Home

 (photo: direktno.hr)
Izvor slike: direktno.hr
Krešimir Kartelo

Slučaj Agrokor: takvo što zove se lustracija, a tko se češe, toga svrbi

Ne bi li se društvo trebalo zapitati odakle tom čovjeku početni kapital te kada je i na koji način počela izgradnja njegova carstva

Neobično. Tom se rječju može opisati odnos hrvatske javnosti prema problemu s kojim se suočava Agrokor. S jedne strane dio javnosti likuje nad propašću Ivice Todorića, a s druge strane javljaju se inicijative koje bi novcem poreznih obveznika htjele preuzeti Agrokor.

Pogrešno, i jedno i drugo. Ivica Todorić nije propao, niti su propali njegovi prijatelji ili krug kojem pripada; propalo je njegovo poduzeće. No, ono nije uništeno i nema potrebe strahovati kako su tvrtke Agrokorove obitelji u bezizglednoj situaciji. Postoji li i dalje potreba za proizvodima i uslugama tih tvrtki, one ne moraju strepiti. Većina tih poduzeća već je bila na koljenima, prije nego su kupljena za kunu, a danas ipak rade, možda imaju i veći potencijal, možda će novi vlasnici biti usklađeniji s vremenom u kojem živimo.

Megakoncern koji je državu ucjenjivao radnim mjestima, bilo blagajničkim bilo onim koja su čekala prijateljske političare pred mirovinu, iako je po nekim računima više dobio novca nego što ih je isplatio za plaće, sada je pred izvjesnom promjenom vlasništva. Čak i ruske banke poručuju da ih ne zanima operativno preuzimanje koncerna, nego samo novi vlasnik koji će moći vratiti nagomilani dug. To možda jest problem, ali prvenstveno onih koji su dozvolili da se taj problem pojavi. Inače, ne bi smio biti problem Todoriću pronaći kupce za tvrtke koncerna Agrokora u kratkom roku i izvan ruske zone utjecaja ako te tvrtke vrijede. Ako ne vrijede, onda nema straha ni od toga da im sam Tomislav Nikolić postane vlasnik.

Kako se ne bi išlo nepotrebno u širinu, a, iskreno, vrlo velik dio riječi koje sam htio napisati o ovoj temi već je napisao Nino Raspudić, trebalo bi postaviti iduće pitanje. Ako je Agrokor na koljenima zbog nesposobnosti koja je unatoč državnom intervencionizmu Ivici Todoriću došla na naplatu, ne bi li se društvo trebalo zapitati odakle tom čovjeku početni kapital te kada je i na koji način počela izgradnja njegova carstva.

Nakon pronađenog odgovora, trebalo bi se zapitati koliko još u Hrvatskoj tzv. tajkuna operira na osnovi kapitala stečenog na kriminalan način u doba jugoslavenskog socijalizma. Eto, to su ljudi od kojih ja strahujem u ekonomskom smislu.

No, njima će doći kraj, izvjesniji je onaj prirodni - biološki ili eventualno poslovni, nego pravosudni, ali doći će. Dotad sve derivate jugoslavenske kleptomanije valja uredno osvijetliti, zabilježiti, procesuirati i javno prokazati kako bi im se u budućnosti spriječila ponovna pojava.

Inače, takvo se što zove lustracija pa ako se tko počeše na spomen te riječi – vrlo vjerojatno ga svrbi.