Home

 (photo: screenshot)
Izvor slike: screenshot
prisjetimo se

Izvukli smo izjave Slavka Goldsteina koje najbolje opisuju njegove stavove

U javnosti je bio poznat kao zagovornik lijevih političkih opcija, a sve do smrti se nije libio u brojnim javnim nastupima komentirati različite teme iz hrvatske povijesti i politike

Unatoč dubokoj starosti, danas preminuli intelektualac, diplomirani komparatist i filozof koji se bavio i knjižarstvom, publicistikom, filmom, politikom te povijesnim istraživanjima, Slavko Goldstein sve donedavno je pozorno pratio društveni život i komentirao političke aktualije.

Bio je urednik i komentator na Radio Zagrebu (1954–58). Člancima o kulturi, politici i suvremenim fenomenima kasnijih godina surađivao je u Startu i Danasu. Napisao stotine novinskih i esejističkih tekstova, predgovora ili pogovora knjigama koje je uredio, a napisao je i više scenarija za filmove (Signali nad gradom, 1960., Prometej s otoka Viševice, 1964., Akcija »Stadion«, 1977. i dr.), navodi Hrvatska enciklopedija.

Njegove najpoznatije knjige su "Holokaust u Zagrebu", "Tito" (koje je napisao sa svojim sinom, historiografom Ivom Goldsteinom), polemika "Jasenovac - mitomanija, tragika, istina", te memoari "1941. - godina koja se vraća".

U javnosti je bio poznat kao zagovornik lijevih političkih opcija, a sve do smrti se nije libio u brojnim javnim nastupima komentirati različite teme iz hrvatske povijesti i politike. Donosimo neke njegove izjave.

O antifašizmu:

"Pojam »antifašizam« nužno je raščlaniti: ratni je antifašizam neosporna povijesna vrijednost, ali nekoliko poslijeratnih godina u nas nije bio pravi antifašizam nego staljinizam, a titoizam je bio i antifašizam, ali ga je vladavinom neslobode bitno okrnjio" (Novi list)

O broju žrtava Jasenovca:

"I u Beogradu i u Zagrebu se došlo do cifre od oko 80.000 žrtava. U Jasenovcu sada imate 83.000, a u Beogradu je došlo do 81.000. Za racionalne ljude, ja bih rekao, stvar je gotova. To je utvrđeno, nedvojbeno, da je tu ubijeno 80.000 ljudi, što je enormna brojka. Nešto više od polovice bili su Srbi, ostalo su bili najviše Romi, pa Židovi, pa Hrvati, pa Slovenci. I naravno da, naročito kod Roma, imate neutvrđenih, pa se ne može reći da je to samo 80.000, nego da se radi o 80.000 plus deset, najviše 20 posto, onih koji još nisu utvrđeni" (Danas)

"Jugoslavenska, socijalistička vlast veliki je krivac za to jer su se u procesu utvrđivanja brojki stradalih u Drugom svjetskom ratu, 1964., kad se tražilo reparacije od Zapadne Njemačke, prihvatila tadašnja nagađanja od 600 do 700 tisuća, budući da se nikako nije moglo naći gdje je tih 1,7 milijuna ubijenih u ratu. Pa su onda dodane napuhane brojke iz Jasenovca za potrebe traženja reparacija. Jugoslavenska vlast tada je rekla: 'Carska se ne poriče, mi smo rekli 700 tisuća i to ostaje 700 tisuća i vlast je zapravo, indirektno, tom stvorenom atmosferom ozakonila brojku koja je postala sakrosanktna i bilo je ponekad čak i kažnjivo ako bi se ona osporavala'" (Telegram)

O NDH:

"NDH nikada neće ući u Ustav kao jedan od temelja hrvatske državnosti kao što to javno traže predstavnici Društva za istraživanje trostrukog Jasenovca jer to bi značilo da je Hrvatska utemeljena na zločinačkoj strani Drugog svjetskog rata. A Hrvatska je ipak europska zemlja" (Telegram)

"Sadašnjim vlastima, bivšim vlastima, Tuđmanu... ne možete pripisati rehabilitaciju NDH. Postoji ublažavanje. To je nešto drugo. Da je bilo i kulture, da nije bilo tako grozno... to obično dolazi iz katoličkih krugova. Toga ćete čuti. Ali da će neki režim rehabilitirati ustaštvo, toga nema. Osim nekih popova koji služe misu za Pavelića" (Danas)

O Alojziju Stepincu:

"On je bio vjerni službenik Vatikana. A kao što znate, papa Pio XII, njegov šef, bio je nuncij u Njemačkoj i imao je izvjesne, ne baš simpatije, ali recimo tolerancije prema Hitleru. Stepinac je u tom smislu i postupao. Papa Pio XII je pustio tisuću i nešto rimskih Židova u Vatikan i spasio ih. Tako je postupao i Stepinac. Pojedince je spašavao, najčešće Židove, puno manje Srbe, ali bilo je i Srba. Za Rome nije brinuo, što je grozno. A imao je na početku svoju fazu oduševljenja endehazijom i kasnije fazu hlađenja. Vrlo brzo se počeo hladiti, ali nikada nije ustao javno protiv ustaša sve do kasne jeseni 1942. godine. Onda je u propovijedi stao protiv rasne politike..." (Danas)

O komunističkim zločinima prema Crkvi:

"Da bismo došli do istine i da bismo mogli osuđivati njih, mi – kažem mi, pobjednici, jer bio sam partizan – prvo moramo pomesti sa svoga praga i priznati da smo poslije rata činili pogreške prema Crkvi i nanijeli bolne rane, na primjer ubijanjem svećenika kao što je bilo u Ozlju, što znam jer sam iz toga kraja, kada su pozvali svećenika na krstitke i ubili ga iz zasjede. Ali 1951. to je prestalo" (Telegram)

O Bleiburgu:

"Bleiburg i zločin koji se pripisuje Bleiburgu nije jednoznačan. Bio je osvetnički, politički, bez suda da se svi 1945. likvidiraju. Je zločin, apsolutno, ali nije tog karaktera i tih razmjera kao što ga neki daju. To govorim i u knjizi koju sam napisao sa sinom 'Jasenovac i Bleiburg nisu isto', a čiji je dio tiskan i u ovoj knjizi. (Danas)

"Ne može Sabor, po mome mišljenju, imati pokroviteljstvo nad stradanjem fašističke neprijateljske vojske, ali svi potomci tih stradalih ljudi, svi koji ih iz bilo kojih razloga poštuju, imaju pravo njegovati njihova groblja i komemorirati stradanja. Svakako im to treba omogućiti, pa čak i poduprijeti. Država može financirati uređivanje i čuvanje groblja ili spomen-područja, ali ne može sudjelovati kao pokrovitelj, pogotovo kad se zna da se komemoracije na Bleiburgu pretvaraju u ustaške derneke i znaju biti protkane veličanjem ustaške vojske više nego pijetetom prema žrtvama." (Jutarnji list)

O Josipu Brozu Titu:

"On nije bio samo diktator nego i reformator koji je Jugoslaviju odnio na put ekonomskog i političkog razvoja. Kod Tita bismo mogli reći, ako je bio diktator to se ipak odnosi samo na četiri, pet godina neposredno nakon rata. Poslije toga je autokrat, ali popušta" (Jutarnji list)

O Franji Tuđmanu:

"Franjo Tuđman imao je jedan jedini jasan cilj: samostalna Hrvatska i on na čelu države. Za volju tog cilja bio je spreman na beskrajna laviranja. Pravio je kompromise i s ustaškim elementima, ali ustaša nije bio. Sjećam se, kad je početkom devedesetih prikazan onaj film o Bruni Bušiću, koji je bio proustaški intoniran, zatražio sam prijem kod predsjednika države. U razgovoru na moja upozorenja Tuđman je lupio šakom po stolu i rekao: Slavko, dok sam ja tu, ustašluk neće proći" (Jutarnji list)

"Tuđman je strastveno želio da u Hrvatskoj bude što manje Srba, i to je na razne načine pokušavao. Nije imao čvrsti plan, ali je pokušavao nešto dogovarati s Miloševićem, a puno više potpisujući s Dobricom Ćosićem, kao predsjednikom Republike Srbije, međudržavni sporazum o humanom preseljenju" (Novi list)

"Franjo Tuđman je više bio političar nego povjesničar, i povijest je interpretirao prema svojim političkim nazorima, no bio je čvrst - nije prihvaćao ustaštvo. On je koketirao s nekim velikohrvatskim idejama, ali ne s ustaštvom. Bio je čvrst u obrani Hrvatske, ali imao je nezgodne aspiracije na dijeljenje Bosne. Nisam siguran podudaraju li se ideje Hasanbegovića s Tuđmanom" (N1)

O Oluji i "udruženom zločinačkom pothvatu":

"Mislim da je formulacija »udruženi zločinački pothvat« pravnička kovanica tužiteljstva, koja je smišljena da bi se zaoštrila optužba, što tužiteljstva po svojoj funkciji često i čine. Terminološki, sigurno je preteška kvalifikacija onoga što je počinjeno. Može se interpretirati čak vrlo ekstremno, kao kolektivna optužba, iako tako nije mišljena. Da su počinjeni zločini – neki kontrolirano i smišljeno, a neki nekontrolirano – to se ne može poreći. Mislim da se to može nazvati drugostupanjskom namjerom inače legalne akcije Oluja" (Novi list)

O hrvatskom "nacionalizmu":

"Prije godinu i pol, za gostovanja u Americi, smatrao sam da se Hrvatska postepeno distancira od ustaštva. Bio sam u tom pogledu blago optimističan. Govorio sam da je nacionalizam općenito bolest, koja može dugo drijemati, ali i iznenadno buknuti. Tvrdio sam da ga Hrvatska pomalo prebrođuje. Ali izgleda da nije tako. Upravo suprotno. Nacionalizam se opet počeo razbuktavati. Nešto se ružno i opasno događa ne samo u HDZ-u, nego i u širim krugovima. Nevjerojatno je da nova predsjednica Republike, koja je iz grobničkog partizanskog kraja, a usto je svjetska žena, ne shvaća da je ukloniti Tita s Pantovčaka isto kao maknuti generala De Gaullea iz neke francuske institucije" (Jutarnji list)

"Ekstremna desnica u Hrvatskoj je sinonim za filoustaštvo koje izvire iz ekstremnog nacionalizma koji je u Hrvatskoj donio najveće zlo u njezinoj povijesti. Moram naglasiti riječ ‘ekstreman’, jer tek u takvim oblicima nacionalizam postaje podloga za zločin, dok u nekim svojim razumnijim fazama on može biti i obrana od zla. Polivalentni karakter nacionalizma trajni je problem u povijesti mnogih naroda, o kojemu je teško raspredati u sažetim formama novinskog intervjua" (Express)

O Zlatku Hasanbegoviću:

"Hasanbegović je intelektualac koji će vas saslušati, možda će nešto od toga i prihvatiti, ali zadržat će svoj načelni, ekstremno desničarski stav. Razgovarali smo sat i 20 minuta, pričali i o drugim temama o kojima se uglavnom nismo slagali. (...) Moglo bi se reći da je Hasanbegović djelomično antifašist, ali on ne prihvaća da je antifašizam u ratu pobijedio" (Telegram)

"Hasanbegović bez rezerve priznaje ustaške zločine, ali očito misli kako NDH ne treba negirati kao državu. Ne slažem se s tim stavom, ali mislim da je to baš njegova interpretacija. Prema Hasanbegoviću imam velike rezerve, ali on je ozbiljan povjesničar. On ne krivotvori niti prikriva činjenice, iako su mu interpretacije tvrde i jednostrane. On je prvi ozbiljan intelektualac na ekstremnoj desnici, i zato želim razgovarati s njim" (Novi list)

O lustraciji:

"Mislim da je lustraciju u današnjim okolnostima nemoguće prihvatljivo definirati. Morali bismo početi od Tuđmana. Ako bi se provela lustracija, Tuđmanova bista prva bi morala s Pantovčaka. (...) Njegovo političko obraćenje četiri ili pet godina iza toga je iskreno, u to ne sumnjam, ali on je zbog karijerizma, ili uvjerenja, bio čvrsti staljinist" (Telegram)

"Jugoslavija je bila specifična komunistička zemlja i mislim da bi tu to bilo neprimjereno jer ste konstantno imali reformističku struju unutar komunističke partije. Imali ste konstantnu težnju za reformom partije unutar nje. Zato je lustracija tada već bila neprimjenjiva, jer ste imali reformističku struju koja je pobijedila s Račanom, a kriteriji lustracije su vrlo skliski i mogu biti opasni za cijelo društvo" (N1)

O suvremenoj hrvatskoj desnici:

"Svi ovi ekstremni desničari, uključujući i ove protiv kojih pišem u svojoj novoj knjizi, ne zagovaraju novi totalitarizam. Pod parolom domoljublja oni traže kulturu koja propagira državu, a to nije kultura ni domoljublje" (Telegram)

O hrvatskoj ljevici:

"Ljevica je, naravno, puno iskrenija u želji za demokracijom u društvu, ali pati od maloljetne demokracije. Nedosljednosti, taktiziranja, priklanjanja desnici zbog dobivanja glasova koje ionako nikad neće dobiti, ali će izgubiti svoje birače, kao i one iz centra. Nekako mi se čini da ljevica u Hrvatskoj zaista nije dovoljno svjesna opasnosti za demokraciju o kojima govorim" (Express)

O krizi demokracije:

"Sad se prvi put u Europi demokracija, kao princip vladanja, zaista dovodi u pitanje. Vjerujem u demokraciju jer je to, u cjelokupnoj povijesti svijeta, prvi politički sustav koji u sebi ima alat i mogućnost samoupravljanja. Promjene društvenog sistema kroz povijest obično su se zbivale u kontekstu sukoba, ratova, revolucija ili pučeva protiv autoritativnih vladara. Dakle, nedemokratski i često uz prolijevanje krvi. Sad prvi put, za modernu demokraciju u zapadnoj Europi i dijelom u SAD-u, gdje se demokracija kroz stoljeća gradila i dograđivala te samu sebe usavršavala mirnim putem, postoji opasnost za sistem" (Express)

O vlastitom identitetu:

"Bio sam partizan. Toga se nikako ne odričem, naprotiv. Ali baš zato, u ovakvim diskusijama, volim pomesti i s naše strane. Jugoslavenska je vlast predugo zabranjivala slobodnu interpretaciju naše bliže prošlosti i nametala propagandu. Smijem reći da sam bio među prvim bivšim partizanima koji je javno progovorio i o našim grijesima. U mojoj knjizi »1941. – godina koja se vraća« napisao sam da smo znali pobijediti, ali da nismo znali biti dobri pobjednici" (Novi list)

"Zadovoljan sam što u sebi nosim više identiteta, koji me obogaćuju. Nikad ne tajim da sam i Židov i Hrvat, da sam bio Jugoslaven i da sam Europejac" (Jutarnji list)

1506288025 - 24.09.2017 23:20:25