Home

Davor Dijanović
davor dijanović

Hrvatska diplomacija mora reagirati na zatopljenje odnosa SAD-a i Rusije

Hrvatskoj nije u interesu – u slučaju raspada Europske unije – ulazak u nekakvu balkansku kreaciju, koju ovih dana priziva bivši slovenski ministar Dimitrije Rupel

Mnoge godine u hrvatskoj, europskoj i svjetskoj povijesti mogu se označiti kao prekretnica, tj. kao one godine koje su imale presudan utjecaj na kasnija društveno-politička, pa i ideološka gibanja. Godina koja je iza nas, 2016., svakako pripada onim godinama koje će se u kasnijoj periodizaciji povijesti označiti upravo takvima – prekretnima.

U prilog navedenom dovoljno je navesti četiri fenomena koji su obilježili prethodnu godinu.

Prvi je fenomen sigurnosne razine i odnosi se izvršenje terorističkih napada u nekoliko europskih gradova. Ti su napadi pokazali sve slabosti sigurnosno-obavještajnih sustava europskih zemalja, ali su odaslali i vrlo jasnu poruku što bi europske gradove u budućnosti moglo čekati ako vodeće europske države temeljito ne redefiniraju svoj pristup sigurnosti, svoj pristup prema nakaznoj ideologiji „multikulturalizma“ kao i prema sudjelovanju u geopolitici „izvoza demokracije“. Pariz, Nica, Bruxelles i Berlin vrlo brzo mogu postati noćna mora i realnost svih glavnih europskih gradova.

Drugi fenomen svakako se odnosi na tzv. Brexit, tj. na izlazak Velike Britanije iz Europske unije (EU). Riječ je o odluci čije se implikacije još ne mogu ni naslutiti, posebno ako izlazak otočke zemlje iz EU pokrene domino efekt u drugim europskim državama u slučaju eventualne pobjede tzv. euroskeptičnih stranaka. Nije isključeno da je Brexit  početak raspada Europske unije. U intervjuu Der Spiegelu njemački vicekancelar i predsjednik SPD-a Sigmar Gabriel nedavno je izjavio da zna kakvo je stanje unutar EU i da više nije nezamislivo da se ona raspadne.

Izbor Trumpa za američkog predsjednika treći je događaj od iznimne univerzalne važnosti, događaj koji prema svemu sudeći znači početak kraja političke korektnosti, kao nakaznog čeda kulturnog marksizma, ideologije koja je počevši od šezdesetosmaške revolucije (korijeni su, dakako, još dalje u razdoblju prosvjetiteljstva) pa do danas temeljito uništila europsku kulturu, tradiciju i vrijednosne orijentire koji su stoljećima činili kohezivno tkivo zapadne civilizacije. Pobjeda Trumpa poraz je tzv. mainstream medija, agencija za javno mnijenje, čitave svite tobožnjih analitičara kao i posvemašnje „ekspertokracije“.

Četvrti događaj preko kojega se olako prelazi jest činjenica da će sirijska vojska Bashara al-Assada kako stvari sada stoje odnijeti pobjedu nad ISIL-om i drugim pobunjenicima kad je u pitanju borba za kontrolu teritorija. O(p)stanak Assadova režima prvi je poraz američke vanjske politike od vremena kad je započela serija američkih intervencija na području Bliskog istoka. Američki poraz ujedno je pobjeda Putinove Rusije koja je sprječavanjem svrgavanja Assadova režima zabilježila veliki uspjeh u bitci na „velikoj šahovskoj ploči“ Euroazije.

U 2017. mogli bi biti postavljeni temelji tektonskih promjena na globalnoj geopolitičkoj razini

Nema nikakve sumnje da će i 2017. biti godina velikih (geo)političkih turbulencija, godina u kojoj bi mogli biti postavljeni temelji tektonskih promjena na globalnoj geopolitičkoj razini. 2017. je godina kad se očekuje izlazak Britanije iz EU, ali i godina kad će biti održani predsjednički i parlamentarni izbori u nekoliko iznimno važnih europskih zemalja. Nije se teško domisliti što bi za budućnost EU mogla značiti pobjeda euroskeptične opcije u Nizozemskoj, pobjeda Marine le Pen na predsjedničkim izborima u Francuskoj ili poraz Merkel na parlamentarnim izborima u Njemačkoj.

„Enigma“ Donalda Trumpa vrlo će se brzo riješiti, povlačenjem konkretnih poteza na planu vanjske politike, No, ako je za suditi prema dosadašnjim najavama, već se sada može reći da nas očekuje otopljenje odnosa SAD- i Rusije s jedne strane, te zaoštravanje odnosa SAD-a i Kine s druge strane (upravo je Kinu Trump označio kao glavnog konkurenta SAD-a, što je i neupitna činjenica kad su u pitanja trgovina i ekonomska pitanja).

Hrvatski „desničari“ i „nacionalisti“ veselili su se Trumpovoj pobjedi, što je sasvim opravdano kad je u pitanju afirmacija antiestablishment identitarnih opcija na Zapadu, no pitanje je što ona Hrvatskoj konkretno geopolitički donosi. Što će za Hrvatsku značiti eventualno otopljavanje odnosa SAD-a i Rusije, u kontekstu hrvatsko-srbijanskih odnosa, pokazat će budućnost. Hrvatska diplomacija već bi sada trebala započeti s djelovanjem u tom pravcu, kao i u pravcu rješavanja hrvatskog pitanja u BiH, zemlji u kojoj se sudaraju utjecaji SAD-a, Rusije, Turske, ali i arapskog kapitala. Neki analitičari spominju novu „Jaltu“, u smislu podjele interesa između SAD-a i Rusije u Europi, a na hrvatskoj je vladi i diplomaciji da se u tom scenariju izbori za hrvatske interese. Hrvatskoj nije u interesu – u slučaju raspada Europske unije – ulazak u nekakvu balkansku kreaciju, koju ovih dana priziva bivši slovenski ministar Dimitrije Rupel, nego joj je u interesu da se pozicionira kao srednjoeuropska država, na uspravnici Jadran-Baltik-Crno more.

Prijetnja terorizma i novoga migrantskog vala

Nije potrebno biti profet da bi se i za ovu godinu predvidjela daljnja ugroza europske sigurnosti kao posljedica terorističkih napada koji nose potpis tzv. Islamske države. Čak i u slučaju da ISIL izgubi bitku za kontrolu teritorija u Siriji i okolnim zemljama, i dalje će postojati opasnost od terorističkih napada u Europi. Štoviše, propašću tzv. Islamske države broj napada mogao bi se i povećati. Pobjedom nad Hitlerom prestala je opasnost nacizma, no pobjedom nad ISIL-om sigurnosna ugroza ne će prestati s obzirom na to da se ovdje radi o fenomenu koji je vrlo teško iskorijeniti, posebno u situaciji gdje pucaju sustavi zemalja s najjačim obavještajnim i kontraobavještajnim službama.

Vezano uz ISIL, nad Europom i dalje visi Damoklov mač novoga migrantskog udara ako nepredvidljiva Turska otvori granice. Tu je i opasnost migranskog vala iz Afrike, s obzirom na to da se prema procjenama austrijske obavještajne službe oko 15 milijuna afričkih migranata sprema doći u Europu.

Europa bi se trebala dobrano zamisliti nad svojim identitetom i demografskom slikom, kao  i nad svojom sigurnošću i obrambenom politikom, posebno ako dođe do slabljenja NATO saveza. Povratak kršćanstvu i zapadnoj tradiciji, koja se je sustavno uništavala posljednja tri stoljeća, i povratak kulturi života nasuprot kulturi smrti – jedini su lijek koji može ozdraviti Stari kontinent koji sve više pokazuje znakove raspadanja i smrti. A kao što daleke 1923. godine piše veliki Nikolaj Berdjajev, nad čijim bi se riječima trebali zamisliti i hrvatski „proeuropski“ političari: “Na povijesnim prijelazima, u epohama kriza i katastrofa, treba se ozbiljno zamisliti nad kretanjem povijesnih sudbina naroda i kultura. Kazaljka sata svjetske povijesti pokazuje presudan trenutak nadolazećeg sumraka kad je vrijeme za užgati svjetiljku i pripremiti se za noć“.

1506048509 - 22.09.2017 04:48:29