Home

Predsjednik BiH entiteta RS, Milorad Dodik je sumnje Bakira Izetbegovića odbacio, no potvrdio je da refererendum o 'statusu RS' ostaje opcija ako se stanje u BiH ne bude odvijalo na zadovoljavajući način (photo: Screenshot)
Izvor slike: Screenshot
PRAVILA POLITIČKE IGRE

Zašto Europa ne razumije koliko je referendum u BiH opasan

Milorad Dodik vjerojatno samoga sebe vidi u Kočićevu liku krajiškog seljaka koji ismijava „glupu“ austrijsku vlast i smatra se superiornim u političkom nadmetanju s austrijskim diplomatom Valentinom Intzkom

U europskim konsolidiranim demokracijama kreatorima javnih politika ne pada na pamet da bi itko mogao i pomisliti ne izvršavati sudske odluke. Ako je netko, na primjer, vezano uz blokadu napretka Bosne i Hercegovine u procesu pristupanja Europskoj uniji pokušao diplomate, bilo iz SAD ili iz europskih država, potaknuti na raspravu o kontroverzama u presudi Europskog suda za ljudska prava u slučaju Seidić-Finci, čije je provođenje bilo definirano kao uvjet napretka, nailazio je na zatvorena vrata. Diplomati su uglavnom predmet spora površno poznavali, ali su smatrali da se tu nema o čemu raspravljati, jer o presudama sudova se ne raspravlja, nego ih se provodi.

Kriza, koja ovih dana trese susjednu državu, ali i cijeli Balkan, istovjetnog je karaktera, a i u Europi, i u SAD, kao da teško razumiju kako se problem uopće mogao otvoriti. Vladar u manjem bosansko-hercegovačkom entitetu, Milorad Dodik, naime, raspisuje referendum o odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Tema odluke najviše sudbene vlasti, a i referenduma - pitanje proslave „Dana Republike“ i odabir datuma 9. siječnja kao državnog praznika u entitetu - nekome izvana učinit će se bizarnom. Ustavni sud procijenio je, međutim, da je odabir datuma za proslavu entitetskog državnog praznika takav da vrijeđa pripadnike dvaju konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini, koji su objektivno u Dodikovu entitetu svedeni na status manjine – Bošnjake i Hrvate.

Naime, tog je 9. siječnja 1992. godine „Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini“ donijela odluku o nepriznavanju neovisnosti Bosne i Hercegovine te o proglašenju Srpske Republike Bosne i Hercegovine dijelom savezne države Jugoslavije.

Jedan od temeljnih pojmova teorije države je suverenitet, dakle, postojanje institucije koja je ovlaštena donositi konačne odluke. U Bosni i Hercegovini u pitanju suglasnosti političkih odluka entitetskih predstavničkih tijela s Ustavom, Ustavni je sud tijelo koje je nosilac suvereniteta, dakle, ima pravo donijeti konačnu odluku. Njegove odluke ne mogu biti derogirane njihovim iznošenjem pred građane na referendumu.

Ustavni sud BiH ispravno je procijenio da bi proslavljanje državnog praznika na datum koji je vezan uz početak agresije na Bosnu i Hercegovinu predstavljao dovođenje u podređeni položaj dvaju konstitutivnih naroda i da bi takvim odabirom dana za praznik bila ugrožena temeljna ljudska prava pripadnika tih dvaju naroda.

Referendum je mehanizam većinske demokracije, a kad je riječ o zaštiti ljudskih prava, pogotovo prava ranjivih skupina i onih koji su objektivno dovedeni u manjinsku društvenu poziciju (iako prema Ustavu imaju konstitutivni položaj), većinska demokracija jednostavno ne daje dobre rezultate.

Načelo ustavnosti iznad je obične većine, a Ustav se zato i donosi kvalificiranom, dvotrećinskom političkom većinom kako ne bi bio predmetom populističkih poigravanja i kako bi osigurao demokratske institucije, te slobodu i sigurnost građana osigurao od revolucionarnih populističkih prevrata.

Niti najbesprizornije političke snage u konsolidiranim europskim demokracijama ne usude se dovoditi u pitanje ustavnost i odluke najviših sudskih tijela. Unatoč njihovu populizmu, unatoč tome što svojim djelovanjem često razaraju demokratske institucije, u konsolidiranim demokracijama jednostavno je čvrsto usađeno načelo poštivanja suda. U takvim državama nezamislivo je laganje pod zakletvom ili pokušaj ismijavanja suda i nepoštivanja njegovih suverenih prava.

Na Balkanu su se, međutim, udružile dvije tradicije koje su sustavno razbijale načelo vladavine prava: jedna je ona „Ne priznajem ovaj sud, nego samo sud svoje Partije“, a druga je, možda još opasnija, ona balkansko-hajdučka, koju, kao superiornu pravnom redu Zapada, slavi zloglasni „Jazavac pred sudom“ Petra Kočića, na primjer. Ta lukavost „barbarogenija“, kao navodno superiorna pravnom poretku i sustavu racionalne uprave, što ga predstavljaju državna birokracija i sudbena vlast, godinama je bila dijelom obavezne školske lektire, ali i državne ideologije.

Milorad Dodik vjerojatno samoga sebe vidi u Kočićevu liku krajiškog seljaka koji ismijava „glupu“ austrijsku vlast i smatra se superiornim u političkom nadmetanju s Valentinom Intzkom, austrijskim diplomatom koji trenutno obnaša dužnost Visokog predstavnika međunarodne zajednice za BiH.

Intzko vjerojatno jednostavno ne može povjerovati da si Dodik dopušta tako otvoreno protuustavno djelovanje, da se usuđuje gaziti odluke Ustavnog suda BiH. Iz svoje druge karijere, one slovenskoga manjinskog aktivista u Koruškoj, gdje je predsjednik Narodnog vijeća koruških Slovenaca, Intzko zna da se i oni, koji su na Zapadu najotvoreniji protivnici demokratskog poretka, poput lidera Slobodarske stranke, uzgred organizacije u „velikoj ljubavi“ s Dodikom i njegovom SNSD, ne usuđuju suprotstaviti pravorijeku austrijskoga Ustavnog suda.

Primjerice Intzkovi su prethodnici u slovenskim manjinskim organizacijama godinama pokušavali ostvariti pravo na dvojezičnost, koja proizlazi iz Austrijskoga državnog ugovora, ali im to nije polazilo za rukom. Borili su se politički, protestima, pasivnim otporom, peticijama, pokušajem internacionalizacije problema….

Intzko je, pak, odabrao drugi put i slučaj iznio pred Ustavni sud. Austrijski je Ustavni sud presudio u korist slovenskih manjinskih organizacija, priznao im pravo na dvojezičnost u 164 mjesta u Koruškoj, a nakon toga nitko od nosilaca lokalne i zemaljske vlasti u Koruškoj nije niti pomislio dovesti u pitanje odluku Ustavnog suda. Naime, onaj tko se pokuša suprotstaviti sudu, taj je „outlaw“,  izvan zakona, on više ne pripada niti građanskom društvu, niti političkoj areni demokratske države.

Upravo to je samom sebi, ali i cijeloj svojoj političkoj sljedbi, uradio Milorad Dodik. Odmetnik od zakona, međutim, ponaša se kao da ima političku većinu, a uz to uživa i potporu medija u Srbiji, tihu potporu Rusije, a Beograd mu nije rekao ono što je morao reći – budeš li išao do kraja s referendumom, postat ćeš odmetnikom od zakona i nakon toga mi ne možemo imati ništa s tobom.

Europa se ponaša kao da ne vidi da Beograd, iako želi napredovati u pristupanju Europskoj uniji, zapravo ne priznaje načela vladavine prava (jer pitanje referenduma u dijelu BiH nije ništa drugo nego kršenje načela vladavine prava) i da ne slijedi do kraja zajedničku europsku vanjsku i sigurnosnu politiku.

Rusija, pak, sustavno vodi politiku potkopavanja utjecaja i jedinstva Europske unije. Putinu je Banja Luka jedan od logističkih centara. Naime, poznato je da Putinova Rusija financira sve besprizorne protueuropske stranke u Europi - od Nacionalne fronte Marine Le Pen u Francuskoj, preko Nigela Faragea i njegovog  UKIP-a, pa do Heinza-Christiana Strachea i njegove FPÖ. Intenzitet komunikacija između Klagenfurta i Banja Luke govori o tome da je, po svemu sudeći, Dodikova hobotnica ta posredstvom koje se financiraju austrijski protueuropski nacionalisti.

Dodik, dakle, nije samo odmetnik od zakona u BiH, nego i pijun koji u korist Putina sudjeluje u destabilizaciji Europske unije. Marginalno, doduše, jer su njegovi kapaciteti tek marginalni.

Europska unija čini dobro kad u uvjetima ovakve krize u Bosni, što je izazivaju odmetnici od zakona, otvara perspektivu institucionalnog dijaloga. Međutim, korist od toga će biti realna, samo ako se jasno ekskomuniciraju svi koji su se zajedno s Dodikom u BiH odmetnuli od ustavnog poretka i koji ne žele da njihova država funkcionira kao država vladavine prava, ali i ako se zemljama u pristupnom procesu jasno ne zada isti kriterij. Onaj tko želi biti dijelom EU ne može i ne smije komunicirati s onima koji u njegovu susjedstvu ruše načelo zakonitosti i ustavnosti.

Europska unija zajednica je naroda okupljenih oko zajedničkih vrijednosti. Jedna od temeljnih vrednota Europske unije poštivanje je načela vladavine prava. Zaštita europskog prostora nije samo geopolitičko i sigurnosno pitanje. Ona je i pitanje zaštite Starog kontinenta od Putinove doktrine širenja azijatizma u Europu. A upravo u tom projektu, odmećući se od zakona i ustava, sudjeluju Milorad Dodik i njegova sljedba. 

1503235513 - 20.08.2017 15:25:13