrvatske u izgradnju drugog reaktora NE Krško, izvješćujemo Vas da Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja nije zaprimilo službeni dokument na tu temu. Investicijski razgovori se, ako do njih dođe, vode između energetskih kompanija", kazali su nam u Ministarstvu gospodarstva.

"Nuklearna elektrana Krško koja je u 50-postotnom vlasništvu Hrvatske elektroprivrede, pouzdan je i ekonomičan niskougljični izvor električne energije za hrvatski elektroenergetski sustav. S aspekta nuklearne sigurnosti zadovoljava najstrože međunarodne standarde. Zato je Hrvatska elektroprivreda zainteresirana da NE Krško isporučuje električnu energiju, kako je predviđeno, do kraja 2043. godine. Što se tiče drugog bloka, HEP podržava taj projekt i spreman je sa slovenskim partnerima razgovarati o mogućnostima i modalitetima suradnje", rečeno nam je iz HEP-a.

"Izgradnja nuklearne elektrane, ako ne bude problema, trajat će sljedećih desetak godina. U tom kontekstu i naši razgovori sa slovenskom stranom išli su na razini informiranja da se u taj proces ide. Hrvatska o tome još nije službeno obaviještena. Jedino što je u ovom trenu komunicirano prema RH je produljenje roka upotrebe nuklearne elektrane do 2040.", nešto jasniji je bio ministar gospodarstva Tomislav Ćorić u svojoj izjavi iz srpnja.

Traženo produljenje rada za postojeće postrojenje

Trenutna slovenska nuklearna instalacija u Krškom ima dozvolu za rad do 2023. godine, ali već je zatraženo produljenje od 20 godina i sada je predmet različitih postupaka procjene.

Što se tiče novog postrojenja koje je u planu, procjenjuje se da bi njegova izgradnja koštala oko pet milijardi eura, a Gen Energija financirala bi ga vlastitim prihodom od prodaje električne energije, kao i zajmovima i obveznicama, ali mogućnost da drugi partneri sudjeluju u projektu nije isključena, poručeno je iz slovenskog ministarstva infrastrukture prilikom predstavljanja projekta ljetos.

Međutim u Focusu smatraju da je riječ o nerealnom iznosu.

"Moja teza je, da ćemo novac za financiranje NEK2 – koja neće koštati pet do šest milijardi eura kako se trenutno procjenjuje, već sigurno 10 milijardi, tražiti u Rusiji ili Kini koje su trenutno najzainteresiranije za gradnju nuklearnih elektrana uz pomoć državnoga novca", mišljenja je Živčić.

Slovenija je dužna susjedne zemlje uključiti u proces informiranja o obavljenim studijama utjecaja na okoliš koje Slovenija tek treba izvesti, ali u Austriji ne skrivaju ogorčenje najavama.

Tamošnje ministarstvo za zaštitu klime uputilo je na ljeto oštru notu Sloveniji, a ministrica Leonore Gewessler tada je naglasila da nuklearna energija proždire "apsurdne iznose novca koji bi se mnogo primjerenije potrošilo na širenje obnovljive energije".

Iako je malo vjerojatno da će Slovenija, koja svoju energetsku strategiju, u kojoj je najavila napuštanje ugljikovodika i temleji je na obnovljivim izvorima, ali i na nuklearnoj energiji, odustati od projekta, puno je pitanja, čini se, ostalo još uvijek bez odgovora.

*Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.