Home

Davor Dijanović
Davor Dijanović

Rasprava o glavnom državnom odvjetniku – test vjerodostojnosti Vlade

Jedan vrlo uspješni odvjetnik svojedobno je izjavio kako je navodna borba protiv korupcije ništa više od obračuna između političko-mafijaških klanova

Medicinskim rječnikom govoreći, nekoliko je karcinoma koji polako, ali postojano iznutra nagrizaju i uništavaju mladu hrvatsku državu. Jedna od tih malignih bolesti je i stanje u hrvatskom pravosuđu. Iako je prema Ustavu Republike Hrvatske i pozitivnim propisima pravosuđe formalno samostalno i neovisno, svakome ozbiljnom čovjeku jasno je kako je riječ tek o proklamaciji koje u zbilji vrlo često nema realno pokriće.

Uzmimo za prvi primjer borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala. „Borba protiv korupcije“ sastavni je dio programa svih političkih stranaka i sintagma koja je postala neka vrsta političko-medijskog napjeva koji je obvezni dio političkog vokabulara. Praksa, nažalost, pokazuje kako se je „borba protiv korupcije“ u Hrvatskoj pretvorila u instrument političkih obračuna. Prema načelu legaliteta kaznenog progona, državni odvjetnik dužan je pokrenuti kazneni postupak ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti, a nema zakonskih smetnji za progon te osobe (čl. 2. ZKP-a).

Postupanja državnog odvjeništva, međutim, ne jednom nisu se vodila ovim načelom, nego načelom političkog kriterija. Uhićenja su se tako znala vješto tempirati prije održavanja parlamentarnih ili lokalnih izbora, što se može smatrati direktnom zloporabom pravosuđa u političke svrhe, a političari koji su dolazili na „udar“ pravosuđa često su bili oni „bivši“, tj. nije ih se diralo dok su bili na vlasti ili pri vlasti. U tom smislu paradigmatičan je bio slučaj bivšeg predsjednika Vlade Ive Sanadera protiv kojeg su procesi započeli tek nakon političke abdikacije. Upitan kako komentira činjenicu da tadašnji Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić nije ranije pokrenuo postupak protiv Sanadera, dr. sc. Ivo Josipović, vrstan poznavatelj kaznenoga procesnog prava, 2010. izjavio je da bi Bajić završio u loncu da je ranije „zakukurikao“. Ova alegorija možda je i najbolja deskripcija duboke kontaminacije pravosuđa politikom.

Mizerni efekti „borbe protiv korupcije“

Jedan vrlo uspješni odvjetnik svojedobno je izjavio kako je navodna borba protiv korupcije ništa više od obračuna između političko-mafijaških klanova. Ako se poslužimo onom svetopisamskom da se svako drvo treba cijeniti prema njegovim plodovima, onda se teško možemo ne složiti s navedenom konstatacijom. Naime, rezultati „borbe protiv korupcije“ gotovo su nikakvi. Niti jedna uistinu „velika riba“ do sada nije pravomoćno osuđena, a državni proračun nije se previše „zapomogao“ sredstvima koja su oduzeta zbog protupravnog načina stjecanja. „Junaci“ pretvorbe i privatizacije, redom kadrovi i „elite“ naslijeđene iz bivšega kriminalnog sustava, i dalje mirno spavaju. Niti specijalna niti generalna prevencija kaznenih djela počinjenih u procesu pretvorbe i privatizacija nije ostvarena. Uostalom, najbolje to pokazuju slabe investicije u Hrvatsku. U državu u kojoj ne postoji pravna sigurnost i u kojoj de facto vlada ozračje nekažnjivosti kad je u pitanju gospodarski kriminal „odabranih“ kadrova, niti jedan ozbiljni poduzetnik ne želi investirati.

Odnos prema komunističkim zločinima i prema silovnim Vukovarkama – slika hrvatskog pravosuđa
Posebno je pitanje odnos pravosuđa prema komunističkim zločinima. Činjenica da niti jedan komunistički zločin(ac) do sada nije sankcioniran jasnije od ičega svjedoči o „samostalnosti“ i „neovisnosti“ hrvatskog pravosuđa koje je i kadrovski i mentalitetom kapacitirano mentalnim komunistima koji „se ne drže zakona kao pijan plota“. A nema nikakve sumnje da je vjerna slika hrvarskog pravosuđa i činjenica da se kazneno progone ključne osobe koje su zaustavile velikosrpsku agresiju u nekoliko strateški iznimno bitnih hrvatskih gradova (Norac – Gospić, Glavaš – Osijek, Brodarac – Sisak, Šimić – Bjelovar), pri čemu se često krivotvore činjenice i dokazi, dok silovane Vukovarke i danas šeću pored svojih silovatelja (jedan od silovatelja je pred izricanje presude elegantno pobjegao u Srbiju iako su pravosudna tijela znala da postoji ta opasnost).

Hrvatskoj je potrebna temeljita reforma pravosuđa i micanje iz pravosudnih struktura kadrova koji su se ogriješili o zakon, a rasprava o izvješću Glavnoga državnog odvjetnika (najodgovornija osoba za funkcioniranje pravosuđa) – koja slijedi u Hrvatskom saboru - veliki je test vjerodostojnosti HDZ-a i Mosta. Bez reforme pravosuđa Hrvatska će nastaviti trunuti i stoga je konačno došlo vrijeme da se upali svjetlo u balkanskoj krčmi i da sve vidi tko je tko. „Čist posao ne boji se svjetla“ rekao je Ante Starčević.

1496090972 - 29.05.2017 22:49:32