Home

Davor Gjenero (photo: Igor Soban)
Izvor slike: Igor Soban
Pravila političke igre

Ne čude posjeti Berlinu, tom je odnosu Milanović najviše naštetio

Tek sad je moguće vođenje vanjske politike u kojoj suradnja s Njemačkom te suradnja sa SAD-om postaju ključem hrvatske europske i euroatlantske politike

Posve očekivano, Berlin je prvo odredište za posjet premijera Plenkovića nekoj od zemalja članica EU. Danas se, naravno, u bilateralne posjete ne putuje kao nekad, a i ti današnji kratki posjeti imaju, prije svega, protokolarno značenje, jer državnici zemalja članica EU permanentno međusobno komuniciraju, a licem u lice se sastaju na redovitim sjednicama Europskog vijeća.

Formalnim premijerskim zasjedanjima uvijek prethode i susreti unutar stranačkih obitelji, a budući da je premijer Plenković pripadnik Europske pučke stranke, iz koje dolazi najviše europskih predsjednika država ili vlada, pa i njemačka kancelarka Angela Merkel, kanali komunikacije na najvišoj razini ne otvaraju se više prvim službenim bilateralnim posjetom.

I svi su prethodni premijeri putovali u Berlin. U veljači ove godine tadašnji je premijer Tihomir Orešković bio u službenom posjetu, i ostavio solidan dojam, a u kolovozu se kancelarka Merkel sastala s njim, te austrijskim, slovenskim i bugarskim premijerom, u sklopu serije konzultacija, što ih je njemačka premijerka pokrenula vezano uz Brexit i promišljanje o novom europskom kontekstu.

Osim premijera Oreškovića, u Berlinu je u službenom posjetu relativno nedavno, na samom početku svoga mandata, u ožujku 2015. godine, bila i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović. Taj posjet bio je svojevrsna akcija „smanjivanja štete“, jer je to bilo najviše što se u tom trenutku moglo napraviti. Naime, nakon desetljeća u kojima je Njemačka bila važan hrvatski vanjskopolitički partner, i u kojima je često bila njemačka potpora bila odlučujuća za ostvarivanje ključnih hrvatskih vanjskopolitičkih interesa, Milanovićeva vlada je u svom mandatu bitno poremetila odnose Hrvatske i Njemačke i Njemačku učinila vrlo rezerviranom prema Hrvatskoj.

Paradoksalno je da je Njemačka bila jedna od važnih zagovornica hrvatskog članstva u EU, a da je u finalu pristupnog procesa, uz snažnu potporu zemalja Višegradske skupine, odlučujući vjetar u hrvatska leđa došao od strane zajedničke njemačko-francuske inicijative. Zemlje članice Višegradskog sporazuma bile su među prvima koje su ratificirale hrvatski pristupni ugovor, ratifikacija kojeg se odvijala u vrijeme Milanovićeva mandata, ali Njemačka je uz velike rezerve bila zadnja koja je ratificirala taj ugovor, i to već pomalo u vremenskom tjesnacu, neposredno pred hrvatsko pristupanje Uniji, 1. srpnja 2013. Zašto je tome bilo tako?

„Raskošni diplomatski talent“ Zorana Milanovića nigdje nije tako došao do izražaja, kao u pravljenju šteta u odnosima Hrvatske i Njemačke. U rujnu 2012. bio je u službenom posjetu Berlinu, kako bi lobirao za njemačku ratifikaciju  hrvatskoga pristupnog ugovora, a kad je u intervjuu za njemačke medije i u predavanju u socijaldemokratskoj parlamentarnoj zakladi izgovorio kako je Hrvatska nekonsolidirana država, kako u njoj ne postoji elementarna porezna disciplina i kako Hrvatska namjerava svoje ekonomske probleme rješavati novcem iz europskih fondova, dakle, novcem europskih, a time u velikoj mjeri njemačkih građana. njemačka je politika tada počela ozbiljno razmišljati ima li smisla Hrvatsku „pustiti“ u EU, a Milanović je pomislio kako bi nastali problem,  što ga je predstavio tek kao „buru u čaši vode“, trebao riješiti upravo on.

Ni ponovljeni posjet, nakon mjesec dana, kad je kontaktirao, prije svega, sa stranačkim kolegama socijaldemokratima, nije prošao bitno bolje, jer ovog je puta tješio Nijemce kako na Hrvatsku neće potrošiti toliko novca koliko su potrošili na zemlje Srednje Europe koje su 2004. pristupile Uniji. Uslijedila je epizoda s pokušajem varanja Njemačke neposredno nakon što je ona ratificirala Ugovor o pristupanju Hrvatske EU i neposredno prije svečanosti pristupanja.

Zbog Lex Perković, zakonske promjene u Zakonu o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima, usvojenog 28. lipnja 2013., dakle, neposredno nakon njemačke ratifikacije hrvatskoga pristupnog ugovora, a dva dana prije pristupanja Hrvatske Uniji, Angela Merkel „nije imala vremena doputovati na proslavu u Zagreb“, a duboko razočaranje njemačke politike Hrvatskom obilježilo je početak hrvatskog članstva u Uniji.

Sliku o Hrvatskoj Milanović nije popravio niti 2014. kad je posve nepripremljen došao na summit, što ga je kancelarka Merkel organizirala za lidere balkanskih država. Za razliku od Milanovića, koji se dan dva prije berlinskog skupa našao s premijerima BiH, Crne Gore i Albanije i pokušao stvoriti dojam o kreiranju nekog zajedničkog projekta, premijeri Vučić i Rama u Berlin su doputovali s „punim torbama“ i na domaćine ostavili ozbiljan dojam.

Predsjednica Grabar-Kitarović u svom je inauguracijskom govoru rekla da se stječe dojam kao da Hrvatska nije postala članicom EU. Svojim posjetom predsjedniku Joachimu Gaucku predsjednica je nastojala poslati poruku da Hrvatska želi biti članica EU u pravom smislu riječi. Uočljivo je da se i tijekom tog posjeta oblikovala njena inicijativa za vertikalnu integraciju Europe te da je predsjednica prihvatila Gauckovu inicijativu za većim hrvatskim angažmanom u susjedstvu.

Tek nakon smjene vlasti u Hrvatskoj postalo je moguće pravo vraćanje Hrvatske europskim i euroatlantskim vrijednostima. Naime, tek sad je moguće vođenje vanjske politike u kojoj suradnja s Njemačkom, uz savezništvo sa zemljama Srednje Europe i Višegradske skupine, te suradnja sa SAD-om, kao glavnim euroatlantskim saveznikom, postaju ključem hrvatske europske i euroatlantske politike.

Nakon posjeta premijera Plenkovića Berlinu znat ćemo jesu li prve dvije godine mandata predsjednice Grabar-Kitarović i prvi potezi nove administracije otopili rezerve, što su u četiri godine Milanovićeve nerazumne politike, u Berlinu stvorene u odnosu na Hrvatsku. Za premijera Plenkovića, tako, put u Berlin nije manje izazovan nego što su bile prve dvije njegove bilateralne diplomatske misije: u Sarajevu i u Kijevu. 

1498275764 - 24.06.2017 05:42:44