Home

Višnja Ljubičić (photo: faH)
Izvor slike: faH
ZADOVOLJNI

Pravobraniteljica Višnja Ljubičić poduprla odluku Ustavnog suda

Ljubičić upućuje na germanski primjer kojim je zakonodavac odredio da je sloboda žene da odlučuje o svojim osobnim interesima i zdravlju u ranijoj trudnoći nesputana

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić ocijenila je u četvrtak pozitivnom činjenicu da je Ustavni sud naglasio kako Ustav jamči ženama pravo na privatnost, autonomiju i dostojanstvo i u području odluke o prekidu trudnoće, ističući posebnu važnost vrednote pune i stvarne jednakosti žena i muškaraca.

Ustavni sud odbacio je danas prijedlog udruge koja je prije 26 godina tražila da se zakon koji regulira pravo na pobačaj proglasi neustavnim, zatraživši istodobno od Hrvatskog sabora da u roku od dvije godine donese novi zakon koji regulira to osjetljivo pitanje.

Pravobraniteljica pozitivnim smatra da se Odlukom izričito naglašava kako je trenutačno zakonsko rješenje, koje ženama dopušta široku slobodu samostalne odluke o prekidu trudnoće u njenom ranijem periodu, sukladno Ustavu RH i vrednotama na kojima se temelji njezin ustavni poredak.

Puna i stvarna jednakost žena i muškaraca

 Ocjenjujući pozitivnom činjenicu da tekst Odluke izričito naglašava kako je trenutačno zakonsko rješenje koje ženama dopušta široku slobodu samostalne odluke o prekidu trudnoće u njenom ranijem periodu sukladno Ustavu RH i vrednotama na kojima se temelji njen ustavni poredak, pravobraniteljica naglašava posebnu važnost vrednote pune i stvarne jednakosti žena i muškaraca.

Smatra kako iz Odluke Ustavnog suda "jasno proizlazi ukaz zakonodavcu, u kojem god obliku i trenutku odlučio koristiti svoju zakonodavnu ovlast, da u periodu rane trudnoće ne može ograničivati slobodu žena da samostalno odlučuju o svom tijelu i zdravlju, što uključuje i odluku o njenom prekidu". Pravobraniteljica smatra da bi takvo ograničenje bilo suprotno ustavnom jamstvu razmjernosti čak ako se uzme u obzir i činjenica da Odluka zakonodavcu dopušta diskreciju u pogledu procjene kada počinje razvoj ljudskog života.

Naglašava da je Ustavni sud utvrdio da "nerođeno biće, kao Ustavom zaštićena vrijednost, uživa ustavnu zaštitu samo do one mjere do koje se ne sukobljava s pravom žene na privatnost. Pravo na život nerođenog bića u tom smislu nije zaštićeno tako da ima prednost ili veću zaštitu u odnosu prema pravu žene na privatnost."

 Podsjeća kako je sud utvrdio da je u suglasnosti s Ustavom zakonodavno rješenje prema kojem se prekid trudnoće može obaviti na zahtjev žene do isteka 10. tjedna trudnoće. Nakon 10. tjedna, u suglasnosti s mjerodavnim tijelom, samo ako se na temelju medicinskih indikacija utvrdi da se na drugi način "ne može spasiti život ili otkloniti narušenje zdravlja žene za vrijeme trudnoće, porođaja ili poslije porođaja, ako se može očekivati da će se dijete roditi s teškim tjelesnim ili duševnim manama, kad je do začeća došlo u vezi s izvršenjem određenih kaznenih djela, odnosno kada prijeti neposredna opasnost za život ili zdravlje trudne žene ili ako je prekid trudnoće već započet".

Germanski primjer

 Ljubičić, među ostalim, navodi kako iz Odluke Ustavnog suda proistječe da zakonodavac ima određeni stupanj političke autonomije u sklopu kojeg može određenim mjerama štititi ljudski život kao ustavnu vrednotu i za vrijeme trudnoće. No, kaže, jednako je jasno kako mjere kojima zakonodavac štiti tu vrednotu moraju biti različite ovisno o tome je li trudnoća u ranom ili kasnom periodu.

 Ljubičić upućuje na germanski primjer kojim je zakonodavac odredio da je sloboda žene da odlučuje o svojim osobnim interesima i zdravlju u ranijoj trudnoći nesputana. U tom periodu zakonodavac štiti vrednotu života edukativnim mjerama kroz obrazovni sustav i socijalno-materijalnim mjerama kojima učvršćuje materijalnu sigurnost žena. U kasnijem periodu trudnoće (oko 12. tjedna) propisana je obveza psihološkog savjetovanja i period počeka od tri dana prije pristupanja medicinskom zahvatu kako bi se žene dodatno upozorile na moguće negativne posljedice koje odluka o prekidu trudnoće u kasnijim fazama može imati na njihovo psihološko i tjelesno zdravlje, navodi.

S obzirom na naloge Ustavnog suda usmjerene prema zakonodavcu, kao što su uključivanje reproduktivnog i spolnog obrazovanja, promoviranje spolno odgovornog ponašanja te odgovornost i muškarca i žene u prevenciji neželjene trudnoće, određivanje prema prizivu savjesti liječnika koji ne žele obavljati prekide trudnoće ili ujednačavanje financijskih troškova vezanih za prekid trudnoće, Ljubičić poručuje da će pozorno pratiti prijedloge zakonodavnih rješenja vezane uz navedena pitanja.

1493165195 - 26.04.2017 02:06:35