Home

Cedevita (photo: Dražen Komar)
Izvor slike: Dražen Komar
Cheerleadersice

Jedan dan s najljepšim hrvatskim navijačicama- Cedevitasicama!

Trening ne izgleda uvijek isto. Ovisi vremenski o nadolazećim utakmicama, kojih ima više puta mjesečno. Za svaku utakmicu postoji 13 pripremljenih točaka, koje se mijenjaju iz utakmice u utakmicu

Ekskluzivno za čitatelje portala Direktno.hr, proveo sam jedan dan s Cedevitasicama kako bih što bolje zavirio u svijet hrvatskih profesionalnih navijačica.

Nikada nisam veliki ovisnik o praćenju sportskih događanja, premda povremeno volim pogledati uzbudljivu utakmicu. Od svih sportova košarka mi zaokuplja najviše pažnje. Unatoč atraktivnosti i dinamici ovog sporta, najzanimljiviji trenutci odvijaju se na poluvremenu ili ''time outu''. Tada na teren izlaze one, Cheerleadersice! Atraktivne djevojke koje svojim plesno-scenskim nastupima podižu atmosferu i potiču publiku na bodrenje svog kluba.

KK Cedevita, najorganiziraniji hrvatski košarkaši klub, lider prvenstva i jedan od najboljih košarkaških klubova Europe, redoviti sudionik Eurolige, pandanu nogometne Lige prvaka, po mnogima ima najbolje i najkvalitetnije Cheerleadersice na ovim prostorima. Cedevitasice!

Organizirano navijanje, što bi bio najbliži, ali ne i točan prijevod pojma Cheerleading, na čiji spomen se najčešće javlja asocijacija na zgodne i rasplesane djevojke u vizualno upečatljivim odjevnim kombinacijama, nastalo je davne 1877. godine na Princeton sveučilištu (USA) kao aktivnost namijenjena za osobe muškog spola.

Tek 1923. godine na sveučilištu Minnesoti (USA) ženama je dopušteno sudjelovanje u cheerleadingu, što su ubrzo slijedile ostale obrazovne ustanove u Sjedinjenim Američkim Državama, a tijekom narednih godina proširio se po ostatku svijeta.

Godine 1950. započinje organiziranje i razvoj profesionalnog cheerleadinga. Prva profesionalna skupina osnovana je u sklopu NFL-a (National Football League) koja je bodrila momčad Baltimore Colts.

Ekskluzivno za čitatelje portala Direktno.hr, proveo sam jedan dan s Cedevitasicama kako bih što bolje zavirio u svijet hrvatskih profesionalnih navijačica.

Dok u ugodnom predvorju košarkaškog doma Cedevita čekam da se djevojke u svlačionici presvuku za početak treninga u dvorani, pokušavam odagnati vizualizaciju tog prizora razgovarajući sa simpatičnom Jelenom Peleš, jednom od voditeljica i samoj aktivnoj cheerliderici, i Majom Ranogajec o funkcioniranju ekipe.

Početak cheerleadinga u hrvatskoj seže u 2006. godinu kada su djevojke s Filozofskog fakulteta, u sklopu programa imale cheerleading grupu. Tada je to funkcioniralo tako da su sve djevojke bile plesačice na terenu i vođe tima, uvijek uz bok igračima na svakoj domaćoj utakmici, što čine i danas. Ta ekipa, s malim izmjenama, bila je aktivna sve do prošle sezone.

Danas aktivne Cedevitasice koje djeluju pod vodstvom iskusnog tria- Jelena Peleš, Marija Erdelić, Ivana Novković, uključivale su se kroz godine, prolazeći početnu audiciju, koju mora proći svaka djevojka da bi postala dio tima.

Na audiciji je važno zapamtiti koreografiju izvodeći je sa stavom. Najbitnija je osobnost djevojke, jer atmosfera u timu mora biti zdrava i pozitivna kako bi sve besprijekorno funkcioniralo. Pažnja se usmjerava na plesni i fizički dio. Nakon toga slijede treninzi i učenje koreografija. Dosta djevojaka odustane u tom periodu od prolaska audicije do otplesane prve utakmice zbog količine informacija (dok ne nauče 13 koreografija ne mogu izići na teren!) ali one koje ostanu i trude se, zapravo su one kakve se traže! Marljive, uporne i odgovorne, kako u životu van Cedevite, tako i u ovoj timskoj obitelji. S vremenom se ''mozak navikne'' zajedno s tijelom na tempo rada i sve ide lakše nakon prve otplesane utakmice.

Iskustvo pokazuje da sve koje prođu audiciju i opstanu do prve otplesane utakmice, uglavnom ostaju u timu do pronalaska posla u struci i/ili udaje. Biti dio Cedevitas tima znači biti na raspolaganju za domaće utakmice, ispunjavati obveze van terena, poput humanitarne Cedevitine akcije, gaže izvan košarkaškog terena, razne evente, redovito dolaziti na treninge (3x tjedno po 2 sata), uspješno obavljati sve izazove koji im se postavljaju. Sve djevojke studiraju, većina njih radi uz studij i još dolazi na treninge i pleše za Cedevitu.

Trening ne izgleda uvijek isto. Ovisi vremenski o nadolazećim utakmicama, kojih ima više puta mjesečno. Za svaku utakmicu postoji 13 pripremljenih točaka, koje se mijenjaju iz utakmice u utakmicu. Stoga nakon uvodnog zagrijavanja, ako je dan utakmice blizu- slijedi proba za istu (slaganje formacija, uređivanje detalja, isplesavanje), a u suprotnom- nakon zagrijavanja radi se na novim koreografijama. To je i bitna razlika između plesnih centara i satova plesa tamo te rada Cedevitasica. Biti dio ovog tima je plaćen honorarni posao. Ovdje se ne stigne učiti plesati, prema tome sve djevojke moraju imati plesnu podlogu od prije kako bi mogle raditi ovdje. Sve djevojke koje plešu u Cedeviti bile su, ili još uvijek jesu, dugogodišnje plesačice u nekom od plesnih centara (Tala, Plesna skupina Tihane Škrinjarić, Atomic, Fusion, Modus…).

Na sam dan utakmice, koje se uglavnom odvijaju predvečer, ritual izgleda otprilike ovako: zajednička kava dva i pol sata prije same utakmice, odlazak u svlačionicu i pripremanje za probu. Generalna proba na terenu, sat i pol prije utakmice, traje pola sata, nakon toga slijedi povratak nazad u svlačionicu, oblačenje kostima, šminkanje i friziranje, a 15 minuta prije utakmice odlazak na položaj pored terena. Tijekom utakmice uvijek se nalaze pored klupa igrača svoje momčadi, bodreći dečke. Prilikom označavanja ''time outa'' izlaze na teren. Nakon poluvremena slijedi presvlačenje u drugi kostim. Nakon odrađene utakmice nerijetko se ostaju još malo podružiti u ''svom'' kafiću u dvorani 9.

Lijepe, zabavne, vrijedne djevojke koje šire dobre vibracije i pozitivnu energiju okupljene pod nazivom cheerleaders tima Cedevitasice su: Jelena Peleš, Maja Ranogajec, Dora Ožegović, Margerita Ramljak, Ivana Lekić, Noelle Benčić, Ingrid Samardžija, Laura Jaković, Natalija Cvjetković, Petra Vidaković, Ana Petrović, Helena Zorko, a uz njih plešu i breakdance dečki Luka Anaković i Ivor Benko.

Na odlasku dok razmišljam jesam li možda ipak više vremena u životu trebao posvetiti sportu, gotovo jednoglasno mi poručuju da su sretne što imaju priliku biti dio KK Cedevita u kojem se lijepo brinu o njima nastojeći ostvariti sve njihove ideje i kako su njihova srca narančaste boje.