Home

 (photo: screenshot)
Izvor slike: screenshot
Davor Dijanović

Uspjeh Le Pen - kod europskih naroda bude se samoobrambeni refleksi

Problem je što iz jugoslavenskog eksperimenta taljenja različitih naroda, vjera i kulture EU-ropski glavešine nisu naučili ništa

Dok se hrvatska politička, medijska pa i intelektualna scena trenutno iscrpljuje u beskrajnome komentiranju pseudokazališnih pothvata sitnoga jugoslavenskog provokatora Olivera Frljića, a lokalni političari s dobro poznatim kokošarskim manirima obećavaju brda i doline kako bi se domogli još jednoga mandata i lukrativne fotelje, Europu i svijet potresaju tektonske geopolitičke promjene.

Prošloga vikenda tako je održan prvi krug predsjedničkih izbora u Francuskoj. Kao što je poznato, najviše osvojenih glasova dobio je Emmanuel Macron, a u drugi krug ulazi i Marine Le Pen. I u slučaju „centrista“ Macrona, kojeg u drugome krugu zdušno podupire cijela bruxelleska birokracija i u slučaju Le Pen, koju Bruxelles i „mainstream“ mediji nazivaju „ekstremnom desničarkom“, radi se o kandidatima koji na neki način dolaze izvan sustava, tj. nisu dio tradicionalno najvećih stranaka Republikanaca i Socijalista. Ako pak znamo da je predsjednička funkcija u Francuskoj najvažnija, onda je jasno kako su do sada dominantne stranke doživjele politički krah i kako u Francuskoj slijedi potpuna transformacija dosadašnjega političkog sustava čiji su temelj bili socijalisti s jedne strane i pseudodesničari tipa Sarkozy s druge strane.

EU-ropski glavešine iz jugoslavenskog eksperimenta nisu naučili ništa

Neovisno kako će završiti drugi krug predsjedničkih izbora, rezultat koji je ostvarila Le Pen povijesni je uspjeh stranke iz koje dolazi (Front Nationale - FN) i nakon izbora Trumpa - čija je pobjeda ostvarena protivno željama Demokrata, ali i većine republikanskih političara – još jedan poraz ideologije političke korektnosti (ili, u prijevodu, ideologije cenzure i samocenzure). Uspjeh Marine Le Pen predstavlja reakciju na anarholiberalnu i kulturmarksisičku paradigmu koja je uništavajući francusku tradiciju i kulturu dovela u pitanje opstanak francuske nacije i francuskog identiteta.

Bruxelleski birokrati svjesni su da se Francuska nalazi u stanju latentnoga građanskog rata, koji bi sutra lagano mogao prerasti u oružani sukob, ali i dalje promiču nakaznu ideologiju lažnog multikulturalizma. A do kuda vodi guranje problema pod tepih i potiskivanje neriješenih nacionalnih ili vjerskih pitanja, najbolji je primjer krvavi raspad Jugoslavije. Problem je što iz jugoslavenskog eksperimenta taljenja različitih naroda, vjera i kulture EU-ropski glavešine nisu naučili ništa.

Nezaustavni obrambeni procesi ponovnoga jačanja nacionalnih država

„Pravovjerni“ francuski mediji, dirigirani iz Bruxellesa, vjerojatno će učiniti sve kako bi Le izgubila u drugome krugu predsjedničkih izbora, no i sam ulazak u drugi krug još je jedan u nizu znakova da Europu i Zapad očekuju velike promjene. Lijeve i socijalističke stranke kao i lažna desnica dobivaju sve manje glasova na izborima diljem Europe, a uspjesi stranaka Pravo i Pravda u Poljskoj, Fidesa i Jobbika u Mađarskoj, Stranke za slobodu u Nizozemskoj i sada FN-a u Francuskoj znak su da se kod europskih naroda bude samoobrambeni refleksi protiv uništavanja njihovih nacionalnih i kulturnih identiteta od strane nametnutih unifikacijskih procesa iz Bruxllesa.

Izlazak Britanije iz Europske unije (EU), neovisno o porukama bruxelleskih političara iz Rimske deklaracije, snažno je uzdrmao tu naddržavnu tvorevinu. EU je još do prije koju godinu predstavljala neprijeporno i sankrosantno božanstvo koje se nije dovodilo u pitanje, premda je i najvećim slijepcima bilo jasno kako je riječ o projektu koji se gradi na posve krivim temeljima i vrijednostima (tamo gdje se zanemaruju povijest, kultura i tradicija, a kao temelj postavlja isključivo ekonomizam, stvari će krenuti nizbrdo kod prve ekonomske krize, što se je i dogodilo nakon početka recesije 2008.). Danas i najveći EU-zeloti upozoravaju na opasnost raspada Unije, tj. na mogućnost nastavka daljnjeg „paranja džempera“ nakon Brexita.

U takvoj situaciji Hrvatska bi – ako predstavlja ozbiljnu državu, a ne tek geopolitički objekt i predmet manipulacije inozemnih centara moći – trebala ozbiljno promišljati geopolitičke alternative, posebno ako uzmemo u obzir širi gepolitički kontekst i pojavu čitavog niza novih geopolitičkih faktora na globalnoj sceni čiji se glas do sada nije mogao čuti. No, o hrvatskoj geopolitičkoj i geostrateškoj poziciji više u sljedećim kolumnama...

1496090943 - 29.05.2017 22:49:03