Home

vrijeme apsurda

Pupovčeva alergija na 'Hrvatice i Hrvati' važnija je od Brkićeve izjave

Prva se vratila 'Hrvatima i Hrvaticama' Kolinda Grabar-Kitarović, ali zbog žestokih napada koje je doživjela, nerijetko i danas dodaje 'građani i građanke'. To je pak potpuni nonsens

Fantastično je kojom lakoćom dolazi do zamjena teza u hrvatskom javnom političkom diskursu. Dakle, prilično se lako složiti s činjenicom da je Milijan Brkić u svojoj izjavi u kojoj je Pupovcu poručio rekao da će „Hrvati i Hrvatice“ određivati hrvatsku Vladu, a ne manjine, pretjerao, da je izjava nepristojna, nepotrebna, nesmotrena, uvredljiva i, doslovno gledajući, suprotna ustavu.

Ali, Pupovčevo držanje i ta njegova stara alergija na pojam i pozdrav „Hrvatice i Hrvati“, koja traje punih 27 godina, čini mi se važnijom temom od Brkićeve nesmotrenosti. Jer, o toj alergiji koja se jasno vidi kod vodstva hrvatskih Srba, nikad nismo porazgovarali. S druge strane, da bi se kontekstualno sagledala Brkićeva izjava valja uzeti u obzir da su neki mediji ovih dana izvijestili da je Pupovac u Beogradu s Vučićem razgovarao, između ostaloga, i o rekonstrukciji hrvatske Vlade.

Amerikanci, Francuzi, Nijemci, ali ne i Hrvati

U tom kontekstu je zapravo Brkić nemušto i neprecizno odbrusio Pupovcu i u tom kontekstu je i sam spominjao Vučića. Dakle, ako smo lako apsolvirali Brkićevu pogrješku, pred nama su se otvorile dvije puno veće teme, drugo je pitanje zašto mediji te teme godinama, ali doslovno godinama, ignoriraju. U Americi u političkom smislu žive Amerikanci i Amerikanke nevezano na nacionalno podrijetlo. I nitko se ne ljuti niti problematizira kad ga se titulira s „dragi moji Amerikanci“, govorim o onoj tradicionalnoj pozdravnoj poruci „my fellow Americans“.

U Francuskoj žive u političkom smislu Francuzi i Francuskinje bez obzira na to tko se od njih rodio u Senegalu. On je u Parizu politički Francuz i o tome nema diskusije. Osim, dakako, kad se radi o ISIL-ovcima. Slično vrijedi i za Njemačku, za Švedsku i za cijeli normalan svijet. Nitko od nacionalnih Hrvata i nitko od drugih manjina, osim srpske, baš se nikada nije osjetio uvrijeđenim ako ste skup gdje ima i pripadnika manjina pozdravili kao „Hrvatice i Hrvati“, jer se i Česi i Mađari i Slovenci i sve druge manjine u Hrvatskoj u političkom smislu osjećaju kao politički Hrvati.

Svi osim jednog dijela hrvatskih Srba, odnosno osim predstavnika hrvatskih Srba koji naglašeno od prvog dana hrvatske borbe za državu inzistiraju baš na ovom pitanju. Milorad Pupovac je, kad bi spominjao hrvatske Srbe, vrlo često tijekom rata naglašeno govorio o „srpskom narodu“, baš vodeći računa o tome da ne govori o srpskoj manjini, da bi, nakon što je i ustavom bio uređen drugi položaj i drugi naziv za hrvatske Srbe, do besvijesti koristio pojam „srpske zajednice“ i čim je to bilo moguće u govorima vrlo često prelazio na sintagmu „naši narodi“.

Niti je to bilo slučajno niti je to bilo banalno. Paralelno s tim, sve institucije, koje je u kontekstu hrvatskih Srba razvijao, pratile su taj diskurs. Srpska banka,( ne postoji Češka banka ili Talijanska banka!) i baš se tako titulirala, srpske novine, odnosno srpski tjednik, srpski Božić, srpski narod, uredno izbjegavanje korištenja pojma politički Hrvat, dapače, iskazivanje nezadovoljstva kad se tako razgovara, zapravo je dio Pupovčeve i SDSS-ove, ne samo taktike ili strategije, negoli punog i pravog programa.

Jedino Tuđman nije slušao Pupovca

Mi nismo manjina! Mi to moramo biti ipso facto, ali gdje god možemo, kad god možemo, mi stremimo tome da smo u političkom smislu - narod. To je himna SDSS-a i svih Pupovčevih institucija koje je podignuo na noge. I jedini ga Tuđman nije slušao, svjestan da se ne radi o igri riječi negoli o pojmovima zbog kojih se dobrim dijelom i ratovalo. Jer, upravo to da Srbi u Hrvatskoj nisu manjina tvrdili su martićevci i s tim tezama i započeli rat. Mi smo narod, kao narod imamo pravo na odcjepljenje kao svi drugi narodi, gdje žive Srbi tu je Srbija i vama će Hrvatima ostati ono što se vidi sa zagrebačke katedrale, drugi je dio istog tog velikosrpskog songa.

Pupovac je pametniji, Pupovac je školovaniji, Pupovac je dakako mudriji od Martića i Pupovac je svjestan da se taj rat nije mogao dobiti. Pupovac je svjestan da je samo idiot mogao granatirati Zagreb! I da je samo u suženoj svijesti relevantno tko haubicom drži koje selo. Njemu je kao nikome jasno da su hrvatski Srbi imali u Jugoslaviji kraljevski položaj i da doslovno ništa ne može biti usporedivo s tim. Kakav rat, kakva ratna osvajanja nekih čuka, sela i brda. Biti narod, dijeliti s hrvatskim narodom suverenitet u cijelosti, kako je bilo u Jugoslaviji, to je bingo, to je smisao borbe, tu je benefit i tako se vlada.

Ne haubicom po Petrinji budalo martićevska! Mi smo bili u Jugoslaviji narod, mi smo bili u komunizmu narod, nama su braća Hrvati komunisti taj status dali i mi moramo težiti toj prošlosti. To je neizgovorena, ali jasna teza tog političkog programa. Kažem, Tuđman je sve to shvaćao i kao pravi državotvorac je uvijek pozdravljao skupove sa „Hrvati i Hrvatice“ i nikad nitko poslije njega.

Račan bi se prije ubio negoli tako pozdravljao! Pa Račan je i Vladu zvao „ova Vlada“, a ne hrvatska Vlada! Mesić kao Predsjednik nikada tako nije pozdravljao, a onda su Sanader i kasnije Kosorica redovito govorili o „građanima i građankama“. Prva se vratila „Hrvatima i Hrvaticama“ Kolinda Grabar Kitarović, ali zbog žestokih napada koje je doživjela, nerijetko i danas dodaje „građani i građanke“. To je pak potpuni nonsens.

Ili smo svi građani i građanke ili smo svi Hrvati i Hrvatice. Ovako ispada da politički Hrvati nisu ujedno i građani. Nego su što: moroni i vlaji? Čisti jugoslavenski kontekst. I pri tom nikada niti jedna druga manjina s ovim pojmovima nema problema osim srpske! Prema tome, kad govorimo o Brkićevoj izjavi ona zapravo otvara neka ništa manje važna pitanja. Pupovac nikada neće reći da je on politički Srbin, jer je svjestan što to znači, ali još ga nismo čuli da bez bilo kakve dileme konstatira da je politički Hrvat.

Normalno da Pupovac ode u Srbiju i tamo razgovara o rekonstrukciji hrvatske Vlade

Kao i Stanimirović. I njih i takve se mora pozdravljati pozdravom „građani i građanke“ jer oni jednostavno odbijaju biti politički Hrvati u onoj punini u kojoj su to drugi stanovnici Lijepe Naše. To je tema koju bi već jedno trebalo otvoriti. Kao i temu o Pupovčevom posjetu Beogradu i medijskim napisima da je razgovarao o rekonstrukciji hrvatske Vlade. Što je razgovarao s Vučićem mi ne znamo, ali imamo njegovu izjavu za srbijansku državu televiziju gdje najavljuje rekonstrukciju Vlade, dodajući da, „ako bude potrebno, rekonstrukcija će biti obimnija od minimalnog neophodnog broja“.

Dakle, on zna ono što cijela nacija ne zna! Je li normalno da jedan predstavnik manjine na ovaj način nastupa? Da je on samo predstavnik manjine i da misli da je tek predstavnik jedne manjine ovako nikad ne bi nastupao jer niti jedan drugi predstavnik manjina ne najavljuje rekonstrukciju Vlade! I to je prošlo bez bilo kakve reakcije medija, jer je nama regija postala posve normalan okvir. Posve je normalno da Pupovac ode u Srbiju i tamo razgovara o rekonstrukciji hrvatske Vlade jer ovdje nitko i nema osjećaj da je ovdje pojmovno na vlasti hrvatska država i da nema što predstavnik manjina s predsjednikom druge države razgovarati o rekonstrukciji Vlade one druge države.

Toga nema nigdje u svijetu. Zamislite da Kirgistanac ode u Kirgistan i razgovara s predsjednikom Kirgistana o rekonstrukciji Putinove Vlade? Ili sličan primjer u Mađarskoj. Da Slovak ode u Bratislavu i razgovara i najavljuje po medijima preslagivanje mađarske Vlade. Nezamislivo za ne? Jer, to bi bio skandal nad skandalima! Naravno da je tako nešto nezamislivo u drugim državama, kad su to države u punom smislu te riječi, a ovo u čemu mi živimo je „bivša socijalistička republika Hrvatska“, a ne normalna hrvatska država u kojoj žive politički Hrvati i Hrvatice.

1505944194 - 20.09.2017 23:49:54