Home

akcija i reakcija

Privatno mišljenje suca Šeparovića nije isto što i odluka Ustavnog suda

'U javnosti ostaje jedna velika konfuzija oko toga što je točno sadržaj odluke Ustavnog suda', piše Popov

Nakon punih 26 godina, Ustavni sud konačno je odgovorio na zahtjev za procjenu ustavnosti kontroverznog “zakona o pobačaju” kojeg je još 1978. potpisao Jakov Blažević, poznatiji kao tužitelj u sudskom procesu protiv bl. Alojzija Stepinca. 

Odluka Ustavnog suda RH

Press konferencija zakazana je u četvrtak, u 11 h. Predsjednik Ustavnog suda pročitao je dugo očekivanu odluku, koja se slobodno može okarakterizirati kao loš pokušaj salomonskog rješenja u kojoj bi obje strane trebale biti zadovoljene. Zakon je formalno neustavan, ali ne i materijalno. Treba ga promijeniti u roku od 2 godine, ali ne nužno tako da štiti život od začeća. Pobačaj je nepoželjan i treba ga nastojati izbjeći, ali kroz edukaciju i obvezne konzultacije, a ne zabranom. Sud prihvaća neospornu znanstvenu činjenicu da ljudski život počinje začećem i ustavno načelo da svako ljudsko biće ima pravo na život, ali pravo na privatnost žene ipak ima prioritet.

Koliko god se ja ili bilo tko drugi ne slagao s ovom odlukom i smatrao je lošom - posebno s obzirom na utvrđeni primat prava na privatnost u odnosu na pravo na život, što je bez presedana u cjelokupnoj pravnoj teoriji i praksi, i direktno u suprotnosti sa čl. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - ona je takva kakva jest i kao legalisti je moramo prihvatiti. Međutim, ono što sigurno nismo dužni prihvatiti jest privatno mišljenje suca Šeparovića koje je izrazio na istoj presici, neposredno nakon čitanja odluke, i kasnije ga nekoliko puta ponovio u medijima.

Privatna mišljenja suca Šeparovića

Na upit novinara što bi se dogodilo da Sabor ipak izglasa zakon u kojem je ljudski život zakonski zaštićen od začeća, sudac Šeparović odgovara da bi takav zakon bio neustavan i da bi ga Ustavni sud odbacio. Međutim, ova tvrdnja ni na koji način ne slijedi trivijalno iz odluke Ustavnog suda, već je riječ o osobnom mišljenju suca Šeparovića, u kategoriji “što bi bilo kad bi bilo”.

Uzmimo jedan banalan primjer. Zamislimo da sutra neka udruga podnese ustavnu tužbu u kojoj osporava ograničenje brzine na autoputu na 130 km/h. Ustavni sud razmotri predmet i donese odluku da se ograničenje brzine na 130 km/h ne kosi s vrijednostima hrvatskog Ustava. Znači li to da ukoliko zakonodavac nekada u budućnosti odluči smanjiti maksimalnu dozvoljenu brzinu na 120 km/h, da bi to automatski bilo protuustavno? Naravno da ne.

Ako netko misli da jest, treba podnijeti novu ustavnu tužbu, na koju se Ustavni sud mora zasebno očitovati. Iduće pitanje odnosilo se na slučaj da pro-life udruge pokrenu referendum u kojem bi se tražilo proširenje čl. 21. Ustava dodavanjem riječi “od začeća”, na što sudac Šeparović odgovara da bi takvo pitanje bilo protuustavno i samim time odbačeno. I opet se postavlja pitanje: kako on zna što bi Ustavni sud odlučio u nekom budućem hipotetskom scenariju?

Konfuzija u medijima

Nakon svega u javnosti ostaje jedna velika konfuzija oko toga što je točno sadržaj odluke Ustavnog suda, a što privatno mišljenje suca Šeparovića. Iako je sam sudac više puta, doduše nešto tišim i nerazgovjetnijim glasom, rekao “to je moje mišljenje”, mediji su gotovo jednoglasno prenijeli pogrešnu informaciju da nakon odluke Ustavnog suda Sabor više ne može donijeti zakon koji bi zaštitio nerođeni život od trenutka začeća. 

Naravno da može. A ako nekome to bude smetalo slobodan je podnijeti prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti novog zakona. I čekati novih 26 godina da Ustavni sud donese odluku.

1505943946 - 20.09.2017 23:45:46