Home

Konzervativna kontrarevolucija

Leftardi, progresivoidi, antifalibani - uvod u svijet militantnih sekularista

Stiera i Ilčića 'časte' patetičnim nazivom 'katolibani'. I to koordinirano, kao čopor vukova, preko svojih fake news medija

Militantni sekularisti imaju 'sjajnu' povijest u Hrvatskoj tijekom 20. stoljeća. Skoro cijela druga polovica tog tragičnog stoljeća bila je u sjeni njihovih povijesnih 'dostignuća': pokušaj zatiranja Boga, 'uklanjanje' neistomišljenika te vladanje i kontrola nad masama kroz trajno i državom sankcionirano poticanje straha i nepovjerenja.

Današnji militantni sekularisti koji su u pravilu ljevičari su još prepoznati u urbanom rječniku kao „leftardi“, „progresivoidi“, „mentalni komunisti“ i „antifalibani“ (tj., „antifašisti“). Utopističko totalitarno društvo, njihova su „dobra stara vremena“, te tako imaju svoju referentnu povijesnu točku do 1990. god. No, svatko tko je i malo imao savjest ili osjećaj za realnost u to vrijeme, kao i sada, jako je dobro osjetio kako su njihove 'mesijanske' vizije izgledale u stvarnosti, kako su donosile društveni i moralni kaos i izvrnule sve važne temelje stabilnog društva. A ti temelji su vjera, obitelj, vrednote, moralnost, pristojnost, patriotizam…

I kao da nismo dovoljno patili od njihova društvenog eksperimentiranja, kao da nisu dovoljno unosili terora, ubijanja i straha, stvorila se jedna nova kohorta igrajući na kartu „žrtve“ zločestih konzervativaca i drugih običnih Hrvata koji vole Boga, obitelj i domovinu. I prema tim trima stupovima ova vokalna kulturno-marksistička manjina pokazuje najviše netrpeljivosti, ako ne i otvorenu mržnju.

Bog i napose Katolička crkva koja širi vjeru u Boga, prvi su na udaru, počevši od „klasičnih“ ateista do mladih antifalibana jer vjera u Boga znači i vjera u objektivnu i jednu istinu, moralni red, život s vrednotama i spoznaja da postoji nešto više od ovog života.

Militantni sekularisti nemaju srama ni pristojnosti. Oni zato i jesu „militantni“ jer ne gledaju „drugu“ stranu kao sugovornike s različitim pogledima, nego kao „neprijatelja“ vrijedan svakog prezira.

Ovo je za njih rat prevlasti nad kulturom, i u tom ratu ne uzimaju nikakve taoce. I zato se ne treba čuditi što svoje neistomišljenike napadaju ad hominem i uništavaju dobro ime sugovornika. Njima racionalni argumenti NISU VAŽNI. Njima je jedino važno da se njima priklonite.

Kada ih suočite s činjenicama ili im se jednostavno suprotstavite, onda počnu cmizdriti o „slobodi“ ili vas brutalno napadnu u javnosti, stavivši sve pod okrilje satire.

Ako niste s njima, onda ste protiv njih i dobit ćete svoj naziv: oni će vas frame-ati (staviti vas u pogrdni i lažni okvir) ili etiketirati. Najpoznatiji takvi nazivi su: „katolibani“; „klerofašisti“ (iz dobrih starih vremena!!!); „homofobi“; „seksisti“; „netolerantni“; „mrzitelji/ hejteri“; „konzervativna revolucija“; „obiteljaši“ i svakako neizostavna i omiljena etiketa – „iz srednjeg vijeka“.

Samo se sjetite s kojim patetičnim, ali okrutnim ismijavanjima „počašćuju“ primjerice Željku Markić, Ladislava Ilčića i sve više Davora Stiera. I to koordinirano, kao čopor vukova, preko svojih udruga, portala i hrvatskih fake news medija.

Puno čujemo o tome da je Hrvatska polarizirana zemlja. I tko je to stvorio? Odgovor: militantni sekularisti u politici i civilnom društvu. Za njih postoji samo njihova istina, za njih nema objektivne i jedne istina. Primjerice, oko tema uvođenja ultra-liberalne spolne indoktrinacije naše djece u školskom programu ili oko definicije braka, militantni sekularisti su naprosto pošizili jer se netko drznuo dirati njihove lijevo-liberalne dogme koje su probali nametnuti po tiho i ispod radara.

A što se tiče ljudskih prava, kao što vidimo ovih dana militantni sekularisti misle da jedino oni imaju nekakvo pravo govoriti i biti mjerodavni za ove teme.

Militantni sekularisti postavljaju se i uzdižu na nekakvu moralnu uzvisinu i s nje gledaju na ostale. Primjerice, kao komunisti nekada ili kao dio nekakve (ljevičarske) udruge, njima je potpuno normalno uzeti ili zahtijevati javni novac za njihove programe i projekte koji mnogo puta ničemu ne služe, osim njihovoj samopromociji ili promicanju nekakvih nakaradnih ili jednostavno glupih ideja i projekata, najčešće ponižavajući i ismijavajući kršćanski moral i vrednote ili samu domovinu (eklatantni primjeri su Index i Novosti). Oni ne shvaćaju da država nije tu za ekskluzivno promicanje njihovih ideja i da taj novac nije „javan“, već porezni novac velikog broja Hrvata koji u ogromnom postotku ne bi ni u ludilu dobrovoljno donirali novac za te njihove „projekte“ i smjernice. Militantne sekulariste važno je prepoznati i, koristeći sve demokratske načine, zaustaviti ili usporiti nametanje njihovih ideja većini.