Čičak i HHO napali Orepića i Pupovca zbog biračkih popisa

Prema podacima Ministarstva uprave, do 19. travnja ove godine u Republici Hrvatskoj izbrisano je iz biračkih popisa ukupno 269.516 državljana. Od toga 152.974 Hrvata, 61.264 osobe za koje se ne zna nacionalnost, 40.103 Srba, 3768 ostalih, 3638 Muslimana, 2236 Albanaca i 1492 Roma, te određeni broj pripadnika ostalih nacionalnosti, ističe se u priopćenju HHO-a u kojem se pozivaju na službeni dokument o broju izbrisanih, a koji im je na njihov zahtjev izdalo to ministarstvo.

Iz podataka Ministarstva uprave vidljivo je da su oni pedantno vodili popis iz kojeg se može očitati nacionalna struktura izbrisanih, a Izvršni odbor HHO-a smatra da će se objavljivanjem podataka o izbrisanima spriječiti zloupotreba problema izbrisanih u Hrvatskoj i izvan njenih granica.

U tom smislu, kažu, netočne su i neistinite tvrdnje bivšeg ministra MUP-a RH Vlahe Orepića, koje je nedavno iznio za T-portal, da je od donošenja Zakona o prebivalištu izbrisano samo 90.000 hrvatskih državljana. Netočna je, ističu, i njegova tvrdnja da je "u zadnje tri godine iz evidencije prebivališta izbrisano oko 80 tisuća osoba“, te da "nema podataka o nacionalnoj pripadnosti izbrisanih birača".

Netočne su, kaže, i tvrdnje SDSS-ovog Milorada Pupovca da je u Hrvatskoj izbrisano 67.000 Srba, a te su podatke lansirale "Novosti", tjednik srpske manjine u RH tvrdeći pritom da ih je toliko izbrisano samo u jedanaest županija. Netočne podatke, kažu, zloupotrijebio je i predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik u pismu banjalučkom biskupu Franji Komarici u kojem mu, prihvaćajući podatke o 67 tisuća izbrisanih, 'zdravo za gotovo', prigovara zašto se nije oglasio o tom fenomenu.

Neosporna je činjenica da svaka pravna država, pa i RH, mora urediti podatke o prebivalištu i tako regulirati biračko pravo svojih državljana, no nije dobro kada se nad takvim postupkom u dijelu javnosti nadvija optužba o tome da je riječ uglavnom o brisanju osoba koje neće glasati za pojedine stranke.

S druge pak strane takvim manipuliranjem brojkama nameće se teza da je taj postupak ustvari nastavak "etničkog čišćenja Srba u Hrvatskoj“.

Ako bi se prihvatila teza o etničkom čišćenju onda bi se iz podataka mogla razaznati apsurdna teza da se zapravo radi o "etničkom čišćenju nepoćudnih" Hrvata i to u hrvatskoj državi. Proizlazi to iz činjenice da je dio javnosti upozoravao da je u pojedinim sredinama postupak brisanja bio naročito intenziviran za potrebe pojedinih stranaka uoči izbora.

Izvršni odbor HHO-a smatra da je potrebno posvetiti pažnju prigovorima koji dolaze iz redova srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj kako hrvatski Srbi ne bi ispali najveća kolateralna žrtva brisanja državljana Hrvatske i kako se rezultat brisanja ne bi mogao upotrijebiti kao dokaz daljnjeg "etničkog čišćenja“ Srba u Hrvatskoj. Neosporno je da će kao rezultat brisanja doći do poremećaja prava srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj da u pojedinim općinama, gradovima i županijama temeljem ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina imaju zajamčen broj zastupničkih mjesta, ali i mjesta u izvršnoj vlasti.

HHO upozorava i na opravdanost brojnih prigovora o načinu na koji predstavnici MUP-a dolaze do podataka živi li ili ne netko na određenoj adresi, a raspolažu, kažu, i podacima da su pojedinci brisani sa svojih adresa temeljem prijava susjeda koji su tu pogodnost koristili za osobne, pa i zlonamjerne obračune. Pojedinci su, posebno u gradovima, brisani iz biračkog popisa samo zbog činjenice da im nije mogla biti uručena pošta, a "susjedi ih dugo nisu vidjeli“. 

Ne želeći nabrajati sve slučajeve povreda ljudskih prava državljana RH-a prilikom brisanja iz biračkih popisa i mjesta stanovanja HHO predlaže reviziju svih odluka, pogotovo s obzirom na činjenicu da izbrisani nisu imali pravo žalbe na odluku MUP-a, nego su mogli samo pokrenuti upravni postupak, što je vezano uz novčane izdatke.