Home

Sezona lova

Papa Franjo i 'ženska kvota'

Usudio se suprotstaviti utabanim stazama i izreći ono što se mnogima neće svidjeti. Ponajmanje crkvenim krugovima i politici usko povezanoj uz smjerokaze crkve

Nikada niti jedan papa nije toliko snažno naglašavao važnost žene u društvu kao što to uvijek iznova čini papa Franjo. Kad je prije par godina, upravo za vrijeme Uskrsa, prvi puta javno progovorio o tome kako su žene te koje su oličenje snage, istine i patnje, svijet je na tren zastao.  Pomislih, ovo je po mnogočemu poseban čovjek. Usudio se suprotstaviti utabanim stazama i izreći ono što se mnogima neće svidjeti. Ponajmanje crkvenim krugovima i politici usko povezanoj uz smjerokaze crkve.

Od tada do danas pratim tu misiju pape Franje koji svojim pažljivo odabranim temama „Urbi et Orbi“ šamara javnost, naročito javnost sklonu stereotipima za koje su se tako grčevito borili, i baca ih ničice, piše Andrea Štalcar Furač u rubrici ONE NASTUPAJU portala Udruge "Žene 50+".

PAPINE RIJEČI NISU PRAZNA PRIČA

U određenim godinama žena ima moć sasvim zrelo i detaljno gledati na društvene promjene, zapažati i djelovati, naći snagu u onome što u ranijim godinama jednostavno ne zamjećujemo. Blaženstvo unutarnjeg mira očito je rezultat godina, iskustva i prijeđenih kilometara. Nisi ni oldtimer al nisi ni novi model. Taman da bezbrižno promatraš svijet oko sebe, da ne lomiš koplja uzalud, da razmišljaš dublje i raspoznaješ poruke. Da ne uzmičeš.
To stanje mi je omogućilo da po prvi puta u životu ne uzimam papine riječi „zdravo za gotovo“. Od ispraznih priča o ženskim kvotama i zadovoljavanju forme kako bismo nasilno stvorili kvazi ravnopravno društvo mi je već ionako mučno. Odlučila sam pratiti razvoj papine misije usmjerene položaju žena u crkvi ali i društvu. Isplatilo se.
Krenulo je ovako…

“Tijekom noći bdijenja, trebamo razmisliti o iskustvima Isusovih učenica. One su prve došle do Isusova groba i našle ga praznog, dok su muškarci još uvijek bili u blagovaonici posljednje večere, rekao je papa Franjo. U blijedim licima tih žena, sposobnih ne pobjeći, sposobnih ustrajati, suočiti se sa životom takvim kakav on jest, i podnijeti gorak okus nepravdi, možemo vidjeti lica brojnih majki, baka, lica djece i mladih koji podnose teret i bol mnogo nečovječne nepravde”, istaknuo je Papa.  “U svojoj boli, one imaju lice svih onih koji, idući gradom, vide razapeto dostojanstvo”, rekao je papa Franjo.

VJEROVALI ILI NE

I da nikada nitko i nije spomenuo ulogu žene u povijesnom i društvenom kontekstu, i da se već stoljećima ne lome koplja upravo na ženskim pitanjima, ova bi izjava bila povijesna „bomba“. Jer nema učinkovitijeg i jednostavnijeg objašnjenja od onoga koje svakog pojedinca, vjernika, nevjernika, kako god, osobno povezuje sa situacijom kojoj svjedoči sve zapisano, življeno i prenešeno. Vjerovali ili ne, simbolika priče toliko puta kasnije potvrđene u bezbroj povijesnih situacija, govori nam o tome kako žene gotovo nikada ne ustuknu pred pitanjem, istinom, problemom. Ta istina koja je milijun puta potvrđena ujedno je i naš križ.

Ta istina dovela nas je do situacije da u 21. stoljeću govorimo o nužnosti „ženske kvote“ u nekom smiješnom političkom i upravljačkom kontekstu kako bismo dokazale da smo ravnopravne.

Dakle, „ženska kvota“ je naša putovnica za život, dodana vrijednost, nužnost, instrument koji nas štiti od nepravde. Koje nepravde? Čije nepravde? U svijetu u kojem je vjera omiljena tema istinskih nevjernika, onih koji o vjeri i ravnopravnosti ljudi govore kao o vremenu, usputno, smatrajući da je stvarnost ipak naklonjena isključivo njima, u tom svijetu moramo imati „alat za ravnopravnost“. Taj alat je formuliran kao „ženska kvota“. Žalosno.

Upravo zato je papa Franjo kroz način koji je odabrao za komunikaciju s javnošću, a po pitanju položaja žena, najsnažnija karika u razbijanju bedema sazidanog oko „ženske kvote“.

Jer, kad temi pristupaš na način koji to zaslužuje, kad o ljudima govoriš kao o jednakima pred Onim koga štuješ, kako je moguće da upravo oni, najčešće političari, koji se tako olako hvataju za vjeru kao široko polje rada za svoj interes, bezočno gaze taj pojam ravnopravnosti smatrajući da su odabrani. Nelogično do boli.

I tko je taj netko, samozvani vladar bez portfelja, da si daje za pravo činiti razliku među ljudima? A ipak smo svi ljudi, zar ne. Razlikujemo se po mnogočemu. Različitost bi nam trebala biti prednost. Glas naroda kojim narod bira svoje izaslanike trebao bi uključivati ravnopravnost bez ikakvog upitnika. No ipak nije tako. U praksi nikada ništa nije onako kako to podnosi papir. A papir zaista svašta podnosi.

KOKOŠ ILI JAJE?

Meni osobno, ženi u pedesetima, ženi s nemalim životnim iskustvom taj pojam „ženske kvote“ predstavlja jednu od najvećih uvreda. Na nedavnoj kavici s kolegicom koja godinama profesionalno prati političku scenu, a raspravljale smo o ženskoj kvoti, pokušala me razuvjeriti smatrajući da je „ženska kvota“ nešto što osigurava od nepravde. Nešto što je način i obaveza, iako se uvijek iznova krši. Svakim novim krugom izbora sve je besmislenije. Ili pak, kao pred ove lokalne izbore, „ženska kvota“ postaje instrument prestiža. Nikad u istinskom smislu. Uvijek isključivo kao predmet koristoljublja. Razumijem nužnost, razumijem i cilj, ne razumijem istinsku potrebu i kako je do nje uopće došlo. Je li prije bila kokoš ili jaje? Jesu li se žene prije dokazale u stvarnim situacijama ili su se prije pokajale što posjeduju nešto što ih neprikosnoveno stavlja u kontekst unutarnje snage pa nesvjesno izazivaju protureakciju drugog spola. Kako bilo, ovih uskršnjih blagdana, u vremenu u kojem nas nelogičnost svijeta koji su uglavnom skrojili muškarci nemilice melje, čini mi se da će potražnja za „ženskom kvotom“ vođena pričom pape Franje postati pitanje i odgovor.

U vremenu u kojem su se sve naše slutnje složile pred naše noge i u kojem molimo za pomoć jer smo nedovoljno spremni, nedovoljno hrabri i nedovoljno iskreni, u tom vremenu trebali bismo se svakog dana iznova sjetiti riječi: “One su prve došle do Isusova groba i našle ga praznog, dok su muškarci još uvijek bili u blagovaonici posljednje večere”.

Treba li još nešto dodati?

1503053387 - 18.08.2017 12:49:47