SEZONA FOTOGRAFIRANJA RAČUNA JE POČELA

Ako želite znati zbog čega cijene na moru divljaju, pitajte svog gradonačelnika, jer oni tako plaćaju 'besplatne' stvari

Autor

Marijan Opačak

Kao i svake godine i ove je sezona krenula, doduše nikad ranije kao ove, s fotografijama računa iz kafića i restorana na društvenim mrežama. Ispod svake te fotografije tekst počinje s pitanjem je li cijena određenog proizvoda realna ili nije i kako će to turisti "podnijeti" te kako je moguće da ugostitelji dižu cijene svake godine.

18.04.2019. u 16:28
Ispiši članak

No krenimo redom. Uživanje napitaka ili uživanje u žderačini ribljeg fonda u turističkim mjestima nisu režije koje morate platiti da bi preživjeli mjesec. To je luksuz koji plaćate za svoje "gušte". 

I sam sam nenormalni kavopija koji ni jedan dan ne može preživjeti bez omiljenog crnog napitka, ali budimo realni ne moram je piti na Stradunu i 'čuditi se kao pura dreku kako je cijena visoka'.

Ako i odlučim kavu popiti na Stradunu ili Dioklecijanovoj palači ili negdje na rivama diljem Dalmacije onda sam za svoj 'gušt' spreman platiti onoliko koliko piše na cjeniku. Ispijanje jeftinog espressa na rivi ili nekim drugim turističkim mjestima diljem Lijepe naše nije moje pravo kao što je to recimo zdravstvena zaštita koju ionako plaćam previše, a ne dobivam ništa zauzvrat, već luksuz za kojeg sam spreman odreći se nekoliko desetaka kuna. 

Međutim, ono što je nevjerojatno je to da veliki broj računskih dušobrižnika uvijek za cijenu optužuju jedino i samo pohlepu 'gazde'. Naravno i u tome ima istine, ima i takvih gazda, međutim, sljedeći put kad izađete na izbore i odlučite glasati kao i dosad nek' vam kavica na rivi bude na pameti. Ako se pitate zašto, evo objašnjenja. 

Jednostavno rečeno - cijena se formira tako što se izračuna cijeli trošak pripreme kave u koji ulaze sama sirovina, njena priprema, radnik, porez, prirez, komunalije, režije, razni državni, gradski i županijski parafiskalni nameti, najčešće i najam javnog prostora za terase i poslovnog prostora koji na atraktivnim mjestima iznose više tisuća eura mjesečno. Onda se na to zaračunava i nekakva marža jer poduzetnik vjerojatno teži nekakvoj zaradi. Valjda bi trebao i on/ona od nečega živjeti, prehraniti svoju obitelj, školovati djecu.

Najveći trošak u svemu tome je država i lokalna samouprava. Troškovi plaće vijećnika, gradonačelnika, zamjenika cijelog birokratskog aparata u malom dalmatinskom ili istarskom mjestu se velikim dijelom plaćaju upravo iz tih nameta i davanja. Inače, oni tako plaćaju i besplatne udžbenike, jeftine vrtiće, besplatne prijevoze, umirovljeničke božićnice, uskrsnice i sve ostalo 'besplatno' što vam obećavaju svake četiri godine. 

Porez na dodanu vrijednost (PDV) o čijem smanjenju pred svaku sezonu krenu priče zapravo je najmanja stavka u lancu plaćanja državi i lokalnoj samoupravi. Mišljenja sam čak kako ga i ne treba smanjivati jer ionako ga u sezonu plaćaju nerezidenti. Ono što treba smanjiti, kako bi i ugostitelji osjetili olakšanje je pohlepa lokalne samouprave koja proždire najveći dio cijene konačnog proizvoda. 

Naravno, ima ugostitelja koji ne posluju po zakonu i zaobilaze svoje obveze, ali tih je kao i u svakom poslu samo jedan manji dio. A i što im preostaje?

Kao što postoji mali dio korumpiranih liječnika, policajaca koji bacaju ružno svjetlo na cijelu profesiju, tako ima mali dio onih koji ne ispunjavaju svoje obveze koje ionako iz godine u godinu postaju veće i kompliciranije.

Međutim, samo 28 posto radno sposobnog stanovništva radi u realnom gospodarskom sektoru koji proizvodi, a da nije u vlasništvu ili suvlasništvu države te nosi kompletni gospodarski sektor. Upravo ti plaćaju najvećim dijelom sve projekte i najveće poreze da bi se namirile potrebe države. Takvi većim dijelom određuju cijene kave jer građani žele besplatne usluge koje im gradonačelnici daju da budu izabrani.

Shvatimo, kava u kafiću, večera u restoranu, a pogotovo u kamenim ljepoticama poput Dubrovnika, Trogira ili Splita, luksuz je kojeg morate biti spremni platiti tako da se gradonačelnik može voziti u posebno naručenom automobilu samo za njega i zaposliti rođaka u gradskoj upravi ili poduzeću. Uostalom, ako vam se ne sviđa cijena, ne morate ići u taj kafić.

Ima i drugih, jeftinijih. Primjerice u Ogulinu ili u Pitomači. I ta mjesta su dio Lijepe naše i trebaju novac od turizma.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.