Home

Zoran Milanović (photo: fah)
Izvor slike: fah
pravila političke igre

Da je Zoran Milanović vladao 1990. nikada ne bismo dobili rat

Aktualni premijer, za razliku od Tuđmana, Račana, Mesića, Sanadera, nema osjećaj za razgovorom, suradnjom, kompromisom, konsenzusom

Nesposobnost za kohabitaciju postaje velik problem premijeru Zoranu Milanoviću. U povijesti moderne hrvatske države, komunikacijski jaz uspijevali su premostiti brojni neistomišljenici. Tuđman i Račan, Mesić i Sanader, Kosor i Josipović. O Milanovićevom nedostatku osjećaja za razgovorom i konsenzusom piše analitičar Davor Gjenero.

Temeljni posao političara je komunikacija. Pretpostavlja se da političari neprestano međusobno komuniciraju, a jedina legitimna granica komunikacije je pripadanje ili nepripadanje „ustavnom luku“, dakle, normalno je da političari iz demokratskih parlamentarnih stranaka međusobno raspravljaju i usklađuju interese, a da se iz dijaloga isključuje one koji ne priznaju temeljna demokratska pravila i koji su usmjereni na razaranje demokratskog poretka.

Dijalog političara odvija se javno, ali i iza kulisa. U Hrvatskoj je dio tradicije da se ključni političari vlasti i opozicije dogovaraju o važnim potezima i najvažnijim politikama od nacionalnog interesa, čak i onda kad su odnosi parlamentarne većine i opozicije izrazito zategnuti. Komunicirali su i predsjednik Tuđman i Ivica Račan, i premijer Račan i Ivo Sanader, pa onda i premijer Sanader i Ivica Račan. Hrvatska je zato u najteže ratno vrijeme bila sposobna formirati koncentracijsku vladu i postići nacionalno jedinstvo, a u vrijeme pristupnih pregovora s EU formirati Nacionalni odbor za praćenje pregovora o pristupanju RH Europskoj uniji. Premda nema pretjerano dugo iskustvo višestranačja i demokratskog parlamentarizma, Hrvatska ima iskustva s kohabitacijama. U kohabitaciji su živjeli predsjednik Stjepan Mesić i Sanaderova vlada. Obojica su i kao osobe i kao političari bili vrlo pragmatični. Potom su, bez posebnih napetosti kohabitirali i predsjednik Ivo Josipović i premijerka Jadranka Kosor. Međutim, Zoran Milanović očito nije spreman za kohabitaciju. Njegova izjava "Vladi 99 posto, a predsjednici 1 posto" najbolje zrcali njegov pogled na politički život u kohabitaciji.

Krhke reformske kapacitete zemlje najlakše je blokirati uspostavljanjem sistemskih i izvansistemskih veto snaga, a utjecaj tih snaga moguće je ograničiti samo temeljnim razumijevanjem vlasti i opozicije. Pogodbeni scenariji, suradnja umjerene vlasti i umjerene opozicije, obično su garant postepenoga, ali sigurnoga, društvenog razvitka.

Insistiranjem na društvenom dijalogu, na komunikaciji ključnih lidera vlasti i opozicije, utječe se na ublažavanje radikalizma u društvu. Ako netko od aktera djeluje prema obrascu „mi – oni“, odnosno „prijatelj – neprijatelj“, taj nije sposoban niti predlagati, niti prihvatiti komunikaciju s „drugom stranom“. U parlamentarnim porecima i opozicija je dio političkog sustava, ona je „opozicija Njegova veličanstva“ (suverena, dakle, političkog naroda) i u sustavu ima vrlo važnu ulogu, tek nešto manju od uloge izvršne vlasti.

1503235669 - 20.08.2017 15:27:49