Marine Le Pen: Lažna desnica bez pravog odgovora na europsku krizu

Brexita i pobjede Donalda Trumpa na američkim izborima, eventualna pobjeda Marine Le Pen čini se kao zadnji čavao u lijesu stare političke paradigme i početak spašavanja onoga što je kulturološki marksizam ostavio od Zapadne civilizacije.Iako to sve lijepo zvuči, bojim se da su ove nade neutemeljene.

Marine Le Pen je sve samo ne prava alternativa koju traži kriza europskih vrijednosti i identiteta.

Nacionalističko krilo ljevice

Da bismo shvatili politički milje iz kojeg dolazi gđa Le Pen, potrebno je vratiti se nekoliko stoljeća unatrag. Francuska revolucija, najkrvaviji i najsramotniji događaj u cjelokupnoj ljudskoj povijesti, obilježen do tada nezabilježenim progonima katolika, masovnim ubojstvima svećenika, biskupa i časnih sestara, nezakonitim uzurpiranjem vlasti od tzv. “trećeg staleža” okrunjenog reicidom (ubojstvom vlastitog legitimnog kralja), po prvi puta je donio političku podjelu na desne i lijeve.

Oni koji su u 1789. bili privrženi kralju, starom poretku (Ancien Régime) i tradicionalnim vrijednostima spontano su sjeli s desne strane presjedavajućeg u Nacionalnom vijeću, a oni koji su bili za rušenje poretka s lijeve strane. Međutim, samo dvije godine kasnije, 1791. godine originalna desnica je, zahvaljujući izumu izvjesnog g. Guillotina, potpuno iščezla. Preostala ljevica se nakon toga podijelila na nacionaliste koji su zasjeli desno i progresivne internacionaliste koji su zasjeli lijevo.

Ta “nova desnica”, odnosno nacionalno obojena ljevica, spremno je preuzela sve vrijednosti Francuske revolucije, a posebno sekularizam, tj. ideju da se država i politika moraju voditi kao da Bog ne postoji. Upražnjeno mjesto državne religije nacionalistička ljevica popunila je uvođenjem kulta nacije kao najvišeg dobra kojem sve mora biti podređeno, dok su progresivni internacionalisti prazninu popunili vjerom u neprestalni Progres.

Nacionalna fronta Marine Le Pen

Odemo li par stoljeća unaprijed, vidimo da se ništa radikalno tu nije promijenilo. I dalje s  jedne strane imamo progresivne internacionaliste koji negiraju samu ideju nacije smatrajući je umjetnim društvenim konstruktom, a s druge strane nacionaliste koji smatraju da ideja nacije mora stajati iznad svega. U svim drugim stvarima ove dvije struje se praktički slažu: države moraju biti uređene kao sekularne demokratske republike, moralni apsoluti ne postoje, a sve mora biti podređeno bilo naciji (“desnica”) bilo Progresu (“ljevica”). 

Marine Le Pen najbolji je primjer utjelovljenja nacionalističkog krila ljevice. Sekularizam, republika i nacija iznad svega. Tako ne treba čuditi da njezini stavovi o moralnim pitanjima nemaju nikakvog uporišta u naravnom zakonu: Le Pen podržava neograničeno pravo na pobačaj, zagovara državnu instituciju istospolnog partnerstva, protivi se smrtnoj kazni. Na ekonomskom pravu zalaže se za državni intervencionizam i protekcionizam, a protivi se privatizaciji javnih servisa i slabljenju države socijale.

Iz ovoga vidimo da vrijednosti koje zastupa Marine Le Pen nipošto nisu konzervativne ili tradicionalne kršćanske vrijednosti koje bismo očekivali od europskog lidera koji zaista nudi pravu alternativu za Europu.

Opozicija radikalnom islamizmu

Stvar zbog koje Le Pen dobiva najviše simpatija među mnogim Europljanima je njezin stav prema radikalnom islamizmu. Za razliku od većine europskih lidera, Marine Le Pen je jedna od rijetkih koja jasno vidi što se događa i to još jasnije govori. Le Pen se ne ustručava govoriti o islamskoj invaziji europskog kontinenta i kao jednu od središnjih točka svog programa navesti projekt “de-islamizacije Francuske”. Protivno svim dogmama političke korektnosti, gđa Le Pen hrabro govori o tome da je multikulturalizam propala utopija i predlaže ukidanje svih socijalnih beneficija novim imigrantima, ispravno uočavajući da mnogi od njih dolaze samo kako bi uživali u prednostima države socijale. Le Pen se zalaže za ponovnu uspostavu graničnih kontrola, jačanje francuske vojske, liberalnije zakone o oružju.

Ovo sve zvuči fantastično dobro, ali postoji jedna kvaka: Marine Le Pen ne vidi islamizam kao prijetnju kršćanstvu, već kao prijetnju sekularizmu. Njezino protivljenje islamu proizlazi iz njezinog uvjerenja da religija i religioznost ne bi smjeli biti prisutni u javnom i političkom životu: ona nije protiv islama kao islama, već protiv religije kao takve. Jednakom žestinom kojom se sada bori protiv islamista borila bi se i protiv kršćana koji bi od države tražili da svoje zakone uskladi sa Deset Božjih zapovijedi.

Marine Le Pen bi se protiv islamizma borila sekularizmom, ali povijest nas uči drugačije: jedina snaga koja se ikada uspjela oduprijeti ekspanzionističkim i imperijalističkim ambicijama islamskog svijeta bila je Europa ujedinjena pod stijegom kršćanstva. Europa će se ili vratiti svojim kršćanskim korjenima, ili je uskoro neće biti.